Dok se, jednom davno (rekao djeda svome unuku), "staljinizam", pod krinkom socijalizma bio uvukao u nekadašnju našu državu (1945. - 1990.), uvukao se, ali bezobrazno otvoreno i agresivno, težeći nas modelirati po svojem kalupu..., dotle se u novije vrijeme (kaže unuk svome djedu) neki novi "izmi" ušuljavaju u "lijepunašu" i to prolazi kao da je u redu, upravo zato jer ne stupaju paradnim korakom, već se ušuljavaju PUZEĆI. Evo primjera (da prikratim muke ovoj rečenici): budući da mnogi "izmi" počinju s finim i poučnim teorijama, da bi završili kao brutalna praksa, pitam se tko nam i zašto počinje prodavati, možda samo nuditi ("dobro je, probajte, ako hoćete, novac ne vraćamo"), tzv. KONZERVATIVIZAM?

Pa, eto, kao prvi i najglasniji telal oglašava se u posljednje vrijeme g. Vice Batarelo, koji nam dolazi ma baš iz Australije ("Di je bija, da je bija, lipo mu je bilo"), kao navjestitelj toga "izma", upozoravajuću nas da "ne zaboravimo... kako on dolazi iz zrele zapadne liberalne demokracije" (U intervjuu s D. Ćurićem; u "Večernji list", 28. ožujka). Dakle, naše gore list, izrastao na stranoj grani, sada u Hrvatskoj želi ucijepiti (navrnuti) "ono što dobro funkcionira u inozemstvu. Cijela je anglosfera utemeljena na konzervativizmu. To tamo dobro funkcionira. Mi to želimo uraditi i u Hrvatskoj. Također želimo pomoći političarima koji su zainteresirani za tu ideju..."

Ma baš smo to čekali i dočekali da nam se olinjale ideje iz anglosfere velikodušno predaju u znak dobre volje, kao što su prije nekoliko stotina godina prvi evropski istraživači/pustolovi na morskim plićacima novootkrivene zemlje zasipali australske domoroce svojim đinđuvama i šarenim stakalcima. Tako, naime, shvaćam Batarelovo olako i paušalno razmetanje općim mjestima konzervativizma, kao da je taj rajska jabuka koja samo što nam nije pala u ruke (ali, bojim se slatkih jabuka i kad ih australski konzervativci daruju!). "Ovlašno" se pravi važan g. Batarelo kao da je na mesijanskome pohodu i valja mu prosvijetliti neuku raju, koja ne shvaća da bi uskoro mogla biti u raju, samo ako posluša njegova konzervativna učenja. A, koja su to, molit ću lijepo. Rekoh već da su to olinjale ideje, koje bi g. Vice Batarelo morao zaista malo bolje razraditi, protumačiti, uozbiljiti i sustavno (nam) predočiti barem u jednoj socio-esejističkoj, polit-kulturalnoj knjizi (ispričavam se ako je takvu dotični gospodin već napisao i objavio, o čemu nisam obaviješten). U pomanjkanju takve njegove instruktivne lektire, morao sam se obratiti stručnjaku za "NEOCON" ili za "NEOKONZERVATIVIZAM" (da, da, već postoji taj "neo-izam", dok bi nam ga g. V.B. prodavao bez ovoga "neo"), a taj je kapitalni autoritet i papa NEOCONA Irving Kristol (1920. - 2009.).

 
Batarelo, stigao iz zrele liberalne demokracije (FOTO: Caritas)

Ukratko, kako i mora ovdje biti, jer Kristolova knjiga "Neokonzervativizam", autobiografija jedne ideje (hrvatski prijevod Božica Jakovljev; izdavač Algoritam, Zagreb, 2004. g.) opseže cca 500 stranica i nije je moguće sažeti/izažeti u nekoliko redaka jedne kolumne. Pa, kaže Kristol: "Tri stupa modernog konzervativizma su religija, nacionalizam i gospodarski rast." Kod g. Batarela to ovako odjekuje: "Mislim da je domoljublje zajedničko svima nama. Sve više postaje važan i odnos prema gospodarstvu i ulozi države u tome." (tko o čemu, a lažni mesije o "domoljublju"!). Dalje, kad Kristol poučava kako treba "živjeti u skladu s vrlinom", to u patrijarhalnom prijevodu g. V. B. odjekuje da "konzervativac prvenstveno mora imati jasan stav o naravnom braku i tradicionalnoj obitelji i općenito o ljudskoj prirodi utemeljenoj na moralnim vrednotama i prirodnom pravu"... Ovo potonje, o braku i obitelji (za što se inače skrbi Batarelova "Udruga Vigilare", kaptolsko - "Opus Deovsko" nedonošče) bile bi valjda odlike onog "konzervativnog dijela hrvatskog društva", a koji se našao napadnut od današnjeg liberalističkoga vodstva u RH!? Jer, "protiv naravnog braka bili su i Milanović, i Josipović i Pusić i oni su 'takvim stvarima iziritirali ljude' (kaže g. V. B.), a iritiranje je najmanje opasno baš "u demokraciji", u kojoj "se treba i mora govoriti otvoreno o svemu."

I tako od nemila do nedraga (u slabo pripremljenom razgovoru i nevoljko sročenim polu-odgovorima) stiglo se i do mjesta koje konzervativce, izgleda najviše svrbi. Kaže g. V.B.: "Vidio sam neki dan na televiziji da je stvorena Antifašistička liga. Uopće ne razumijem zašto su oni stvoreni. Radi čega? Hrvatska uopće nema ekstremnu desnicu. Hrvati su jedan konzervativan i umjeren narod." Ali, logično, primjećujem: kad bi i ako bi (!?) nastupila "ekstremna desnica", onda bi već bilo puno prekasno. Opečeni puše i na hladno, a onaj kojega su zmije ujedale zazire i od gušterice, a gdje se gnijezde zmije ako ne u toploj "konzervativnosti i umjerenosti"? Puzeći neo-fašizam ušuljao se u naše društvo još početkom devedesetih godina i sada diže glavu, da je pomilki (pomiluje) dobro funkcionirajući konzervativizam anglosfere. U očekivanju prave esejističke studije g. Batarela o "hrvatskom konzervativizmu" i njegovim današnjim perspektivama ovaj se intervju može adaktirati kao - šuć muć, pa prolij!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Zadarska nadbiskupija