U sve većem broju zemalja sport postaje poprište sukoba oko prava transrodnih i rodno varijantnih osoba. Sudjelovanje trans osoba u sportu je iznimno kontroverzna tema. Nerijetko i oni koji deklarativno podržavaju trans prava povuku crtu upravo kod sporta, tvrdeći da je, primjerice, sudjelovanje trans žene na nekom natjecanju nepravedno prema cisrodnim sportašicama. Diana Avdić, izvršna koordinatorica kolekTIRVa, udruge za prava trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba, podijelila je s nama svoje mišljenje o ovoj temi. Razgovor smo vodili povodom novog projekta u kojemu udruga sudjeluje, a koji za cilj ima promicanje inkluzije trans i nebinarnih mladih u sportskim aktivnostima.

Diana Avdić odmah na početku naglašava da je sudjelovanje trans osoba u sportu jedna od onih tema koja vrlo brzo razotkriva granice takozvane “inkluzivnosti”.

„Sport se često percipira kao neutralan prostor u kojem se primjenjuju objektivna pravila temeljena na 'biologiji', no u stvarnosti su to društveno konstruirane kategorije koje se mijenjaju kroz povijest. Primjerice, žene su bile isključene iz mnogih sportova – na prvim modernim Olimpijskim igrama 1896. godine uopće im nije bilo dopušteno sudjelovati; tek 1928. godine im je dopušten nastup u nekim atletskim disciplinama. Sve donedavno ženama nije bio dopušten nastup u skijaškim skokovima na Zimskim olimpijskim igrama – uključene su tek 2014. godine. Drugim riječima, sport se već mijenjao i mora se mijenjati i dalje – prema stvarnim življenim iskustvima ljudi, a ne prema fiksnim i arbitrarnim kategorijama. Ta promjena može biti zbunjujuća i izazovna za one kojima je sport važna odrednica identiteta, ali to ne znači da promjene nisu nužne”, objašnjava Avdić.

Ne postoji jedinstven znanstveni stav koji bi potvrdio da trans žene imaju stalnu i sustavnu fizičku prednost u sportu, kako dalje navodi Avdić. Međunarodni olimpijski odbor (IOC) sve više ističe važnost postizanja ravnoteže između uključivosti, pravičnosti i nediskriminacije pri odlučivanju o sudjelovanju trans žena u sportu. Naša sugovornica kaže kako nema dokaza da trans žene automatski posjeduju višu sportsku sposobnost, argumentirajući da su individualne razlike prisutne i među cis osobama, a cis žene se također razlikuju u snazi, visini, tjelesnoj građi i drugim obilježjima.

„Naš je stav da svi ljudi, uključujući trans i rodno raznolike osobe, imaju pravo na bavljenje sportom bez straha od diskriminacije, ismijavanja i nasilja – i da sport, ako mu je doista stalo do pravednosti, mora biti prostor koji se razvija u skladu s ljudskim iskustvima, a ne na račun njih”, ističe Avdić u ime KolekTIRVa. 

Fenomen transvestigacije – slučajeva kada se cisrodne javne osobe bez dokaza i s puno dezinformacija “optužuje” da su trans – opasno nadilazi samu trans zajednicu i postaje alat za kontrolu svih tijela koja odstupaju od norme, upozorava Avdić. Objašnjava da pojava transvestigacije sportaša i sportašica čiji fizički izgled odstupa od „bjelačkih normi“, posebno kada je riječ o crnim ženama i ženama s globalnog juga, postaje sve agresivnija i okrutnija. 

Avdić ističe nedavni slučaj Imane Khelif, alžirske boksačice i osvajačice olimpijskog zlata na koju se digla hajka zbog sumnje da je rođena kao muškarac – bez ikakvih dokaza – što ukazuje na to kako je granica između trans i intersex isključivanja i kontrole cis ženskih tijela vrlo tanka.

Naša sugovornica smatra kako se u pozadini tzv. „zaštite ženskog sporta“; često krije pokušaj discipliniranja tijela koja se ne uklapaju potpuno u standarde tradicionalne ženstvenosti – bilo da se radi o sportašicama koje imaju snažniju građu, kratku kosu ili odstupaju od rodnih očekivanja. Na ovom primjeru, dodaje, može se vidjeti kako se kontrola rodnog identiteta u sportskim okvirima nerijetko isprepliće s rasističkim stavovima, kolonijalnim ideologijama i mizoginijom.

Iako iz KolekTIRVa nisu zabilježili izražene institucionalne primjere tranvestigacije u Hrvatskoj, primjećuju da komentari na društvenim mrežama često jasno pokazuju stereotipne narative u praksi. 

„Transfobni obrasci pogađaju širi spektar žena i dodatno učvršćuju binarne rodne standarde koji štete svima“, navodi Avdić, što je i razlog zašto je pokrenut europski projekt „Ternary Category in Sports“ (TCiS) pod vodstvom organizacije Sharks, a u suradnji s klubovima iz Hrvatske, Španjolske i Švedske te uz podršku kolekTIRV-a. 

Projekt promiče inkluziju trans i nebinarne djece i mladih u sportskim aktivnostima, kroz edukaciju trenera, radionice za roditelje i lokalne sportske događaje. Kroz ovaj projekt razvija se i ICT platforma za međunarodnu suradnju i razmjenu dobrih praksi, dok će završni događaj u rujnu, u Bilbau, okupiti sve partnere kako bi s medijima i javnošću podijelili rezultate i ojačali pokret. 

Diana Avdić ističe da će kolekTIRV kao partner u ovom paneuropskom projektu pomoći organizacijama u unaprjeđenju inkluzivnih politika i razvoju metodologija dijaloga i uzajamne svijesti, osobito između mladih i odraslih koji s njima rade. Također će se stvoriti sigurni (fizički i virtualni) prostori u kojima se trans i nebinarni mladi mogu osjećati uključeno i zaštićeno. Zbog paneuropske dimenzije projekta, partneri će imati priliku razmjenjivati prakse, izazove i naučene lekcije.

Cilj projekta je kroz upitnik mapirati iskustva trans i rodno raznolikih mladih te identificirati prepreke, potrebe i potencijalne prilike za promjenama koje bi sport i sportske aktivnosti učinile sigurnijim i dostupnijim. Rezultati će se koristiti za izradu smjernica za škole, sportske klubove i trenere. KolekTIRV poziva trans ili rodno raznolike osobe koje imaju iskustva u bavljenju sportom, rekreativno ili profesionalno, bilo da se trenutno bave sportom ili su od njega odustali, da ispune upitnik koji se nalazi na ovoj poveznici.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenstoh/YouTube

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"