LUPIGA U KIJEVU: „Na rubu smo rata, Rusija nas neće pustiti“
Iz Kijeva za Lupigu: Miho Dobrašin
„Heroji ne umiru...heroji ne umiru...“, odzvanja s pozornice glas pravoslavnog svećenika dok nekoliko ljudi nosi kovčeg s mrtvim tijelom. To je danas već druga osoba koja je umrla u bolnici od ranjavanja prilikom nedavnih okršaja s policijom bivšeg režima. Broj poginulih približio se broju 100, a svaki put kada netko umre, obitelj i suborci nose tijelo Trgom Nezavisnosti, srcem revolucije.
Dok odzvanja tužna glazba, a zrakom se širi vonj zapaljenog drveta, Ruslana Sydorchuk (26) promatra ispraćaj neimenovanog revolucionara. Kada je prvi put u prosincu stupila na barikade glavnog kijevskog trga nije mogla zamisliti u što će se prosvjed pretvoriti.
Trg nezavisnosti pretvoren je u svojevrsni memorijalni centar (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„Na rubu rata smo. Rusija nas neće pustiti“, govori nam dok stojimo pored spaljene zgrade sindikata. „Nadam se da do njega ipak neće doći“, napominje. Nekoliko sati ranije u hotelu „Ukrajina“, na trećem katu, iz medijskog centra iznad barikada i cvijeća, upućena je dramatična poruka.
„Ukrajina se sprema za veliku invaziju s različitih strana“, istaknuo je Andriy Parubiy, državni tajnik za obranu. Tvrdi da se uz istočnu granicu s Ukrajinom nalazi 80.000 ruskih vojnika i 270 tenkova, a da su diverzanti već ušli u zemlju. Parubiy je donedavno bio s prosvjednicima na ulici, s njima je rušio režim proruskog predsjednika Viktora Janukoviča. Godine 1988. bio je uhićen nakon što je organizirao ilegalni marš tražeći nezavisnost od Sovjetskog Saveza.
Ruslana kaže kako se ne zavarava da je EU nešto dobro, želi Ukrajinu neovisnu i od Bruxellesa i od Moskve (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
Ruslana, rođena te iste godine, kaže: „Nikada nismo prestali biti ovisni o Rusiji“. Nezavisnost stečena 1991. godine nije onakva kakvu bi ona željela. U Moskvi je osam godina studirala kinematografiju, a za razliku od mnogih sugrađana putovala je Britanijom, Švicarskom i Njemačkom.
„Nimalo se ne zavaravam da je EU nešto dobro. Ja želim Ukrajinu nezavisnu i od Bruxellesa i od Moskve“, napominje. Svjesna je da je to možda samo san.
Nova, privremena vlada u Kijevu pozvala je u pomoć NATO, iako nije članica tog vojnog saveza. U Kijevu su svjesni da će se teško oduprijeti nadmoćnoj Rusiji. Tri godine nakon što su se osamostalili odrekli su se nuklearnog oružja pa sada nemaju čime prijetiti tri dana uoči, kako poručuju, „ilegalnog referenduma“ na poluotoku Krimu.
Prosvjednici se nemaju namjeru maknuti s trga (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
Pa ipak, mnogi se pripremaju na oružane borbe ukoliko se proruski građani Krima izjasne za odcjepljenje od Ukrajine i priključenje Rusiji. Članica jedne militantne grupe, pod uvjetom anonimnosti, kaže: „Osnivaju se kampovi za dječake. Branit ćemo cjelovitost Ukrajine“.
Danas bi ukrajinski parlament trebao potvrditi odluku o osnivanju Nacionalne garde u koju su pozvani pripadnici svih revolucionarnih grupa. Na obuci bi se trebalo naći 20.000 osoba.
Na Trgu Nezavisnosti, ukrajinski - Maidan Nezalezhnosti, oružje se ne vidi. Vojnu odjeću, pak, mnogi nose. U maskirnim hlačama je Viktor Novikov (48), nezaposleni volonter na kojeg nailazimo. Skuplja novac za ustanike, a u plastičnu kutiju, na automobilskim gumama, jedna gospođa ubacuje novčanicu.
Viktor Novikov uvjeren je da je Vladimir Putin kopija Adolfa Hitlera (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„Putin je Hitler !“, viče Novakov bezizražajna lica. Na stupu pored, uz barikade, zalijepljena je ruska zastava s nacističkim kukastim križem. Na spaljenom tlu nedostaje nekoliko redova betonskih cigli, iščupanih prilikom sukoba s policijom.
Privremena vlada pozvala je građane na regrutaciju. Dio aktivista, međutim, ne vjeruje ni tim novim ljudima u foteljama.
„Mi sada kontroliramo političare. Želimo biti apsolutno sigurni da će se korumpirani i pokvareni sustav promijeniti“, kaže nam aktivist Ivan Kukurudziak (25). Završavao je studij sociologije kada je u prosincu preko Facebooka vidio da se ljudi počinju okupljati u prosvjedima. Odlučio je izaći na trg.
