JEDINA OLIMPIJSKA TV: Sportska televizija ne promovira, nego otima od hrvatskog sporta
Sve više sportskih saveza žali se na sve slabiju podršku Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), kasne isplate mjesečnih stipendija sportašima, ne postoji nacionalna strategija razvoja sporta, izvještaj o radu i financijama HOO-a već je tri put odbačen na nadležnim saborskim odborima i u samom parlamentu, a sve zbog spornog financiranja Sportske televizije (SPTV). Ipak, Zlatko Mateša ni ovoga puta nije imao protukandidata za funkciju predsjednika HOO-a. Ovo pitanje mediji nisu problematizirali jer HOO već dugo nije zanimljiv javnosti, zaključio je Marin Šarec, donedavno urednik portala Olimpijci.hr, kada smo ga pitali za komentar na Matešin reizbor. Tako smo i doznali da je dao ostavku izdavaču portala, Hrvatskom klubu olimpijaca, ogorčen time što su svoj glas na Skupštini HOO-a u četvrtak i oni dali za Matešu.
"Zašto, pa Zlatko Mateša je zadnji put protukandidata imao na izborima 2004. godine i to je bio tadašnji glavni tajnik HOO-a Ivica Miočić Stošić. Izbori su tada posljednji put bili neizvjesni. Od tada nije imao protukandidata djelom i zato što ljudi nemaju dovoljno hrabrosti. Jer, jedno je pričati po kuloarima, a drugo kandidirati se nasuprot Mateši u Skupštini gdje ne sjede ni sportaši, ni treneri, pa čak ni glavni tajnici sportskih saveza", govori Šarec.
Tko sjedi onda u Skupštini krovne udruge nacionalnog sporta, pitamo.
"Sjede delegati. Tako je moguće da Srećko Šuk, izbornik vrlo uspješne veslačke reprezentacije, da ostavku na to mjesto zbog neslaganja s izborom Branimira Bašića za predsjednika Hrvatskog veslačkog saveza, a isti taj Branimir Bašić daje Mateši svoja dva glasa koliko na izborima ima svaki olimpijski sport", komentira naš sugovornik vijest o ostavci Srećka Šuka koji je Bašiću zamjerio što se nije zauzeo da HOO veslačima osigura opremu za trening. Braća Sinković su, podsjetimo, trenirali u posuđenom čamcu jer im HOO nije mogao osigurati vlastiti dok se ne kvalificiraju za Rio, a Damir Martin nije na vrijeme dobio opremu za trening snage.
Damir Martin na OI u Riju osvojio je srebro i bez opreme za trening snage (FOTO: Wikimedia)
"Drugi razlog su različiti aranžmani, kako sam pisao u kolumni na net.hr za koji sada pišem. Mateša je tijekom godina, pored 39 saveza olimpijskih sportova, u Skupštinu HOO-a utrpao još 34 saveza neolimpijskih sportova od kojih za neke nismo ni znali da postoje, a neki ni ne postoje osim na papiru. Tu su i predstavnici 21 županijske zajednice sportova", niže Šarec tko sve sjedi u Skupštini gdje je samo Ivan Veštić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, glasao protiv toga da Mateša ostane predsjednik HOO-a.
"Nisam mu dao potporu jer se ne mogu složiti sa statusom koji atletika ima u HOO-u, gdje ne postoje jasni kriteriji za vrednovanje atletike kao prvog olimpijskog sporta, i uspjeha koje postiže. Nisam mu dao potporu i zbog toga što na Skupštini nije bilo nikakve rasprave o izboru predsjednika pa mi nije dozvoljeno niti postaviti tri pitanja na koja sam želio dobiti odgovore prije glasanja", rekao nam je predsjednik Hrvatskog atletskog saveza kojeg je ražestio Matešin komentar o tome da Hrvatski atletski savez neće trpjeti zbog "odmetništva" svojeg predsjednika.
Koja su to tri pitanja što ih je želio postaviti, a na Skupštini mu nisu dozvolili, pitali smo Veštića.
"Zašto još uvijek nema kriterija za dodjelu sredstava koje je HOO-u imao zakonsku obavezu uvesti temeljem nalaza revizije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, i nije li to nešto što bi i ministarstvo trebalo zanimati? Zašto sportski savezi nemaju autonomiju već nam sredstva dodjeljuju prema vlastitom nahođenju bez da nas uopće pitaju o programima. Umjesto toga nameću nam programe koji nisu zaživjeli jer ne odgovaraju potrebama saveza. I treće pitanje, što je sa Sportskom televizijom? Zašto Sportska televizija od HOO-a dobiva 4,7 milijuna kuna, a Hrvatski atletski savez 3,6 milijuna kuna?", kaže Veštić, pa kad mu zaželimo da pronađe odgovore na svoja pitanja pozdravlja nas izrekom "krepat ma ne molat".
