Srodne novice

• PLANET NA DLANU: Šalabahter iz svijeta #1

• NOVINARSTVO DANAS: Kad jednu od naših najvažnijih književnica novinari nazivaju nečijom bivšom suprugom

• ISTRAŽIVANJE: Rodno utemeljeno nasilje u hrvatskim medijima prikazano je senzacionalistički i pojednostavljeno

• GRADONAČELNIKU CENZORU: Odakle Vama da baš ja ne poštujem grad?

• VIJESTI IZ BUDUĆNOSTI: Vlada objavila tekst sa sutrašnjim datumom o Plenkovićevom odlasku u Mostar tijekom izborne šutnje

• ODGOVOR DRAGANU MARKOVINI: Pakovićevu predstavu zabranili ste ti i direktori mostarskih kazališta!

• STIŽE TRENUTAK ISTINE ZA JULIANA ASSANGEA: I ulog je visok

• VJERA U BEZGRANIČNU MOĆ: Prije je Plenković samo govorio da može što hoće, a sada to stvarno i misli

• INTERVJU – ODVJETNICA VANJA JURIĆ: „Ciljevi su ušutkavanje i (auto)cenzura“

• ANALIZA: Hoće li u superizbornoj 2024. pobijediti politički trgovci?

Komentari

1. ivan ivanko prije više od 6 godina

   kao 17-godišnaci družili smo se krajem 60-ih s jednim mladim 40-godišnjim prvoborcem sjećam se bio je porijeklom od Vrgorca.bilo nam je ugodno s njim, lijepo je pričao i častio nas pićem.Jedog dana nas je kaštigao da smo lijeni a imamo sve jer jer su nas on i drugovi oslobodili.Ja mu velim da su me oni mogli jedino zarobiti a hoće li me i kad
   
   neko osloboditi ne zanam.Ttada se drug prvoborarac pretvara u zvjer zakrvavljenih očiju.zbog te svoje" ludosti"nisam loše ni prošao smo sa
   m ptomjeniio kvart stanovanja.I što da Vam pričam konačno dočekam oslobodioce i sad sam dvaput zarobljen i više se ne nadam slobodi!

2. Otporaš prije više od 7 godina

   
   PROSLAVA DANA HRVATSKE DRŽAVNOSTI DESETOG TRAVNJA U SAN JOSE, KALIFORNIJA. (12)

   S velikom željom sam očekivao taj dan proslave dana hrvatske državnosti desetog Travnja u San Jose u subotu večer 12 travnja 1969. Iako sam radio u restorantu kao pomoćni konobar, zatražio sam taj dan slobodan, što mi je upravitelj restoranta Danijel Dupont vrlo rado odobrio. Moj brat Rafo, njegova supruga i ja smo došli na adresu 901 Lincoln Ave. To je bio jedan restorant kojeg je vlastnica bila Hrvatica imenom Sela. Dvorana velika i vrlo lijepo ukrašena hrvatskim slikama i znakovima. Na zidu gdje je bila govornica na zidu se vidi pet slika. Prva na vrhu Oca Domovine dr. Ante Starčević. Druga s lijeva malo niže Stjepan Radić a s desna nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. Ispod njih malo niže s lijeva dr. Stjepan Hefer predsjednik HOP-a a s desna Poglavnik dr. Ante Pavelić. Preko zvučnika se čuju hrvatske pjesmu. Mojem oduševljenju nije bilo kraja, jer tako nešto još nisam imao prilike prije vidjeti.

   Prije ulaza u dvoranu ima predsoblje gdje se nalazi bar. Tu je bilo mnoštvo naroda. brat Rafo me s nekima upoznaje i hoće da odmah iđemo u dvoranu kako bi mogli mjesto zauzeti. Čim smo ušli u dvoranu, učini mi se na prvi pogled da ima više Hrvata kod bara nego u dvorani. To nije potrajalo dugo, jer je ravnatelj večeri bio inj. Rudi Spajić i najvaio preko zvučnika da se bar hitno zatvori i da svi uđu u dvoranu, jer će program početi. Gosp. Spajić je pozdravio sve nazočne i zaželio svima dobrodošli na prosvali dana hrvatske državnosti Desetog Travnja. Tri male hrvatske djevočice u lijepim hrvatskim našnjama su recitirale nekoliko hrvatskih pjesama. Zatim je nastupilo kolo hrvatskih narodnih plesova. Sve ljepše od ljepšega! Iza plesova gosp. Spajić je stavio preko zvučnika hrvatsku Himnu LIJEPA NAŠA DOMOVINO.Svi smo se ustali. Okrćem se i pažljivo promatram. Za vrijeme slušanja hrvatske Himne svi nazočni drže desnu ruku na lijevoj strani gdje mu je srce. Poslije Himne upravitelj te večeri gosp. Spajić najavljuje govornika gosp. Nikolu Kirigina. Opet smo se svi digli i govornika pozdravili oduševljenim aplauzom.