Viktorovi istomišljenici trg su oblijepili ruskim zastavama s kukastim križem (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„Ne da bih rušio vladu, već da kažem dosta korupciji i pokvarenim političarima“, objašnjava. Gotovo 60 dana boravio je na trgu, a doma je išao samo kada se morao tuširati. U noći s 10. na 11. prosinac prvi put su primijetili da ih je okružila specijalna policija, poznata kao Berkut.
„Ubrzo su neke ljude odvodili. Čuli smo da su ih tukli“, kaže. Trg gdje su se držali na okupu, napominje, bio im je stoga najsigurnije mjesto. Mjesec dana kasnije, 22. siječnja, u pet ujutro vidio je kako policija puca na ljude.
„Neki poznanici su ozlijeđeni. Uplašio sam se, no nakon nekoliko trenutaka došao sam k sebi“, prisjeća se Kukurudziak. Tada je došlo do snajperske pucnjave, možda i ključnog događaja. Još uvijek, naime, nije jasno tko je otvorio vatru. Prognani predsjednik Viktor Janukovič iz Rusije optužuje oporbene političare, tvrdeći da su time isprovocirali sadašnju „anarhiju“, dok mnogi tvrde da je upravo on naredio napad. Na ulicama Kijeva govori se o različitim teorijama, pa i onima prema kojima su zapadni ili ruski agenti, pokrenuli snajpersko krvoproliće radi ostvarenja interesa svojih zemalja.
Gotovo 60 dana Kukurudziak je boravio na trgu, a doma je išao samo kada se morao tuširati (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„To nas sve zanima. Nadamo se poštenoj istrazi“, govori nam Ruslana pokazujući bivšu pizzeriju u kojoj je boravila na početku prosvjeda. Sada je ondje tek zgarište.
Janukovič je otišao, no nekoliko stotina prosvjednika nema se namjeru maknuti s Maidana. Građani su razočarani političarima. Ruslana je 2004. godine bila oduševljena tadašnjom premijerkom Julijom Timošenko, te je zdušno pristupila Narančastoj revoluciji, pokretu koji je obećavao korjenite društvene promjene. One se, međutim, nisu dogodile. Nakon svrgavanja Janukoviča, kada je puštena iz zatvora, Timošenko se odmah pojavila na pozornici među mnoštvom.
Barikade su još na ulicama Kijeva (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„Slušala sam ju kako govori: Ja ću vam zagarantirati slobodnu, ja ću vas zaštiti... Govorila je kao da je ona predsjednica“, prisjeća se Ruslana. „To mi je bilo tako odbojno, grozno. Ne želim ju na čelu države“, ističe. Sada sumnja i da je korumpirana. Ljudi su podijeljeni i oko boksača Vitalija Klička iz stranke Udar. Nitko nema apsolutnu podršku u narodu koji vapi za novim licima. Predsjednički izbori najavljeni su za 25. svibnja.
„Sistem je i dalje isti. Odavde se do daljnjeg ne mičemo“, napominje nam Kukurudziak. Kao volonter dane provodi u aktivističkom press centru, s čijeg se balkona vide deseci šatora, hrpe automobilskih guma, cigli...
Najuporniji prosvjednici se griju (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
Kada se spušta mrak, Trgom nezavisnosti širi se dim iz željeznih bačvi u kojima gore vatre. Najuporniji prosvjednici se griju. Pa ipak, posljednjih dana je zatoplilo, nema snijega kao na početku revolucije. I atmosfera je sada drugačija.
Fotografije poginulih na barikadama, cvijećem prekrivene vreće s pijeskom i čelične ograde trg su pretvorile u memorijalni centar.
"Ovo je ratni pohod" (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„Sada je sve tako tužno. Još donedavno odavde je izlazila neopisiva energija“, kaže Ruslana. Svjesna je, međutim, da više nema povratka. Dvadesetak metara dalje dječak i starac udaraju u veliki bubanj, najavljujući užas.
„To je ratni pohod“, kroz smijeh govori starac, dok mali dječak nastavlja bubnjati u istom ritmu. Noć se spustila nad Maidan, dijele se besplatne porcije raskuhane riže, kruh i čaj. Beskućnici sada uživaju u povlasticama revolucije.
"Plačem kada prođem", Vlada Širokova (FOTO: Miho Dobrašin/Lupiga.com)
„Sve ovo otužno djeluje. Plačem kada prođem“, kaže Vlada Širokova (24), stanovnica Kijeva, vraćajući se kući gdje ju čeka mala beba. Njen muž, Rus, stacioniran je u vojnoj bazi u Armeniji. Sliježući ramenima tek dodaje: „Ne znam što bih mislila o svemu...ne znam kako će sve ovo završiti...“
Lupiga.Com
Boze,kako je Zapad nemocan.