Prema godišnjem financijskom izvještaju ukupni prihodi SPTV-a lani su iznosili 6,3 milijuna kuna pa tako HOO-ovih 4,7 milijuna čini dvije trećine ukupnih prihoda ove televizije. No, i to se čini "sićom" u usporedbi s više od 18 milijuna kuna ukupnih obaveza po kreditima, a koje je u 2015. godini plaćao HOO, stoji u financijskom izvještaju HOO TV-a. Samo lani na naplatu je po kreditima dospjelo nešto više od 8 milijuna kuna, a vlastiti prihodi HOO-a iste godine bili su nešto veći od 6 milijuna kuna. Vlastitim prihodima HOO, dakle, nije mogao platiti ni sve kreditne obaveze SPTV-a.
Iz financijskog izvještaja HOO TV-a vidljivo je da je obaveze preuzeo HOO (IZVOR: Financijski izvještaj HOO)
Kad smo u HOO-u pitali za reprogramiranje kredita zbog naplate kojih je račun HOO-a već bio u blokadi, tajnik Josip Čop ljubazno nas je uputio na SPTV.
"Planom financijskog i operativnog restrukturiranja društva uređeni su odnosi s vjerovnicima, a u tijeku su zaključni razgovori oko reprogramiranja kredita", rečeno nam je na televiziji gdje nisu željeli otkriti znači li to da je HOO preuzeo sve kreditne obaveze SPTV-a kako je to banka uvjetovala. Poslovni rezultati SPTV-a, međutim, govore u prilog takvom rješenju – gubici televizije lani su bili veći od 70 milijuna kuna, a kratkoročne obaveze premašile su 48 milijuna kuna. Usporedbe radi, HOO je lani u programe svih nacionalnih sportskih saveza i drugih udruga uložio ukupno 84 milijuna kuna.
Premda se radi o komercijalnoj televiziji, trgovačkom društvu koje se može svrstati u kategoriju "poduzetnika u teškoćama" i kao takvo uopće ne bi smjelo biti financirano javnim sredstvima, SPTV se uporno predstavlja kao javni interes.
"Pokretanje SPTV-a bio je odgovor na odluku HRT-a iz 2010. godine da ne pokreće sportski kanal unatoč činjenici da je 26. prosinca 2006. godine između HRT-a i HOO –a potpisan Ugovor o međusobnoj suradnji. Napravljena je i studija i programska shema sportskog kanala, no 2008. godine HRT odustaje od plana pokretanja specijaliziranog sportskog programa, a 2010. godine jednostrano raskida ugovor o suradnji istodobno objavljujući kako nema nakanu stvarati sportski kanal", odgovaraju sa SPTV-a na pitanje zbog čega HHO u javnom interesu promoviranja sporta nije sklopio dogovor s javnom televizijom.
Ideja SPTV-a bila je promovirati hrvatski sport, naročito u medijima slabije zastupljene i manje atraktivne sportove. Krenulo se ambiciozno pa kad na SPTV-u kažu da vrlo kvalitetno prate sport i u svojem su programu od 2011. godine "realizirali 1933 prijenosa i prikazali ukupno 115 različitih sportova", treba imati na umu da su, zahvaljujući upravo SPTV-u i dogovoru s HRT-om, Olimpijske igre u Londonu 2012. godine bile prve s kojih je hrvatskoj publici bilo dostupno praćenje svih natjecanja - jer što nije prikazano na HRT-u, prikazano je na SPTV.
Od nekadašnje je slave, međutim, danas malo ostalo.
"Nemamo nikakvu suradnju. Prije, kad smo imali sponzore, išli su svi prijenosi malog nogometa. Danas nema ništa", govori za Lupigu Ivo Zoković, predsjednik splitskog futsal kluba Tommy i Zajednice ekipnih sportova grada Splita, čovjek koji slovi za hrvatsku futsal instituciju.
"Oni nemaju niti jednog novinara. Kako drugačije objasniti činjenicu da na toj televiziji nema ni snimki prvoligaških natjecanja ekipnih sportova, a koja moraju biti snimana, i to u visokoj kvaliteti jer su takva pravila. Nemamo kome poslati te snimke pa da barem za neku reportažu izdvoje najzanimljivije trenutke", kaže Zoković.
Nakon uzleta i programski uspješne prve godine, početak 2013. godine označio je i prve probleme. Na naplatu su dospijevali krediti koje SPTV nije mogla vraćati i ekipa zaposlenih počela se drastično rezati. Dugovi su se gomilali. HOO je pokušao s HRT-om pregovarati o mogućoj suradnji 2013. godine, ali tamo nisu bili zainteresirani.
"Stajališta smo da je itekako imalo smisla pronaći rješenje za programsku suradnju HRT-a i SPTV-a na korist hrvatskog sporta i naših gledatelja što na najbolji način pokazuje projekt OI u Londonu 2012. godine. U situaciji kada je hrvatski sport nestao s HRT-a, kada je SPTV preuzeo javnu ulogu u hrvatskom sportu, odgovorno je promišljati o suradnji, a ne tolerirati kršenje Zakona o HRT-u i posljedično Ugovora Vlada RH-HRT čije kršenje HRT sustavno provodi od polovice prošle godine", oštro su postupanje HRT-a osudili na Sportskoj TV između ostalog i zato što im HRT od 2011. godine, kad su mu uputili zahtjev, nije osigurao korištenje arhivske građe.