   NASTUP GOSP. NIKOLE KIRIGINA

   Dobra večer plemenite gospođe i gospodo, drage hrvatske sestre i draga hrvatska braćo...Govor je bio kao i svi drugi govori koji su se tih dana održavali na raznim mjestima slobodnog svijeta gdje su tada Hrvati živjeli i prebivali; svrha i značenje Desetog Travnja. Govornik je temeljito iznio opravdane razloge Hrvata u borbi za Hrvatsku Državu. Najznačajnije je bilo iz tog govora što sam zapamtio je to kada je gosp. Kirigin rekao između ostaloga i ovo: "...Hrvatska nije stvorila Deseti Travnja, ali je zato Deseti Travnja stvorio NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU..."

   MOJ PRVI PIKNIK U SAN FRANCISKU

   U San Francisku je postojao Hrvatski Radio Sat kojeg je vodio i bio glavni i odgovorni urednik gosp. Ivo Vučićević. Govorio je svake subote od 2:00 do 3:00 sata poslije podne. Čuo sam preko radio sata da će u nedjelju 27 travnja 1969. godine biti piknik kojeg priprema Hrvatski radio sat. Taj radio sat je bio potpuno u osobnoj službi gosp. Ive Vučićevića. To govorim zato jer sam kasnije, od 1971 pa sve do konca 1978. godine bio rizničar istoga. Moja rizničarska dužnost je bila prikupiti članarinu, izdati potvrdu, pronaći nove članove i platiti oglase koji su se plaćili, predati sve u ruke gosp. Vučičeviću, novac, potvrde i sve što pripada Radio satu a da nikada nisam imao priliku ili prilike vidjeti bilo koji iznos kud je i zašto upotrebljen. Naravno da su se računi morali plaćati, i netko ih je morao plaćati, ali, ja kao rizničar, nikada nisam niti jedan jenini račun platio niti kome bilko zašto ček napisao.

   Veselio sam se tom Pikniku koji se je svake godine održavo na istom mjestu 2666 Mountain Boulevard u Oakland-u, istočno od San Franciska. Ponio sam sa sobom paket novina OBRANA br. 107-108 ožujak 1969. To je na svu žalost bila zadnja novina OBRANE za života generala Maksa Luburića. Novina je bila uočljiva zbog dva razlog. Prvi razlog je bio taj što su slova bila crvenom bojom i Hrvati, i to oni Hrvati kojima do Hrvatske uopće nije stalo, počeli su odmah na histeričan način prosvjedovati da je to komunističko/jugoslavenska novina jer je pisana komunističkom crvenom bojom. Drugi razlog je taj što je na prvoj stranici velikim crvenim slovima bio članak Zdenka Hršek: "ANALIZA PROŠLOSTI RADI DESETOG TRAVNJA HRVATSKE BUDUĆNOSTI - narodi istočne Europe poslije YALTE"

   Pošto je to bilo proljetno doba, u šumi, prirodi, ljudi željni izleta što je uveliko privuklo masu Hrvatica i Hrvata na ovaj Piknik. Sve ljepše od ljepšega, stol do stola, Hrvat do Hrvata. Glazba se čuje, ražnji se vrte, piće se toči, dok dvije mlade i lijepe Hrvatice lutrije, tj. tombole prodavaju. Ugodno se iznenadih kad ugledah jednu od tih dviju Hrvatica koju sam poznavao još u Parizu. To su bile dvije setre Dragica i Mira Marin od Zadra. Čim me Dragica spazi, i ona se je iznenadila, ne mogu reći ili ugodno ili neugodne, jer je odmah rekla: Od kud ti ovdje? i to s novinama. Kako je išla od stola do stola i tombole prodavala, meni se je činilo, tada pa i danas kao da mi reklamu pravi kada je otvoreneo i pred svima govorila: ja poznajem ovog čovjeka iz Pariza. On nije išao k Misi da Misu sluša nego da novine prodaje. Kako je bila zgodna, mlada, ljubkasta i zasmijana da što više tombola proda, ja sam ju ispravio i rekao. Dragice ja prodajem hrvatske novine, a sve ostalo se može kupiti na Kiosku. Ali ljudi su ko' ljudi; što jedan ne vidi drugi opazi. Tako je jedan opazio na prvoj stranici novine OBRANE, i to crvenin slovima gore spomenuti članak o Desetom Travnju. To je bilo dosta onima koji nisu htjeli kupiti novine kao jedan izgovor da su to komunističke novine a ne hrvatske. Ipak sam uspio prodati više od polovine, a ostalo sam razdjelio da ljudi čitaju.

