Pokušavajući potencijalnu ekološku katastrofu „rebrendirati“ kao umjetni greben, INA već tri godine ignorira 332 tone čelika koje su nekada crpile plin na pučini dok danas leže na 42 metra dubine Jadranskog mora. Na ponašanje naftne kompanije, i neobično strpljenje države, jučer su upozorili aktivisti i aktivistice zagrebačkog ureda Greenpeacea koji su pred upravnu zgradu INA-e u Novom Zagrebu donijeli šest metarsku skulpturu „Umjetnički greben”. Unatoč hladnom i kišnom danu svoj su novozagrebački performans odradili do kraja.

Rješenjem iz rujna 2021. godine, Državni inspektorat RH naložio je izvlačenje 65 metara visoke platforme IVANA-D u roku od godine dana. Naftna kompanija ovaj rok ignorira već više od 15 mjeseci unatoč reakcijama Inspektorata i Ureda pučke pravobraniteljice. Aktivisti iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije odlučili su doći u Zagreb i upozoriti na nebrigu i odugovlačenje. Osim vlasnika, napominju aktivisti, odgovornost za eventualne posljedice po eko sustav snosi i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja jer tolerirajući trenutno stanje ministarstvo indirektno subvencionira INA-u koja na taj način štedi milijune.

Cijela poanta otisnuta je na transparent (FOTO: Bojan Haron Markičević)

„Odugovlačenjem s konačnom odlukom o sudbini Ivane D, Ministarstvo ne samo da štiti interes kompanije na štetu klime i okoliša, već otvara prostor za slično postupanje s ostalim platformama. S obzirom na preostalih 19 plinskih platformi te, prema najavama, još devet planiranih, ovo bi mogao biti opasan presedan koji Jadran lako može pretvoriti u groblje Ininih plinskih platformi”, upozorava voditeljica kampanje Greenpeacea u Hrvatskoj, Petra Andrić.

Akciju Greenpeacea Hrvatska podržao je i profesor pomorskog prava na Fakultetu u Rijeci, Axel Luttenberger koji navodi kako se morsko dno ne može ni po kojem zakonu tretirati kao odlagalište industrijskog otpada. 

„U ovom je slučaju poznat štetnik operator, odnosno INA, koji je dužan snositi troškove ekološke štete uslijed prijeloma temeljne strukture odobalnog objekta”, tvrdi profesor Luttenberger. Odobalni objekt je, da pojasnimo, pomorski objekt koji nije namijenjen za plovidbu, u potpunosti ili djelomično ukopan ili položen na morsko dno.

"Ministarstvo ne samo da štiti interes kompanije na štetu klime i okoliša, već otvara prostor za slično postupanje s ostalim platformama" - Petra Andrić (FOTO: Bojan Haron Markičević)

Zaštita od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja morskog dna i podzemlja regulirana je Barcelonskom konvencijom, takozvanim „Offshore protokolom” koji je Hrvatska potpisala 2017. godine. Hrvatska se, još od 1998. godine, također obvezala i na poštivanje Protokola o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari.

„Operator odobalnog objekta nije skrbio o objektu zbog čega je došlo, ne do djelomične, nego do totalne štete prijeloma i potonuća temeljne strukture. Odgovor države na štetni događaj ukazuje na odugovlačenje jer nije izrađena ni studija utjecaja na okoliš prijeloma i potapanja odobalnog objekta. Država je dužna zahtijevati od operatora štetnika mjere sanacije štete. U suprotnom se INA-i daju znatna financijska sredstva u obliku nedopuštene državne pomoći”, naglasio je Luttenberger.

Kako je u travnju pisao Novi list, INA je nakon studije Instituta Ruđer Bošković zaključila kako je najbolje da platforma ostane na morskom dnu jer „ne predstavlja opasnost za okoliš. Štoviše, na njoj je već uočen rast mnogih morskih organizama i okupljanje velikog broja morskih životinja pa je odlučeno da ostane u moru kao umjetni greben”.

Skulptura "umjetnog grebena" i poruka na mađarskom ispred zagrebačkog sjedišta INA-e (FOTO: Bojan Haron Markičević)

U tom slučaju nije posve jasno što bi spriječilo same građane kao i druge industrije, da bilo kakav otpad ukrcaju na trajekt pa, bacanjem preko palube, stvaraju bezbroj umjetnih grebena diljem Jadrana. 

„Uvijek će biti biljnih i životinjskih vrsta koje se vežu za ili okupljaju oko konstrukcija koje je napravio čovjek. Međutim, to nije uvijek dobra stvar za prirodne ekosustave u kojima se nalaze i sigurno nije izgovor za ostavljanje dotrajale platforme na tom mjestu. Izgradnja umjetnih grebena može imati smisla samo ako su ti grebeni isključivo u tu svrhu pravilno projektirani, izgrađeni, postavljeni i nadzirani. Ako se predviđene koristi ne ostvare, tada se oni trebaju ukloniti”, tvrdi morski biolog i analitički kemičar iz Znanstvenog odsjeka Greenpeacea International, dr. David Santillo, dodajući kako „INA-ina platforma nije ništa drugo nego greben pogodnosti”.

Profesor pomorskog prava Axel Luttenberger objasnio je da se morsko dno ne može ni po kojem zakonu tretirati kao odlagalište industrijskog otpada (FOTO: Bojan Haron Markičević)

Podsjetimo, platforma IVANA-D nalazila se na bušotini prirodnog plina Ivana D-1 Dir te je potonula u oluji između 5. i 6. prosinca 2020. godine. Nalazila se 27 nautičkih milja sjeverozapadno od Pule, otprilike u visini Rovinja. Kao uzrok havarije stručnjaci s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu naveli su zamor materijala te lošu izvedbu zavarenih spojeva. Istraživanja su pokazala i kako platforma nije bila izrađena u skladu s originalnim dizajnom te je, iako napravljena da traje 40, potonula nakon 19 godina. Platforme ovoga tipa nemaju posadu te pri potonuću nije bilo ljudskih žrtava, dok je dotok plina iz bušotine automatski isključen.

Odmah nakon potonuća Greenpeace je tražio da se ispitaju i druge jadranske platforme, ne samo njihova sigurnost nego i moguće istjecanje metana, snažnog stakleničkog plina. No, kako kažu, resorno ministarstvo se oglušilo na taj zahtjev.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Bojan Haron Markičević