Stalni Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu odbacio je međusobne tužbe Hrvatske i Srbije za genocid. Hrvatska je, podsjetimo, Srbiju optužila da je počinila genocid nad Hrvatima početkom devedesetih godina, točnije početkom agresije, dok je Srbija Hrvatsku optužila da je genocid počinila 1995. godine, u vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja. O tužbama je odlučivalo Sudsko vijeće u kojem je djelovalo 17 sudaca. Hrvatska tužba odbačena je s 15 glasova protiv i dva glasa za, dok je srpska protutužba odbačena jednoglasno.

"Stalni međunarodni sud pravde odbacio je hrvatsku tužbu, odnosno srpsku protutužbu za genocid. Sudsko vijeće sačinjeno od sedamnaest sudaca utvrdilo je počinjenje brojnih zločina koji zbog izostanka namjere potpunog ili djelomičnog fizičkog uništenja nisu dosegli razinu genocida.

Obje su zemlje obraćanjem Međunarodnom sudu pravde ujedno donijele odluku da će poštivati donesenu presudu. Jako je važno da ograničena energija naših društava, javnosti i vlada ne ode u interpretacije koje odgovaraju "našoj" strani, već u razvijanje bilateralnih procesa. Nužno je unaprjeđivati i razvijati instrumente i pristupe procesima obnove povjerenja koji čine temelj priznanje patnje svih žrtava rata i suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, Srbiji i svim drugim post-Jugoslavenskim zemljama. 

(ILUSTRACIJA: ki.unizg.hr)

Prema javno objavljenim podacima Hrvatska je potrošila 28 milijuna kuna, a Srbija oko šest milijuna koja su se mogla upotrijebiti za fond za civilne žrtve rata. Sudac Tomka upozorio je na manjkave dokaze, nepotpisana svjedočenja ili svjedočenja potpisana od strane policije što govori o potrebi daljnjeg istraživanja svih ratnih zločina. 

Mada Statut Suda predviđa dvije mogućnosti za ponovno otvaranje pravomoćno okončanog postupka smatramo da bi ubuduće ograničena sredstva trebalo koristiti za intenziviranje istraga, obeštećenje svih civilnih žrtava rata i izgradnju mira. Institucije Hrvatske i Srbije trebaju uložiti veću energiju u traganje za nestalima, utvrđivanje činjenica o svim stradalima, procesuiranje ratnih zločina i podršku civilnim žrtvama rata koja je do sada bila nedostatna", stoji u priopćenju koje potpisuju Vesna Teršelič (Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću) i Zoran Pusić (Građanski odbor za ljudska prava)

Zanima li vas više, možete pročitati pravnu definiciju genocida, koju prenosimo s adrese preventgenocide.org. 

Pravna definicija genocida 

Međunarodna pravna definicija zločina genocida data u članu II i III Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine

član II opisuje dva elementa zločina genocida:

1) mentalni element , znači "namjera da potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva, i

2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao "genocid".

član III opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.

(ILUSTRACIJA: fastserbia.com)

Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida 

član II:

U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:

(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);
(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;
(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelimično uništenje;
(d) Uspostavljajuči mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;
(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.

član III:

(a) Genocid;
(b) Plan za izvršenje genocida;
(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida
(d) Pokušaj genocida;
(e) Saučesništvo u genocidu."

Diskusija:

Zločin je planirati ili podsticati na genocid, čak i prije nego što ubijanje počne ili pomagati izvršenje genocida: Djela zločina uključuju planiranje, direktno i javno podsticanje, pokušaj izvršenja genocida i saučesništvo u genocidu.

Kažnjiva djela Slijedeće su genocidna djela ako su počinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe (naroda):

Ubijanje pripadnika grupe uključuje direktna ubistva i djela koja izazivaju smrt.

Uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda uključuje izazivajuči traumu pripadnika grupe kroz široko rašireno mučenje, silovanje, seksualno nasilje, prinudjivanje na konzumiranje droge i sakaćenje.

(ILUSTRACIJA: ki.unizg.hr)

Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima računajući da će uzrokovati uništenje tog naroda uključuje namjerno uskraćivanje izvora potrebnih za fizički opstanak grupe takvih kao što je čista voda, hrana, odjeća, stambeni prostor ili medicinske usluge. Uskraćivanje onoga što život znači može biti kroz oduzimanje žetve, blokiranja isporuke hrane, zatvaranja u logore, prinudno raseljavanje ili protjerivanje.

ili 

Spriječavanje rađanja uključuje nasilnu sterilizaciju, nasilni prekid trudnoće, zabranu brakova, dugotrajna odvojenost muškaraca i žena s namjerom spriječavanja rađanja.

Nasilno premještanje djece može biti direktnim prisiljavanjem ili zbog straha od nasilja, zatvaranja, psihološkog maltretiranja ili drugih vidova mučenja. Konvencija o pravima dijeteta definiše djecom osobe ispod 18 godina.

Genocidna djela ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe. Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, spriječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe.

Zaštićene grupe:

Zakon štiti četiri grupe - nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe.

Pod nacionalnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom državnošću.

Pod etničkom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkim kulturnim tradicijama, jezikom ili nasliječem.

Pod rasnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan fizičkim karakteristikama.

Pod religioznom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom religijom, vjerovanjima, doktrinama, praktikovanjem ili ritualima.

(ILUSTRACIJA: fastserbia.com)

Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet - obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga ko su i šta su.

Grupni identitet je često izforsiran od strane počinilaca. Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu bez obzira kakav je njegov lični izbor tog pojedinca.

Značajni termini:

Zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili narečenja, ali češče, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..

Namjera je različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, TO JE GENOCID.

Fraza "potpuno ili djelimično" je važna. Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu.i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe - masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.

član II Konvencije je uključen bez izmjena u Rimskom statutu Međunarodnog suda za zločine kao član 6 i također i u Statutima Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot ICJ