   Kada sam došao kući, poslije 8 sati na večer zove me rodijak Jerko Grubišić iz Chicaga. Kroz suze i u plaču, reče mi: jesi li čuo da je naš "MAKS JE ZAKLAN". Začudio sam se, jer ništa do tada nisam čuo. Začudio sam se tim više što je rodijak Jerko rekao riječ "MAKS JE ZAKLAN", te sam ga počeo ispitvati. Ništa mi mnogo nije mogao reći, jer da je i one tek čuo od Mile Markića da su mu to javili iz Toronta i rekli da je "MAKS ZAKLAN". Iako je ubojstvo bilo tjedan dana ranije, tj. u nedjelju 20 travnja 1969., ipak je čudno bilo kako je ta vijest tako kasno i prekasno stigla. To je tako bilo u ona vremena, a danas je sasvim drugačije. Tko želi čuti više o ubojstvu generala Drinjanina, neka izvoli kliknuti na: "Izvještaj o smrti generala Luburića" i tu će naći pismo kojeg su na licu mjesta pisali dr. Miljenko Dabo Peranić i puk. HOS-a Štef, Stjepan Crnički. Pismo je meni poslao gosp. Miljenko Dabo Peranić iz Pariza 16 svibnja 1969., dakle tri tjedna poslije generalove pogibije.

   Čim sam spustio slušalicu nazvao sam gosp. Ivu Vučićevića. Javila se njegova supruga Vera. Rekao sam joj tužnu vijest. Rekla mi je odmah govorite o tome sa Ivom. Čim je gosp. Vučićević došao na telefon, rekao sam mu vijest. Nadao sam se da će se razgovor razvesti te da će mi nešto drugo reći osim onoga što mi je rekao. Rekao mi je kratko i jasno: TO SU STARI RAČUNI i skoro mi poklopi telefon, jer da ga netko drugi zove ili sl. Kako nisam bio zadovoljan odgovorom gosp. Vučićevića, nazvao sam Jozu Bajurina. Jozo je bio malo umjereniji, blaži, govorljiviji tako da smo razvili priču skoro o svemu. Kasnije sam saznao preko povjerljivi ili ne kalana da je Jozo Bajurin išao u pravničku školu za vrijeme NDH i da je bio obolio na pluća, a kao dobar đak dobio je stipendiju i na trošak vlade NDH otišao je na liječenje u Švicarske Alpe gdje je dočekao i kraj WW2 rata. Poslije rata je imigrirao za Ameriku. Nisam rekao "emigrirao" nego "imigrirao" jer nije bio politički nego ekonomski useljenik u Ameriku.

   Iza toga sam nazvao dra. Dinka Šuljka u Davis, blizu Sacramenta. Saopćio sam mu vijest o pogibiji generala Maksa Luburića. Na tu vijest se je neugodno iznenadio. Rekao sam mu moje negodovanje na reagiranje gosp. Ive Vučićevića. Oni su se poznavali. Dr. Šuljak je bio istaknuti član i veliki simpatizer HSS-a. Napisao je knjigu "TRAŽIO SAM RADIĆEVU HRVATSKU". Knjigu su skori svi hvalili i mnogi su iz iste citirali neke stavke. Sada se postavlja jedno otvoreno pitanje URBI ET ORBI kakova bi reakcija bila da je netko od Hrvata napisao knjigu "TRAŽIO SAM POGLAVNIKOVU HRVATSKU".

