PRILIKA ZA MASOVNO (SAMO)UNIŠTENJE: Racionalnost već odavno nije odlika ovog rata
Odlukom o takozvanoj djelomičnoj mobilizaciji 300.000 vojnika i provedbi referenduma u četiri ukrajinske regije Doneck, Luhansk, Zaporižje i Herson, Vladimir Putin i ruska vlast najviše dosad eskalirali su opasnost od općeg europskog i svjetskog rata. Pokrajine koje u sedmomjesečnoj „specijalnoj operaciji“ još i nisu potpuno osvojili anektirat će Rusiji, a zemlju Rusiju branit će „svim sredstvima koja su na raspolaganju“, to znači i mogućom upotrebom nuklearnog oružja.
„Imamo i mi oružje za masovno uništenje, i to modernije od NATO-a. Ako treba zaštiti naš narod, zaštitit ćemo ga. Ne blefiram!“, kazao je Putin.
Osvojiš, uzmeš, pripojiš k sebi i onda prijetiš da ćeš izazvati nuklearnu kataklizmu ako tko dirne u oteto. Jednako kao što su učinili s Krimom 2014. godine.
Nekoliko posljednjih mjeseci bilo je malo zatišje što se tiče prijetnji nuklearnim oružjem. Ali, posljednjih dana je i bivši ruski premijer, sadašnji zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev kazao da je moguća i upotreba čak i strateškog nuklearnog oružja, ako budu napadnute anektirane regije zbog kojih se već sedam mjeseci vodi rat. Glavna urednica Russia Today, Margarita Simonjan, uzvikuje „Ili ruska pobjeda ili nuklearni rat. Nema trećeg“.
Objašnjavajući odluku o mobilizaciji, Putin je govorio da Zapad i NATO žele uništiti Rusiju. Obratom teza - nisu Rusi napali Ukrajinu, nego Zapad i NATO napadaju Rusiju. Tako se poslije aneksije Rusi premeću u branitelje, kad se samo brane onda je i sve dozvoljeno, pa i da unište civilizaciju.
Istina je da vladajućoj američkoj eliti nije u interesu zaustaviti ovaj sve opasniji rat u Ukrajini. Barem ne još, a dok se čeka da to „još“ dođe, sve može otići znate već kamo. SAD-u je cilj potpuno iscrpiti Rusiju i ekonomski i vojno te politički to iskoristiti za sebe. Putin kaže da žele „uništiti Rusiju“. Kad se radi o SAD-u nije to posve neistinito, ali preciznije je da žele srušiti Putinov režim, što je američki predsjednik već i kazao na samom početku rata. Amerika je daleko, ako rat prijeđe izvan ukrajinskih granica, stradat će prvo Europa, ne Amerika. Bilo je jasno od predratne krize i samog početka rata da Biden ne želi bilo kakve mirovne pregovore s Putinom kojeg je koji mjesec prije rata nazvao ubojicom, a što predsjednici država obično ne govore za svoje kolege u drugim zemljama. Biden će se toga, izgleda, držati i dalje, tako da je danas vjerojatniji opći rat, nego pokušaj da se pregovara. A američka je administracija u rujnu prošle godine dala Ukrajini zeleno svjetlo za što skoriji ulazak u NATO.
Pregovore o ratu u Ukrajini nitko ni ne spominje (FOTO: Lupiga.Com)
Potrebu hitnih mirovnih pregovora zapravo gotovo nitko i ne spominje. Tako je od samog početka, tako je i danas. Načelno to spominju Kina i Turska, ali oni nisu najbitniji u ovom ratu. U Americi o tome ništa - dok Rusija ne izgubi rat, nema pregovora. Ukrajina traži od zapadnih zemalja sve efikasnije, ubojitije oružje, slijedi američku politiku i ne pristaje na gubitak teritorija. Glavne europske zemlje koje su najzainteresiranije za trenutni prekid rata nemaju nažalost utjecaja niti na Ukrajinu niti na Rusiju. One zapravo jesu za što skoriji mir ili barem primirje, ali zbog velikog vojnog zaštitnika ne smiju to baš naglas reći.
Ugledni zagrebački politolog Tihomil Cipek sadašnju atmosferu jezgrovito je opisao u samo jednoj rečenici: „Afektiranje kojim se treba pokazati lojalnost i spremnost za rat postaje dominantna odrednica politike Zapada“.
