Sarajevski novinar i pisac Ahmed Burić (1967.) književnoj publici "službeno" se kao pjesnik predstavio prije okruglih petnaest godina, zbirkom "Bog tranzicije" (V.B.Z., 2004.). U rubrici "Guštaonica" splitskog tjednika Feral Tribune, Ivica Đikić će povodom izlaska ove zbirke napisati da je njome "Burić ispričao priču o tome što se dogodilo s našim malim i nevažnim životima u posljednjih petnaestak godina tokom kojih su iščezle ideje u koje smo vjerovali, i države za koje smo navijali, i prijateljstva za koja smo mislili da nikad neče iščeznuti..." Dodatnu vrijednost Burićevim pjesmama dale su fotografije kojima su ilustrirane, a potpisuje ih Damir Šagolj, jedan od najboljih (agencijskih) fotografa našeg vremena.

Pet godina nakon pjesničkog prvijenca, Burić je objavio drugu zbirku poezije pod naslovom "Posljednje suze nafte i krvi" (V.B.Z., 2009.). Govoreći o ovom svom naslovu u razgovoru za portal radiosarajevo.ba, Burić će reći: "Živimo u svijetu u kojem je trka za profitom – sve. Meni to, nekako, smeta. 'Posljednje suze nafte i krvi', u tom su smislu više jecaj, nego logički poredak stvari."

U drugom desetljeću novog milenija Burić će objaviti još dvije zbirke poezije, "Maternji jezik" (Šahinpašić, 2014.), "Hipertenzija" (Planjax komerc, 2017.). Prije tri godine objavljena su i "Vrata raja" (Založba Goga, 2016.), izbor Burićevih pjesama na slovenskom jeziku, a ovih dana iz tiskare je izišla i knjiga poezije "Java" (Otvoreni Kulturni Forum Cetinje, 2019.), kojom su Burićeve izabrane pjesme predstavljene i crnogorskom čitateljstvu. 

"Ponos, i nešto malo straha. Nemo prophet in patria. Ljudi, hvala, svi oni koji me podnosite sve ove godine, hvala i onima koji me ne podnose, ni bez njih ne bi bilo ništa. Ali, najprije hvala toj tananoj liniji između snova i jave od koje nastaje ono što zovemo Poezija", napisao je povodom izlaska "Jave" Ahmed Burić na društvenoj mreži Facebook. 

Osim poezije, današnji Lupigin gost autor objavio je i knjigu eseja "Od Ivana do Azize" (University Press 2015.), zbirku priča "9,5" (Planjax komerc, 2016.) te roman "Tebi šega što se zovem Donald" (Buybook, 2017.).

Na Lupigi Ahmed Burić danas gostuje s pet pjesama.

 Ahmed Burić (FOTO: Haris Čalkić)

Kino Zvijezda 

Već dugo nema kina Zvijezda
atomskog skloništa i zmajevog gnijezda
i škole
o životu gdje se nauči sve
crno bijelo – kolor,
navijati za dobre, mrziti zle
bojati se Crnih, strepiti za “Crvene.” 

Dugo nema kina Zvijezda
Muzeja i poligona
hormonalnih žlijezda
rastanak od četiri šest i osam
a ono što preostane do kucanja sata
strah da prerano ne budu mama i tata. 

Dugo nema kina Zvijezda
možda i tako treba biti
zvijezde su bile prave
onda na tom platnu
a na današnjem vremena klatnu
zvijezda možeš biti i ti
ne ide to tako
a prave su zvijezde
Grace Kelly, Sylvia Kristel i Warren Beatty. 

Predugo nema Zvijezda kina
ni ispred kokica ni poslije gemišta
od lošeg vina. Svi smo ništa,
sad kad smo zvijezde postali svi,
društvene mreže, fejsbuci, twitteri.
Nema više kina Zvijezda,
i nema radosti, u vrućini, u graji
multipleks, multipraktik, multikredit
više u mraku ništa ne sjaji. 

Zgarište 

Bješe to jednom lijepo dvorište.
Tri breze, jedan jablan, trava za igru
klupa za odmor.
Okolo zgrade.
Preko puta obdanište.
Preko noći,
zgarište.
Par čizama s mlazom
testiranog urina
gasi plamen.
Hoće li nedogorjele stvari
ugasiti led jutarnjeg inja,
ili će zgarište
vječno ostati da tinja?

Na Uskrs ljeta gospodnjeg 2018. 

U franjevačkom samostanu pjevamo pjesme
većina nas nosi muslimanska imena,
a i pjesme su takve,
s tužnim završecima,
oblak ode, cvijetak se osuši.
Stojim ispred ukošenog križa
naslikao ga je Affan
a Dragan kaže:
dobro ti stoji to iznad glave.
Velim, slično se sličnom raduje.
Nema razlike između prave ljevice
i pravoga kršćanstva,
to se vidi i na Leonardovu crtežu tijela,
ako si spreman gladnome dati ručak
i zamisliti Isusa
kako pod petokrakom
pada u nekoj od neprijateljskih ofanziva.

Balkan

U toj historiji
previše je jave,
a premalo snova,
u toj poeziji
premalo je zraka,
a previše slova. 

Proljeće

Komšinica čiji je sin, jedva nešto stariji od mene
umro od raka u Njemačkoj,
gotovo svaki put pusti suzu kad me vidi na stepenicama.
Sporim korakom izlazi u dvorište,
urediti saksije koje je zima ispraznila.
Odsjaj u lokvi je proljeće.
Kao moj pogled u njenim suznim očima. 

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Pixabay