"Time je sustavno onemogućavao trajnu programsku orijentaciju SPTV-a emitiranja emisija o uspjehu hrvatskog sporta i sportaša za nove naraštaje", stoji u dopisu SPTV-a gdje su, kažu, već ukazivali na potrebu da se televizija preregistrira u neprofitan medij.
"Proteklih godina ukazivali smo na to da bi trebali uvažiti mnoge nastale okolnosti te ići u promjenu – u neprofitan medij – posebice jer je SPTV postao javni sportski servis, međutim za to je izostalo razumijevanje politike, odnosno nadležnih institucija. Također, želimo napomenuti kako SPTV nema pravo niti sudjelovati niti su nam dodijeljena sredstva iz Fonda za pluralizam medija, iako je vidljivo kako SPTV promiče te postulate. U svih ovih godina na to pitanje nismo dobili odgovor mjerodavnih institucija", kažu s SPTV-a.
Zlatko Mateša i Josip Čop izbjegavaju pitanja o HOO TV (FOTO: Hina)
Promjenu registracije otežavaju dugovi koje SPTV kao trgovačko društvo za sobom ostavlja. Prema godišnjem financijskom izvještaju tijekom ove godine za dospjele kredite trebalo bi izdvojiti 7,7 milijuna kuna, sljedeće dodatnih preko 6,4 milijuna kuna. Osim toga, osobni dohodak zaposlenih u neprofitnom sektoru limitiran je Zakonom i daleko manji od gotovo 6.800 kuna neto kolika je prosječna plaća po zaposlenom na SPTV-u. Opterećena tolikim dugovanjima HOO TV, odnosno SPTV će teško pronaći kupca, ali neće se ni ugasiti – barem dok je Zlatko Mateša na čelu HOO-a, smatra Marin Šarec.
"Možda bi se trebalo zapitati zbog čega je HOO jedini nacionalni olimpijski odbor koji ima svoju televiziju? Mateša je ideju o olimpijskoj televiziji pokušao gurati u Međunarodnom olimpijskom odboru, sve da postane njihov član što je do sada uspjelo samo trojici Hrvata; Franji Bučaru, Borisu Bakraču i Antunu Vrdoljaku koji je bio član do 2012. godine", govori o Matešinim ambicijama sportski novinar i donedavni urednik portala olimpijci.hr Marin Šarec.
"To što se na SPTV-u hvale kako je HOO TV partner u oblikovanju programa olimpijskog kanala Međunarodnog olimpijskog odbora koji je s emitiranjem je započeo 21. kolovoza 2016. godine nema velikog značaja jer ne radi se o televizijskom kanalu već platformi", upozorava Šarec.
Agencija za elektroničke medije lani je opomenula SPTV zbog nedostatka vlastite proizvodnje i emitiranja programa koji ne odgovara programskoj osnovi na temelju koje su dobili koncesiju. Opomena je posljedica, smatraju na SPTV-u, nedorečenih i nedovoljno jasnih akata Agencije kad je riječ o specijaliziranim TV programima. Tjedni program od ponedjeljka do petka prebačen u excel tablicu otkriva kako u terminu od 7 ujutro do ponoći SPTV u gotovo jednakom omjeru emitira program Al Jazeere i emisije o auto industriji u vanjskoj produkciji, koliko i sportskih snimki i emisija, premda je njih u minutaži ipak nešto više. Tako se u srijedu 7. rujna ujutro moglo gledati gotovo četiri sata mininogometa Euro 2016, a zatim dva dana kasnije, u petak, ponovo mininogomet. Među ostalim u tom tjednu zastupljenim sportovima bili su odbojka i rukomet na pijesku te streličarstvo.
Kao jedina olimpijska televizija na svijetu, možemo slobodno zaključiti - SPTV je podbacio – i umjesto promotora, postao trošak koji ugrožava financiranje hrvatskog sporta. Što god u HOO-u rekli, kad uopće žele govoriti o tome. Samo tri ekipna sporta; skijanje, rukomet i vaterpolo, dobila su lani od HOO-a iznos veći od SPTV-a što ovu televiziju stavlja na visoko 4. mjesto platnog spiska krovne hrvatske sportske organizacije. Dodajmo tome i preko 13 milijuna kuna koliko je HOO ulupao bespovratno u temeljni kapital SPTV i postaje jasno koliko ova televizija, čija je budućnost za Matešina mandata osigurana, stoji hrvatski sport.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina
U ovoj odurno korumpiranoj državi (!) jedini koji vrijede su samo i isključivo ljudi iz Gorske službe spašavanja.