A Rusi Europljane zapravo ne bi ni priznali za vjerodostojne pregovarače. Rusija bi željela mir, makar trenutno, prijetvorno, za neko vrijeme da malo predahnu, ali da bude (Nova)Rusija sve ovo što su osvojili i još dosta više od toga, jer oni u cijelosti ne kontroliraju niti jednu od četiri regije koje sada proglašavaju dijelom Rusije. Potrebu bezuvjetnog mira danas, kao i na početku ruske agresije, ustrajno zagovara jedino papa Franjo.
„Prema ruskoj strategiji o nacionalnoj sigurnosti i napad na anektirane regije, dat će Rusiji pravo da upotrijebi nuklearno oružje, ako je integritet Rusije ugrožen. Rusi su svjesni da gube konvencionalni rat i sad su im ovakve prijetnje nuklearnim oružjem posljednja linija obrane“, govori nam Božo Kovačević, filozof i sociolog, pisac, bivši političar i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi u razdoblju od 2003.do 2008. godine.
Na pitanje o realnoj opasnosti od nuklearnog rata, Kovačević kaže da je odluka o pokretanju rata protiv Ukrajine bila iracionalna i posljedice te odluke su sada vidljive. Rusija je suočena s vojnim porazom u Ukrajini. Glavna ideja iza „specijalne operacije“ bila je da većina građana Rusije neće niti osjetiti da Rusija vodi rat.
„Sada mobilizacijom, oni osjećaju posljedice rata. A da bi osigurali da Rusija neće izgubiti, Putin prijeti nuklearnim ratom. Kad je jedna iracionalna odluka donesena i kad onaj koji ju je donio ne priznaje da je ona bila iracionalna, racionalno je očekivati i druge iracionalne odluke što uključuje i upotrebu nuklearnog naoružanja. Jasno je da ako Ukrajina može očekivati neograničenu vojnu pomoć Zapada, Rusija ne može pobijediti. Ruski vojni proračun iznosi samo deset posto američkog vojnog proračuna, a ako se k tome još dodaju vojni proračuni svih članica NATO-a, onda je ruski vojni proračun još daleko manji“, analizira Kovačević.
"Ovim ratom SAD je zadobio apsolutnu dominaciju nad Europom" - Božo Kovačević (FOTO: Novilist.hr)
Ako nuklearno udari, kako bi to izgledalo? Hoće li izvesti taktički nuklearni udar u Ukrajini, ili, budući da ratuje sa Zapadom, udariti na Europu, baciti bombu na London, kao što kaže Putinov bivši savjetnik Sergej Markov?
„Ruska vojna doktrina govori o tome da je Rusija spremna upotrijebiti nuklearno oružje kad njezina teritorijalna cjelovitost bude ugrožena. Kad Duma anektira ove regije poslije referenduma, onda će po njihovom tumačenju napad na te teritorije biti ugrožavanje njihove teritorijalne cjelovitosti. Je li moguće upotrijebiti taktičko nuklearno oružje, a da to ne izazove odgovor s druge strane? Meni se čini da to nije vjerojatno. Bilo koja strana da počne bilo koji oblik nuklearnog rata, to znači totalni nuklearni rat. Ali, treba se sjetiti da je u hladnom ratu, kad je ruska strana greškom detektirala da su lansirani nuklearni projektili protiv Rusije, izdano naređenje da se lansiraju sovjetski nuklearni projektili, ali je jedan od časnika u tom nizu odustao. Možemo računati da će se jedan takav i sad pojaviti u Rusiji“, govori Božo Kovačević.
On smatra da Amerikanci Putinovu prijetnju i dalje smatraju blefom, pokušajem zastrašivanja ne bi li Zapad odustao od vojne pomoći Ukrajini.
