„LICE BOSNE“: Kako bečki reporter vidi svoju najdražu balkansku zemlju
„Lice Bosne“ naziv je prve foto-izložbe bečkog novinara i urednika bloga Balkanske priče, te povremenog Lupiginog suradnika – Christopha Baumgartena.
Kako kaže, ljubav gaji prema svim državama bivše Jugoslavije, ali prema Bosni i Hercegovini najviše iz jednostavnog razloga što tamo ima najviše prijatelja, a i tu zemlju najbolje poznaje, kako kaže, ne još koliko bi želio, ali ipak dosta dobro.
„Ovu izložbu mogu ovako samo o Bosni uraditi. Takve fotografije moguće su preko mojih osobnih mreža i mojih tamošnjih iskustava. To nisam mogao napraviti u Srbiji ili Hrvatskoj, čak ni nakon svih godina provedenih tamo“, govori nam Christoph.
Autor izložbe svoje dvadeset i četiri reportažne fotografije predstavit će 24. svibnja u Sarajevu. Ovaj bečki novinar prezentirat će svoja djela u Galeriji Borisa Smoje. Radi se o portretima ljudi u Bosni, ali i onih koji dolaze iz Bosne i Hercegovine. U Radićevoj 11, s početkom u 18 sati, možete pogledati raznolikosti i borbe običnih ljudi jedne zemlje fotografskim očima jednog "balkanskog reportera", kako autor naziva samog sebe.
Fotografije su nastale u periodu od zadnjih deset godina (FOTO: Christoph Baumgarten)
„Fotografije pokrivaju širok spektar različitih situacija, od sezonskog turističkog radnika – jedne od mojih omiljenih fotografija – do bosanske izbjeglice koja je sada ministrica u svojoj novoj domovini, od vođa protestnih pokreta u emocionalno izazovnim trenucima, do ljudi koji žele napustiti BiH ili su to već napravili, i od onih koji su dosta prisutni u javnosti do običnih ljudi koje sam upoznao u privatnim situacijama“, kaže Christoph.
Ističući borbe i raznolikosti Bosanaca i Hercegovaca viđene kroz njegov objektiv, Baumgarten ovom izložbom želi obuhvatiti period od deset godina koliko je prisutan na Balkanu, naročito u Bosni i Hercegovini. Osim četiri fotografije, kako kaže autor, svi ostali radovi dio su njegovog bloga na njemačkom jeziku – Balkanske priče – koji se bavim temama iz regije koje „nigdje drugo ne možete pročitati“, kako stoji u opisu portala. To su priče o ljudima, o stvarima koje oni rade, o stvarima koje ih tište i o njihovim nadanjima. Priče o neobičnim susretima i zanimljivim mjestima.
Ideja ova izložbe je, kako kaže autor, pokazati da se bosanskohercegovačko društvo sastoji od mnogo različitih ljudi, od kojih svatko ima svoje borbe i nade, te da ne postoji jedinstven kliše koji može objasniti ovu zemlju.
„Vjerovali ili ne, ovdje se pojavljuju i ljudi koji su emigrirali u Bosnu i Hercegovinu, u različito vrijeme i iz različitih razloga. Da biste doživjeli BiH morate odvojiti vrijeme i upoznati mjesto – što strani putnici ne rade često. Ali, nažalost, mnogi Bosanci i Hercegovci ne idu dalje od vlastitih klišeja koje imaju o sebi“, tvrdi bečki, a balkanski reporter.
Jedna od Christophu značajnih fotografija (FOTO: Christoph Baumgarten)
Postoji samo jedna stvar na kojoj Christoph zaista insistira, a to je da njegova profesorica fotografije, Majda Turkić, bude prisutna na otvorenju njegove izložbe. Želja mu je da nju barem neka od njegovih fotografija učini ponosnom.
„Na kraju, ja nisam fotograf, ja sam reporter s kamerom. To je sasvim druga stvar i ja imam sasvim drugačiji pogled na stvari od fotografa. Dakle, fotograf možda ne bi stavio neke od ovih fotografija, ali mislim da se odlično povezuju i pomažu u pričanju priče“, zaključuje.
O jednoj temi na izložbi će se, također, dotaknuti. To je tema mladih u Bosni i Hercegovini. A kako kaže za Lupigu, mladih na fotografijama za izložbu gotovo da i nema, izuzev Tamare, Milice i Brke.
„To je vjerojatno i zato što putujem sam i sada imam 45 godina. Nije više lako razgovarati s mladima. Ali to je i zato što se puno mladih ljudi iseljava iz Bosne. Pa kad mi netko postavi pitanje gdje su mladi ljudi, mogu samo reći - nisu ovdje'“, dodaje Christoph.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Christoph Baumgarten
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.