Dok se u MoMi u New Yorku priprema izložba o našem urbanizmu i arhitekturi druge polovice 20. stoljeća, čije je svečano otvorenje 15. lipnja ove godine, a jedan od najvažnijih izložaka je Split 3, kod kuće se „na mala vrata“ priprema nova degradacija i devastacija ove gradske četvrti.

Površina sjeverozapadno od križanja Poljičke ulice i Ulice Bruna Bušića, u cijelosti u vlasništvu Grada Splita, već je deset godina regulirana detaljnim urbanističkim planom (DPU-om), čiji je projektant Srđan Šegvić. Zabavno je podsjetiti da je to isti onaj Šegvić koji je nekoć punio Feralove duplerice radi planiranja i projektiranja zgrada na Žnjanu. U južnom dijelu obuhvata spomenutog DPU-a, na budućoj građevnoj parceli 1, planirana je izgradnja pastoralnog centra i crkve, dok je sjeverno planirana otvorena tržnica, s po jednom etažom podzemne garaže. Sveukupno 73 parkirališna mjesta. Početkom ove godine Grad je na inicijativu Splitsko–makarske nadbiskupije, a o svojem trošku donio odluku o izmjeni detaljnog urbanističkog plana.

Plan koji će promijeniti Split 3 (ILUSTRACIJA: preslika kartografskog prikaza)

Nagrađeni rad autora Vladimira B. Mušiča, Marjana Bežana i Nives Starc iz 1968. godine, prema kojem je realizirana većina Splita 3, na istom mjestu je za novo naselje s 50.000 stanovnika planirao razmjerno nisku natkrivenu tržnicu s parkiralištem na dva nivoa (jedna podzemna etaža i dio na nivou tržnice) sa 120 parkirališnih mjesta i pješačku ulicu između stambene zgrade i tržnice, a koja je u vezi s (postojećim) pasažima. Ulice i stanovi su izgrađeni i useljeni, odnosno ozelenjeni, tržnica se počela graditi. Međutim, gradnju je prekinuo raspad Jugoslavije. Gradilište nije zatvoreno, zaboravljena je građevinska dozvola, zaboravljena je natkrivena tržnica, a prostor se u međuvremenu koristi takav kakav je zatečen na pomolu nove države: za parkiralište, priručnu tržnicu i nešto kao park. Na zaboravljanje tržnice predviđene planom iz 1968. godine sigurno je utjecao i arhitektonski natječaj iz 1991. godine. Na natječaju je prvu nagradu dobio Jerko Rošin, čovjek koji je danas ponajviše poznat kao rijetko vjeran prijatelj Ive Sanadera. Važeći DPU je napravljen upravo uvažavajući Rošinov natječajni projekt.

Nedavni pokušaj izmjene DPU-a odnosi se na dodavanje jedne, ali vrlo vrijedne linije, koja građevnu parcelu 1 dijeli na dva dijela, tj. na dvije građevne parcele: jedna za tržnicu (1-b), jedna za crkvu (1-a). Slikovito rečeno, s tom vrijednom linijom osoba Tržnica i osoba Crkva u budućnosti će moći biti vlasnice svaka svoje nekretnine. Drugim riječima, bit će vlasnice jedan kroz jedan, što s neizmijenjenim Planom ne bi bilo moguće. Naravno, dodavanje jedne linije uzrokuje obvezne korekcije urbanističkih parametara, ali taj dio nije toliko poučan.

Crkva je ovdje, u svakom slučaju, ogledni primjer dobrog gospodara nekretninama. Evo i kako! Crkva vjerojatno ne može otkupiti ovako veliku nekretninu, bilo bi nezgodno da primi tako velik poklon, a sve i da primi, u konačnici bi ga morala dijeliti u suvlasništvu s nekom javnom ustanovom (ili iznajmljivati kakvom privatniku?!), što nije vlasništvo "jedan kroz jedan".

