BESPUĆA ŽELJEZNE ZAVJESE: „Za nas je Jugoslavija zemlja dolarskog sistema“
Među mnogobrojnim reakcijama koje je izazvala izjava predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o odrastanju s „onu stranu željezne zavjese“ i još podrobnijeg poznavanja „bespuća povijesne zbiljnosti riječkog fudbala“ jedna od reakcija na društvenim mrežama posebno je zanimljiva iz historiografskog stajališta, a mnogo govori o položaju Jugoslavije, posebice gledana „s onu stranu Željezne zavjese“. Naime, Mato Pejić novinar-urednik Jednote, lista češke manjine, čija je temeljna zadaća povezivanje hrvatskih Čeha s matičnom državom, pronašao je tekst objavljen u tom listu prije točno pedeset godina, 1. studenog 1969. godine. Sam taj tekst koji govori o mjerama prema Zapadu, ne bi bio toliko zanimljiv, da uz „tradicionalne“ zapadne zemlje nije svrstana i Jugoslavija, a objašnjenje koje je uslijedilo je pak urnebesno.
Naime, članak kaže: „Najnovije izvanredne mjere čehoslovačke vlade za daleko više od polovice smanjit će putovanja svojih građana u zapadne zemlje i Jugoslaviju. Te mjere vrijedit će do usvajanja novog Zakona o putovnici sredinom sljedeće godine, kada će vjerojatno sve što je sada izvanredno i privremeno, postati ozakonjeno i trajno. Načelnika uprave za putovnice i vize češkog ministarstva unutrašnjih poslova Vaněka pitali su zašto se nove mjere odnose i na Jugoslaviju, kad za ostale socijalističke zemlje vrijedi dosadašnja praksa uglavnom slobodnog putovanja. Na pitanje je odgovoreno ovako: Jugoslavija je socijalistička zemlja, ali je za nas s gospodarskog stanovišta u dolarskom sistemu, jer se tamo turizam plaća u dolarima.“
Tekst iz 1969. godine (FOTO: Mato Pejić/Jednota)
„Na ovo sam naletio pukim stjecajem okolnosti pripremajući rubriku 'Iz starih Jednota' za koju pišem kratke tekstove o temama o kojima su manjinske novine pisale prije pola stoljeća. Inače, u tekstu se dalje navodi kako je vladinim mjerama ukinuta i široka primjena 'poziva iz inozemstva' na osnovu kojeg su se lako dobivale putne isprave. Bio je to institut koji je omogućavao putovanja rodbini, jer je nakon rata i masovne 'reemigracije' jugoslavenskih Čeha u Čehoslovačku bilo mnogo razdvojenih obitelji, te se na poziv rodbine moglo putovati u Jugoslaviju. Ne treba posebno naglašavati da se taj institut masovno zloupotrebljavao i da su pozivi pljuštali poput kiše. Nove mjere su predviđale da se dozvola za putovanje može dobiti samo na osnovu poziva najbliže rodbine – roditelja, djece, bračnih partnera. Temeljito su reducirana i službena putovanja, pa čak nisu realizirana ni ona za koja su već bile izdane dozvole. Uglavnom, računa se da je nakon 'mjera' broj čehoslovačkih turista u zapadnim zemljama i Jugoslaviji prepolovljen“, kaže nam Pejić.
Pejić objašnjava kako je cijelo to desetljeće, dakle šezdesete godine prošlog stoljeća, bilo vrijeme izrazitog intenziviranja ljetovanja Čeha i Slovaka na Jadranu, a Jednota je tome dala lijep doprinos.
„Budući da su se tisuće pripadnika manjine, a naročito boraca Čehoslovačke brigade, odazvale pozivu tamošnjih vlasti, i vratili se u Čehoslovačku (reemigrirali), u Češkoj – naročito u Moravskoj, živjelo je puno ljudi s daruvarskog područja, koji su svi bili pretplaćeni na Jednotu, koja je tako polovicu naklade slala u ČSSR. Stoga je veliki prostor tjednika bio posvećen promicanju turizma na hrvatskom Jadranu, a redovito su organizirane nagradne igre u kojima su pretplatnici iz Češke nagrađivani dvotjednim boravkom na moru“, kaže Pejić.
Ovu izjavu treba promatrati u povijesnom kontekstu u kojem je nastala. A da Čehoslovacima nije bilo do humora, govori i to da je prije pedeset godina svijet bio potpuno drugačiji. Valja imati na umu, da se tada događaju velike promjene u Čehoslovačkoj i da su i te odluke nastale pod svjetlom događaja, koji su u toj državi nastali nešto više od godinu dana prije toga. Radi se o događajima u povijesti poznatima kao Praško proljeće, a 20. i 21. kolovoza 1968. godine vojske Istočnog bloka iz pet zemalja Varšavskog pakta zbog "političke liberalizacije" Čehoslovačke izvršile su napad na ovu srednjeeuropsku državu, čime je završilo Praško proljeće. Za vrijeme invazije između pet i sedam tisuća sovjetskih tenkova okupiralo je ulice. Pratilo ih je dvjesto do šesto tisuća vojnika trupa Varšavskog pakta. Događa se to samo nekoliko mjeseci nakon što je mala Kolinda ugledala svjetlo dana u riječkom rodilištu.
U godini nastanka teksta u Češkoj dolazi do brojnih protesta, od kojih je vjerojatno najpoznatiji pogreb Jana Palacha, u siječnju te godine. Jugoslavija, ta omražena zemlja neslobode iz današnjih desnih političkih perspektiva, tada se pripremila za obranu, u čemu je krajem šeszdesetih računala i na određenu potporu zapadnih zemalja „s onu stranu Željezne zavjese“.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Wikimedia
Ne znam koliko su bili bogati ili siromašni, ali Čehoslovaci su dolazeći na more, susretali smo ih često, sobom donosili hrpe stvari jako dobre kvalitete i prodavali ih jer im je bio ograničen iznos njihove valute (ili deviza)