„No, interes Zapada, osobito SAD-a je da Rusija doživi poraz. U Siriji je u 'posredničkom' ratu (proxy-war) Rusija pobijedila Ameriku, u Iraku SAD nije uspio ostvariti ono što je htio, a i povukli su se Amerikanci iz Afganistana. U globalnom javnom mnijenju, to je doživljeno kao poraz Amerike. I mislim da su američke političke elite ruskim napadom na Ukrajinu dobile ono o čemu nisu mogle ni sanjati. Da se Rusija uvalila u jedan rat u kojem će neuspjeh biti takav da će on zasjeniti i američki neuspjeh u Vijetnamu, Iraku, Afganistanu, Siriji. To je američki cilj i isto tako onemogućiti ekonomsko, a to znači i političko zbližavanje Europe i Rusije“, kaže Kovačević i nastavlja: „Putin je ovim napadom na Ukrajinu uspio učiniti ono što nijedan američki predsjednik nije uspio. Nijemci su odustali od Sjevernog toka 2 i Putin je učinio Europu potpuno ovisnom o Americi u vojnom, sigurnosnom i političkom i energetskom pogledu. Posljedice Putinove odluke su u svemu suprotne onome što je on očekivao da će tim napadom postići“.
Pitamo ga postoji li ikakva vjerojatnost za „velike“ pregovore, znači da Amerikanci i Rusi ipak sjednu za pregovarački stol. Ili je bolji i nuklearni rat i sveopće uništenje nego pregovori s Rusima?
Kovačević vjeruje da Amerikanci, barem zasad, neće odustati od vojne pomoći Ukrajini, već očekuju da će se u Rusiji pojaviti otpor i da će režim biti destabiliziran.
„Ako procijene u nekom trenutku da je opasnost od nuklearnog rata ozbiljna, onda će vjerojatno primorati ukrajinski režim na pregovore. Ukrajina je odustala od provedbe sporazuma Minska 2 na američki mig. A sporazum iz Minska je prihvaćen kao rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, pa su tako i SAD, Britanija i Francuska prihvatili izvjesne koncesije Rusiji i što je najvažnije - u sporazumu Minsk 2, Krim se ne spominje što znači da je prešutno priznata ta ruska aneksija. Utoliko je odluka o napadu bila iracionalna, jer je Rusija imala stanovite diplomatske adute u rukama. Mogla je očekivati i podršku većine međunarodne zajednice za te njezine zahtjeve koje Ukrajina nije ispunila“, uvjeren je Kovačević.
Kovačević smatra da Amerikanci još uvijek očekuju da će se u Rusiji pojaviti otpor i da će režim biti destabiliziran (FOTO: HINA/EPA/Maxim Shipenkov)
Tumači da je ovim ratom SAD zadobio apsolutnu dominaciju nad Europom. Ali, primarni problem iz američke perspektive je Kina te bi Amerika, prema mišljenju Kovačevića, željela izazvati Kinu da napadne Tajvan i tako je primorati na rat iscrpljivanja koji bi mogla izgubiti. Ali, taj rat bi bio bremenit mnogo većim opasnostima od ukrajinskog. Biden je za ukrajinski rat rekao da američki vojnici u njemu neće sudjelovati, a za Tajvan je kazao da će u slučaju napada Amerika intervenirati. SAD je već prodao Tajvanu oružje za 30 milijardi dolara.
Goran Bandov, pravnik i politolog, redoviti sveučilišni profesor međunarodnih odnosa i diplomacije, očekuje da će u idućim mjesecima u Rusiji još dodatno ojačati kontrola režima nad medijima, koja je i do sada bila vrlo čvrsta, a građani Rusije će i nadalje živjeti u vrlo zamagljenoj realnosti. Ratna mobilizacija obavlja se posebice u regijama iza Urala, udaljenim od Moskve i St. Petersburga, a nizom visokih kaznenih mjera ruski režim želi osigurati slabljenje protuvladinih pritisaka i jednostavniju mobilizaciju. Mnogi građani Rusije rat u Ukrajini ne shvaćaju kao svoj pa mnogi mladići, a i zdravstveno osoblje, traži izlaz iz zemlje. Bijeg će si moći priuštiti oni imućniji. A kako odabir mobiliziranih vojnika obavljaju lokalni vojni odsjeci koji nisu od nadređenih u Moskvi dobili konkretna imena koga treba mobilizirati, nego samo moraju popuniti dodijeljene kvote, otvoren je put korupciji i kupovini „oslobođenja od mobilizacije“, a to će si opet moći priuštiti imućniji. Dvojbe su koliko novi vojnici mogu biti vojno obučeni a, kako napadaju tuđi teritorij, redovno su manje spremni za borbu od onih koji brane svoj dom, obitelj i domovinu.