   Dr. Dinko Šuljak je ponekada govorio preko Hrvatskog Radio Sata. Kroz razgovor sam primijetio da dr. Šuljak ili govori istinu ili ima neke nesporazume, nerazumjevanja i razilaženje u mišljenjima sa gosp. Vučićevićem, jer mi je rekao da će mi poslati jednu sliku gosp. Vučićevića na kojoj se uz ostale nalizi i Ivo Vučićević. Sliku sam dobio nekoliko dana kasnije i sada prepisujem s te slike koju mi je poslao dr. Dinko Šuljak. Žao mi je da sliku ne mogu ovdje staviti, ali ću zato sve prepisati onako kako mi je dr. Dinko Šuljak pojasnio. Stavite se kao da imate ovu sliku pred sobom. Gore iznad slike piše: "Zakletva ustaškog poglavnika Prve hrvatske vlade Ante Pavelića, 1941. godine. Snimak Muzeja revolucije naroda Jugoslavije." Ispod slike piše doslovno: "Danas gledah knjigu M. Baste Agonija NDH i na str. 64. jest slika zakletve prve vlade NDH. Iza ministara uz zid stoje Vućičević, Bogdan-pola sakriven- (što bi svakako trebao biti Ivo Bogdan a ne Radica Bogdan, mo. Mile Boban, Otporaš.) i Tomić-Dalma. U mojim nastavcima će još biti govora o dru. Dinku Šuljku.

   nastavlja se.

3. Otporaš prije više od 8 godina

   Ventilator, kada si tako pametan i znan, vjerojatno ćeš nam do znanja dati veličinu svote novca bilo u dollarima, DM, lirama ili Kunama za koliko je poglevnik dr. Ante Pavelić prodao Dalmaciju? Da bi se vjerodostojno moglo povjerovati tvojoj tvrdnji da je Poglavnik prodao Dalmaciju, trebaš najprije pokazati prodajni ugovor, zatim kupovni ugovor, iznos novca, banka gdje se je taj ček unovčio itd. Bez toga tvoje tvrdnje su jugoslavenske tvrdnje podkrijepljene beogradskim izvorima, što nikako nije dostojno vjerovanju.
   Ti ako želiš znati malo pobliže kako je došlo do rimskih ugovora - a bilo je njih nekoliko - klikni na TKO JE PRODAO DALMACIJU DR. ANTE TRUMBIĆ ILI DR. ANTE PAVELIĆ pa se javi. Dotle iskreni poZDrav tebi i svim tvojima. Bog! Otporaš.

4. SAMOSTALNA HRVATSKA prije više od 9 godina

   Dok je srca bit će i KROACIJE !!!!!!!!!
   To je čak priznavao i Tito u svojim intimnim krugovima , najviše se bojao hrvatskog SRCA I DUHA . I to samo radi svojeg hedonizma , perverzija i mišlju da ima državu kao svoju PRĆIJU .

5. UDbaša prije više od 9 godina

   Evo svim fašokomunistima, velikogovnaristima, jugonacistima i osatlim istima, kakva Hrvatska nije bila i nikada ne će biti:
   Najkrvaviji diktatori 20-tog stoljeća
   Diktator Ideologija Država Razdoblje Žrtve u milijunima
   Josef V. Staljin komunist SSSR 1929.- 1953. 42,67
   Mao Tse Tung komunist Kina 1923.- 1976. 37,83
   Adolf Hitler fašist Njemačka 1933.- 1945. 20,95
   Chang Kai Shek fašist Kina 1921.- 1948. 10,21
   Vladimir I. Lenjin komunist SSSR 1917.- 1924. 4,02
   Tojo Hideki fašist Japan 1937.- 1945. 3,99
   Pol Pot komunist Kambodža 1968.- 1987. 2,40
   Yahya Khan militarist Pakistan 1971. 1,50
   Josip Broz Tito komunist Jugoslavija 1941.- 1980. 1,17
   (Izvor: link)
   The 20° century Bloodiest Murderers
   Ruler Country Years Total Killed
   Joseph Stalin Soviet Union 1929 - 1953 42,672,000
   Mao Tse-tung China 1923 - 1976 37,828,000
   Adolph Hitler Germany 1933 - 1945 20,946,000
   Chiank Kai-Sheck China 1921 - 1948 10,214,000
   Vladimir Lenin Soviet Union 1917 - 1924 4,017,000
   Tojo Hideki Japan 1941 - 1945 3,990,000
   Pol Pot Cambodia 1968 - 1987 2,397,000
   Yahya Khan Pakistan 1971 1,500,000
   Josip Tito Yugoslavia 1941 - 1987 1,172,000
   Communists World 1917 - 1987 88,086,000
   Others World 1921 - 1987 36,650,000
   link

   Citat Moše Pijade s prvog zasjedanja AVNOJ-a u studenome 1942. u Bihaću:

   "Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo paliti. Pripucat ćemo pa ćemo se povući. Nijemci nas neće naći, ali će iz osvete paliti sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uz sebe, pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti s onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uz sebe predavanjima, kazališnim predstavama i drugom promidžbom. Tako ćemo postupno proći kroz sve pokrajine.

   Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha, za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo napraviti beskućnike, proletere. Samo nesretnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“

   [Dokument se nalazi u Arhivu vojno povijesnog instituta u Beogradu u „fajlu“ Štaba vrhovne komande (JVUO) – Četnički arhiv, pod oznakom K-12, 30/12.]

   Podnoseći ostavku na mjesto potpredsjednika u prvoj poslijeratnoj jugoslavenskoj vladi, sastavljenoj pod pritiskom Britanaca od Tita i Šubašića, Milan Grol je izjavio: "Ovo nije država nego klaonica"

   Dictatorships’ death toll: 262 million murdered in the 20th century -- and not by war
   R.J. Rummel at the Democratic Peace blog has been keeping track of the damage dictatatorships do, and the indispensability of democracy to building a lasting peace.
   Rummel has come up with estimates for the millions of people killed by dictatorships -- "mortacracies" -- in the 20th century. These deaths are not from the battles of war. They are murders through executions and intentional mistreatment of unarmed civilians.
   Check out the horrifying death totals:
   MORTACRACIES
   The Deka-Megamurderers ... 219.634 million
   China (PRC) 1949-87 .... 76.702 million
   U.S.S.R. 1917-87 ........ 61.911 million
   Colonialism .............. 50.000 million
   Germany 1933-45 ....... 20.946 million (including 5.291 million Jews)
   China (KMT) 1928-49 ... 10.075 million
   The Megamurderers .... 19.180 million
   Japan 1936-45 ............ 5.964 million
   China (Mao Soviets) 1923-48 ... 3.468 million
   Cambodia 1975-79 ........ 2.035 million
   Turkey 1909-18 ........... 1.883 million
   Vietnam 1945-87 .......... 1.647 million
   Poland 1945-48 ........... 1.585 million
   Pakistan 1958-87 ......... 1.503 million
   Yugoslavia (Tito) 1944-87 ... 1.072 million
   Fatal regimes. Add the mega-massacres with the other genocides, purges and mass killings, and Rummel comes up with a 20th century death toll by abusive governments of 262 million.
   He points out that of the bloody total, 20.9 million were murdered by the Nazis, and 148 million were killed by Communist regimes. Rummel says:
   "The sheer massive ignorance and denial of the 262,000,000 people murdered by government is revealed by these facts: this total is over 6-times those killed in combat in all domestic and foreign wars (including WWI and WWII, and the Korean and Vietnam Wars) over the last century, and laid head-to-toe the corpses of all these murdered would circle the earth about 10-times."
   Lethal legacy. It’s enough to make you push for the rapid end to all despotic regimes. The fact is, dictatorship is war. Dictatorships kill, and at their whim, totalitarian dictatorships can kill by the tens of millions.
   Leaving tyrants alone is not pacifism. It is callous indifference to the suffering of others.
   Frank Warner
   * * *
   Meanwhile, the 15 bloodiest wars:
   1. World War II, 20 million dead (1937-45).
   2. World War I, 8.5 million dead (1914-18).
   3. Korean War, 1.2 million dead (1950-53).
   4. Chinese civil war, 1.2 million dead (1945-49).
   5. Vietnam War, 1.2 million dead (1965-73).
   6. Iran-Iraq War, 850,000 dead (1980-88).
   7. Russian civil war, 800,000 dead (1918-21).
   8. Chinese civil war, 400,000 dead (1927-39).
   9. French Indochina war, 385,000 dead (1945-54).
   10. Mexican Revolution, 200,000 dead (1911-20).
   11. Spanish Civil War, 200,000 dead (1936-39).
   12. French Algeria war, 160,000 dead (1954-62).
   13. Afghanistan war, 150,000 dead (1980-89).
   14. Russo-Japanese war, 130,000 dead (1904-05).
   15. Riffian war (Morocco), 100,000 dead (1921-26).
   15. First Sudanese Civil War, 100,000 dead (1956-72).
   15. Russo-Polish War, 100,000 dead (1919-20).
   15. Biafran War, 100,000 dead (1967-70).
   Total 20th century war death toll: 35 million to 40 million.

   Pokolj kakav se provodio nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji. Milovan Đilas (Wartime, 1947.)