NAKON POVIJESNOG RUKOVANJA: „Ni Gavrilo ni Franz Ferdinand ovo ne bi mogli zamisliti“
Daleko od televizijskih kamera koje su u Parizu snimale svjetske čelnike na obilježavanju stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, za čiji se povod uzima atentat Gavrila Principa na austrijskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda, u austrijskom Grazu se odigrao kratak susret koji bi se trebao naći u povijesnim udžbenicima budućih generacija. Tamo su se susreli Anita Hohenberg, prapraunuka austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i Branislav Princip pranećak Gavrila Principa. Njih dvoje su se u Grazu rukovali i pustili u svijet izuzetno jaku simboličnu poruku.
„Iznenadio me efekt koji je rukovanje izazvalo. U publici je bilo ljudi koji su plakali, toliko im je rukovanje značilo. Nisam to očekivao“, rekao je u razgovoru za srpske medije Branislav Princip, koji danas živi u Pančevu. Prema njegovim riječima ovom mu je prilikom Anita Hohneberg ispričala kako je u njenoj obitelji postojala predaja da je još njen djed, Ferdinandov sin, Gavrilu Principu u zatvor poslao pismo u kojem mu oprašta ubojstvo oca.
Kaže kako je za njih dvoje rukovanje značilo da neke stvari treba ostaviti iza sebe, dok je poruka drugima kako je, što god se dogodilo, pomirenje ipak moguće. Objasnio je i da su fotografije rukovanja iz dvorane koje su obišle svijet zapravo repriza, jer su snimljene nakon njihovog upoznavanja. Naime, prvi put su se rukovali ranije isti dan kraj Glockenturma, povijesne znamenitosti iz 16. stoljeća.
Uhićenja nakon sarajevskog atentata (FOTO: Wikimedia)
„U prvom trenutku susret je bio pomalo služben, ali Anita je vrlo prirodna i ugodna osoba“, objasnio je Princip, inače antropolog koji se bavi i snimanjem dokumentaraca. Izbor na njega kao potomka Gavrila Principa pao je iz razloga što Gavrilo nije imao djece, kao ni njegov stariji brat, dok je mlađi brat Nikola imao dvojicu sinova, Branislava i Sašu koji danas živi u Kanadi, tako da je Branislav bio logičan izbor.
Ideju je osmisli austrijski umjetnik Igor Petković. On je i dogovorio ovaj susret, naišao na dobru volju obje strane, nazvao ga „Rukovanje za mir“, a mediji su njihov susret proglasili povijesnim.
Branislav kaže i da je razmišljao što bi mu Gavrilo rekao na rukovanje s praunukom čovjeka kojeg je ubio, te da su si i on i Anita Hohenburg postavili slično pitanje i zaključili da ni Gavrilo ni Ferdinand to ne bi mogli zamisliti.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook/BranislavPrincip
Princip je upucao krivoga. Na stranu sad to što bi se nekakav rat u Evropi dogodio i bez toga atentata. Austrija je nakon anketiranja Bosne imala namjeru anketirati i Srbiju pa im je atentat došao kao idealan povod za pohod. Ferdinand je bio najbolja šansa za nezavisnost naroda na području bivše Jugoslavije. Govorio je o tome da narodima austrijskog carstva treba omogućiti veću autonomiju i reformirati samo carstvo po federalnom principu. Protivio se aneksiji Bosne riječima "Što dobijamo tom aneksijom osim nekoliko stabala šljive, par ledina punih kozjeg izmeta i gomilu agresivnih i osvetoljubivih domorodaca". Njemu je od politike i frke bilo draže pucati po veprovima i skupljati antikvitete.
Članovi "Mlade Bosne" nisu bili samo Srbi već i Hrvati i Muslimani. Gavrilo je sasvim slučajno bio taj koji je uspješno izvršio atentat. Jedino što je umjesto Ferdinanda trebao upucati Potioreka koji je nakon atentata postao glavni huškač pohoda na Srbiju. Rodoljubna mularija iz "Mlade Bosne" izmanipulirani od ekstremista iz srpske vojske i famozne "Crne Ruke"? Recimo da je to prihvatljivo ali ništa više od toga. Iako je Srbija također željela anektirati Bosnu gotovo je sasvim sigurno da srpska politika nije imala ništa s atentatom. Srbija netom izašla iz balkanskih ratova, iscrpljena s zastarjelim naoružanjem ide isprovocirati rat protiv austrijskog i njemačkog carstva. Moš mislit...
Anita Hohenberg i Branislav Princip su sve to shvatili i naučili iz povijesti zato imamo ovu fotografiju. Za kraj mislim da bi upravo Ferdinand i Gavrilo bili ti koji bi to ne samo mogli zamisliti nego i ostvariti samo da su imali priliku porazgovarati.