Detalj iz Splita 3 (FOTO: arhitekti.hr)

Nakon iskustva s GUP-om, građanke i građani Splita još jednom su pokazali kolektivnu mudrost i agilnost. U Zakonom o prostornom uređenju predviđenom roku pristiglo je preko 800 primjedbi na izmjene ovog DPU-a. Za hrvatske prilike: presedan! Primjedbe su se odnosile na velik broj različitih stavki DPU-a, uglavnom postojećih, tj. onih koje se nisu mijenjale, a mogle su već kad je prilika. Crkva je bila u fokusu onih stanara čije bi lođe i prozori imali direktan (i prilično blizak) pogled na crkvu i zvonik. Jedan broj primjedbi, čiji su autori uglavnom arhitekti, odnosio se na potrebu valoriziranja kulturno-povijesne baštine Splita 3.

Zatim je bilo takvih koje su se dotaknule „sitnica“ kao: uvaljivanje Split parkinga za tvrtku koja jedina može upravljati javnim parkiralištima, kompliciranje parkirališta, stavljanje dijela javnih parkirališta u podrum zgrade koja će postati privatno vlasništvo, nezgodno prekidanje električnog kabela, sumnjivo pozicioniranje i izdvajanje caffe bara u odnosu na druge sadržaje tržnice, smanjene širine nekih pješačkih koridora i dvojbenost praktičnosti planiranih trasa… Prilično tragično čak i za naše prilike. Ipak, najveći problem jest povećanje parkirališta u podzemnim etažama buduće privatne zdravstvene ustanove, odnosno smanjenje parkirališta uz tržnicu. U odnosu na originalni plan iz 1968. godine, na istom mjestu 2018. godine predviđeno je 50-ak parkirališnih mjesta manje.

Inače, spomenuti Zakon propisuje da se izvješće o javnoj raspravi mora objaviti u roku 15 dana od dana završetka javne rasprave. Kao niti za drugi DPU (Dračevac) mijenjan u istom periodu, izvješće o Splitu 3 nije stiglo u zakonskom roku. Zapravo, nije uopće stiglo! Finalnu pljusku, u dobroj vjeri i namjeri, odalamio je predsjednik Društva arhitekata Splita, Dragan Žuvela kojem je dogovoren sastanak u Svetoj materi crkvi, kako bi pregovarao o novoj lokaciji. Hrabro je sudjelovao, ali su pregovori propali.

Split 3 u izgradnji (FOTO: forum.hr)

Naravno da je crkva kao sadržaj i funkcija i više nego poželjna u Gradu koji vrvi praktičnim rimokatolicima, u kvartu iz kojeg je istjeran velik broj neHrvata, a doseljen veći broj ratnih veterana. Međutim, Nadbiskupiji je promaklo kako je lokacija na kojoj namjerava uglaviti svoju buduću nekretninu najvažnije raskršće splitske moderne. Predložena crkva oblikovana je kao slon u staklariji ili slikovitije rečeno, u situaciji je kao da isti investitor primjerice odredio smjestiti kapelicu sv. Ante na sred Prokurativa.

U javnoj raspravi pokazalo se još i to da su Crkvi promakli i stanari, podstanari, vlasnici i susjedi kojih većina drugačije valorizira svoja stambena prava. O čemu se radi u njihovom slučaju? Treba imati na umu da su vlasnici stanova u Ulici Ruđera Boškovića vlasnici vrlo skupih stanova. Tamošnji kvadrat vrijedi preko 2.000 eura. Vrijednost toga kvadrata će, ako se grad nastavi ovako „razvijati“, i dalje rasti. Naime, niti jedan novi kvart nema takvu komunalnu opremljenost, blizinu ambulante, škole, vrtića, pogled na more, kalete, hladovinu… Najzad, ovaj kvart spada u kulturno-povijesnu baštinu, još vrlo vitalnu, ali nažalost nedovršenu. Za splitske prilike Split 3 je i danas Split budućnosti, uređeni grad… Utopija u pravom smislu riječi. Izmjena DPU-a je prilika za nastojanje da se dovrši.

I tako dok se u New Yorku priprema spektakl na kojem nastupa Split 3, Split 3 se kod kuće bavi rasprodajom i raspodjelom zemlje i raspodjelom (parkirališnog) podzemlja.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: arhiva M. B.