Autor, prof. dr. sc Ivan Markešić, sociolog je religije i znanstveni savjetnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. 

I samo kratka agencijska vijest da je u ponedjeljak popodne kardinal Josip Bozanić primio predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, na Karamarkovu zamolbu, koju je u utorak odaslao Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, nudi sljedeće možebitne zaključke: 

1. Mnogi u Crkvi, pošavši od onih u samome crkvenom vrhu, bili su se (po)nadali da će Karamarko nakon izbora 8. studenoga 2015. godine slavodobitno sastaviti novu Hrvatsku vladu i da će 'kaptolski muži' moći ponovno u miru uživati u blagodatima politički sakralizirane mirovine koju su im već prije dvadeset godina osigurali Franjo Tuđman i Jure Radić. Međutim, unatoč svekolikim naporima mnogih, čak i najviših crkvenih struktura i njezinih udruga, dogodio se izborni debakl HDZ-a i njegova predsjednika. Ništa od "sjajne pobjede" nad "nenarodnim izrodima", "đavoljim sinovima". Kaptolski muži ostadoše konsternirani. Čak i više negoli i mnogi u HDZ-u koji su tijekom izborne noći - kako su pristizali rezultati, a posebno oni o broju mandata koje je dobivao MOST - postajali svjesni da vrag i nije tako crn, kako se govorilo.

2. Crkva je na ovim izborima postala veći gubitnik negoli HDZ. Nisu postignuti zadani i zacrtani ciljevi. A sve snage su bile upregnute – Hrvatska biskupska konferencija (dakle svi biskupi), Glas Koncila pa i sam kardinal Bozanić (što je mene osobno iznenadilo!) - i to samo za to da bi se postigao jedan jedini cilj: pobijediti nenarodnu i zločinačku vlast. Međutim, odjednom se – tijekom i nakon neprospavane noći - sve izjalovilo. 

3. Možda su neki u Crkvi i postavili i pitanje: a što je nama ovo trebalo, o čemu sam pisao prošli put. Ali, sumnjam da će bilo tko postaviti takvo pitanje.

4. No, nakon te noći zacijelo se sasvim razložno u Crkvi postavilo pitanje kako sada pred vlastitim vjernicima, koje su do besvijesti uvjeravali da je potrebno promijeniti postojeću vlast, opravdati ne samo poraz HDZ-a nego i svoj vlastiti poraz, svoju vlastitu nemoć, zapravo kako, onako „u rukavicama“, priznati da više od dvije trećine hrvatskih katolika nije slijedilo preporuke svojih vjerskih vođa? 

5. I ne samo to, nego još i gore: kako priznati vlastitu krivnju u porazu HDZ-a i njegovih partnera. Da je ostala po strani, da se nije tako očito umiješala u političke izbore i stala samo na jednu stranu, a ZNA SE na koju, zacijelo bi HDZ možda i pobijedio.

Za vlastiti neuspjeh valja okriviti drugoga (FOTO: Wikimedia.org)

Stoga, kao i u mnogim drugim nerješivim situacijama, tako se i ovdje, čini mi se, pribjeglo najprikladnijem sredstvu za rješavanje nerješivih problema, onome rješenju kojim su se religijski i politički prvaci kroz povijest rado služili, a to je: ZA VLASTITI NEUSPJEH OKRIVITI DRUGOGA. 

Naime, katoličkim vjernicima, ali i simpatizerima i članovima HDZ-a potrebno je objasniti novonastalu situaciju i kazati im tko su krivci za poraz. I nije ga bilo teško naći: to su oni u MOSTU. Treba narodu reći da su oni uzeli njihove glasove. Da nije njih, HDZ bi dobio gotovo sve njihove mandate. Stoga, ako se kojim slučajem oni u MOST-u okrenu SDP-u, bit će – barem se tako da zaključiti iz svrhe ovoga kaptolskoga pohoda - izdajnici svoga naroda. Jer, između ostaloga, svjetonazorski nisu bliski sa SDP-om. Istina, nisu lagali, krali i otimali, ali da i jesu, to je ipak oprostiva grešnost. Pa, tako su opraštali i našima. Zapravo, tko o tome u ovakvim prilikama uopće govori? Zar ne!?

Ipak, moram na kraju reći da ovaj čin pohoda Kaptolu nudi još jedan zaključak: ovo je dno dna sekularne države. Naime, ići odmah nakon izbora na poklonstvo poglavaru mjesne vjerske zajednice i izvijestiti ga o (ne)postignutim izbornim rezultatima, znak je najcrnjega religijsko-plemenskog mentaliteta, potpune ovisnosti o religijskim rješenjima političkih problema gdje se vjerski vođa ukazuje kao Deus ex machina. Zapravo, kao u Srednjemu vijeku kad je vrijedilo pravilo - čija religija, njegova vlast. Nevjerojatno! Zastrašujuće!

I zašto - nakon ovoga političko-religijskog idolopoklonstva - ne reći i ne ponoviti da je Karl Marx bio potpuno u pravu kad je rekao da je religija opijum naroda. Zapravo, da bi se narodu objasnilo što se dogodilo i da bi ga se otupilo na surovu životnu zbilju i 'ohladilo', vjerski i politički prvaci koriste se i danas religijom, kršćanstvom, odnosno političkim katoličanstvom kao njegovom hrvatskom konfesionalnom izvedenicom.

Jadno kršćanstvo! Ako se bude oslanjalo na 'muže' ovoga podneblja, ne piše mu se lijepa budućnost.  

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".