Srodne novice

• INTERVJU: „Hrvatska više nema nijedan muzej antifašističkog otpora ili spomen-kuću o ustaškim zločinima“

• SRĐAN PUHALO: Gori vatra

• OŠTAR GOVOR SISAČKE GRADONAČELNICE: „Ne može se malo biti fašist, pa malo antifašist! Borba traje i dalje!“

• ZAGREB PAMTI OTPOR: Budite dio suprotstavljanja iskrivljavanju povijesti

• „CRVENA KRPA“: Otkud jugoslavenske zastave na prosvjedu u Italiji?

• PRAZNO POSTOLJE: Slučaj „iščezlog“ partizanskog spomenika

• SLAVNA GODIŠNJICA: Dan kad je Makedonija ustala protiv fašističkih okupatora

• KAD NEĆE VLASTI, IMA TKO HOĆE: Građani očistili zapušteni partizanski spomenik

• BOJANA VATIĆ: „Ne slavi se antifašizam s kokardom!“

• KLUPKO RELATIVIZACIJE: Zašto nam nisu dobri naši antifašistički heroji?

Komentari

1. Mato prije više od 9 godina

   U tijeku Drugog svjetskog rata Dalmacija se je masovno opredjelila za Narodno oslobodilački pokret (NOP) ne zato što su na čelu tog pokreta bili komunisti, već zato što je to blo jedino rješenje. Druga opcija je bila priključiti se talijanskom okuatoru, što je bez razmišljanja odbiveno. Da je na čelu tog pokreta bila Katolička crkva odaziv bi bio još veći, ali (nažalost) nije. Izgovor je bio da se Crkva ne miješa u politiku. Nije mi jasno zašto se danas nameće negativan stav prema tom domoljubnom opredjeljenju Dalmacije prema NOPu kada je rezultat Drugog svjetskog rata potvrdio ispravnost masovnog odlaska Dalmatinaca u NOP.
   Poznato je da su se vodile velike rasprave oko toga kako izbjeći bilo kakvu povezanost sudbine nove države sa bivšom Kraljevinom Jugoslavijom i kako osigurati priznanje nove države poslije rata. Veliki je problem bio u tome što su Saveznici imali nedvojbene simpatije prema Kraljevini Jugoslaviji pa su trebali posebni napori da se izbjegne opasnost kontinuiteta koji bi sigurno nastao da nije postojao NOP koji je stvorio novu državu SFRJ. Lako je pretpostaviti kakav bi status imala Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata da nije bilo SFRJ.
   Osim toga, ne treba objašnjavati kolike napore je trebalo uložiti da se dođe do današnjih granica suverene RH.
   Nije jasno zašto se danas te dvije važne činjenice ne priznaju onome tko je bio na čelu NOPa već već se pred tim činjenicama zhatvara oči pa se Tita izbacuje iz hrvatske povijesti s obrazloženjem da je bio dictator.
   Kao prvo riječ dictator nije hrvatskog već latinskog porijekla jer su je izmislili Rimljani za slučaj unutrašnje ili vanjske opasnosti u kojem slučaju je suspendiran ustav na određeno vrijeme na koje (vrijeme) je sva vlast predana jednoj osobi pod nazivom dictator (prema tome kontekst riječi nije imao negativne konotacije). Druga je stvar što je čovjek tu riječ kasnije izopačio i proširio i na one koji su samovoljno (bez odobrenja senata) uzurpirali funkciju dictatora.
   Kada je Josipu Brozu Titu prikačena riječ dictator vjerojatno se nije mislilo na to da mu je tu funkciju dalo neko demokratski izabrano tijelo već se nameće zaključak da je on rukovodeću funkciju u NOPu nasilno dobio. Međutim, nije jasno kakva je druga mogućnost bez Tita u ono doba realno postojala kao bolje rješenje. Mislim da je svakom normalnom građaninu RH jasno da bi bez Titovog NOPa današnja RH bila neostvariva.
   Iz svega toga se nameće zaključak da je odnos gospođe predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović (posebno zato što potječe iz Istre) pema Josipu brozu Titu nerpihvatljiv za građane RH zdravog razuma.
   I, konačno, nitko normalan ne negira greške koje je Tito napravio u tijeku svoje političke aktivnosti. Kada o njima bude riječ ne smijemo ih zaboraviti.