„Trebat će postojati suglasnost ruskog parlamenta i predsjednik da suverena područja Ukrajine budu pripojena Ruskoj Federaciji pa je to“, smatra Bandov „jedna vrsta autogola ruskog režima“ jer si tako značajno sužavaju prostor za reakcije i izlazne varijante u narednom razdoblju.
„Na međunarodnom planu Ruska Federacija neće ostati bez (suzdržane) potpore Kine, ako situacija u Ukrajini ne eskalira do razine da bi si Kina podrškom Rusiji ugrozila svoje međunarodne pozicije i odnose sa Zapadom. Kina će zasigurno uvijek paziti isključivo na svoje interese, a isto vrijedi i za Indiju. Zasad nema naznaka da će u narednom periodu doći do promjena pozicija država Zapada“, govori nam Goran Bandov.
"Bijeg iz Rusije si mogu priuštiti samo oni imućniji" - Goran Bandov (FOTO: HINA)
A je li Putin zaista spreman upotrijebiti i nuklearno oružje?
„Ruski režim vrlo aktivno koristi doktrinu zastrašivanja nuklearnim naoružanjem i ona je postala dio ruske propagande koja se vrti još otprije početka ruske invazije na Ukrajinu. Sada ne postoje jasne naznake da bi se stvarno mogao očekivati nuklearni napad. No, ako bi se on dogodio, značio bi potpunu prekretnicu rata“, govori Bandov koji smatra da bi u tom momentu Ruska Federacija postala potpuno izolirana u međunarodnoj zajednici, tako da je prilično siguran da do toga neće doći, iako racionalnost već odavno nije odlika ovog rata.
A što Bandov misli, može li se rat makar privremeno zamrznuti, postoji li mogućnost pregovora u koje bi izravno bili uključeni i Amerikanci?
„U ovom su trenutku stajališta vrlo udaljena, a međusobno nepovjerenje na vrlo visokoj razini. Biden i Putin su se sreli u lipnju 2021. godine i samo su mogli potvrditi dijametralno suprotne stavove. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i konstantnih prijetnji nuklearnim naoružanjem odnos se dodatno zakomplicirao i postoji sve manje prostora za dijalog između SAD-a i Ruske Federacije. Sada ne postoji niti jedna naznaka da će doći do sastanka predsjednika Bidena i predsjednika Putina, što ne znači da se to ne može promijeniti u nekoliko dana ako dođe do nekih pozitivnih signala, koje sada ne očekujemo. Ipak, postoji redovni (diplomatski) kontakt između SAD-a i Ruske Federacije i poruke se redovno izmjenjuju. To je ključno da se mogu izbjeći nesporazumi i eskalacija ionako vrlo zategnutih odnosa“, objašnjava Bandov.
Da zaključimo. Nema masovnog uništenja bez masovnog samouništenja. Ratuje se otkad je svijeta i vijeka i dok je ljudi na planetu, teško da će ratovanje prestati. Ali, nikad kao sad nije bilo toliko ubojitog oružja koje nas može vratiti na početak civilizacije. Paradoksalno je, ali to je neka nada da neće biti apokalipse, ipak - s kretenima koji oružjem upravljaju nikad se ne zna.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/EPA/Arkady Budnitsky
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti kojeg provodi Agencija za elektroničke medije
Kreketuša, u pravu si. Nije izdano naređenje za lansiranje koje odgovorni oficir nije izvršio već je Petrov zaključio da su podaci o jednom projektilu koji ide prema SSSRu nelogični pa ih nije proslijedio dalje u komandnom lancu. Nije isključeno da bi i taj viši oficir koji je mogao donijeti odluku o nuklearnom odgovoru takođe zaključio da je nelogično da bi USA napala SSSR samo jednim projektilom koji bi mogao nositi samo nekoliko nezavisnih bojevih glava. Ali možda ne bi bio hladnokrvan kao Petrov, ko to može znati. Ovi komentatori koji olako shvaćaju situaciju u kojoj se nalazimo i tvrde "Putin blefira" ili naći će se neko u komandnom lancu koji neće izvršit zapovjed naprosto ne razume o čemu govore...