Sve ono što smo u prethodnom tekstu ovog serijala pisali o Ivicu Mudriniću bio je tek mačji kašalj prema onome što slijedi. Pred nama je era Mudrinićeve vladavine na čelu Hrvatskog Telekoma, jednog od najjačih medijskih oglašivača, što je razlog zbog čega mediji, kada se radi o ovoj zlatnoj koki, nerado zabadaju nos „tamo gdje im nije mjesto“. Rezime ove vladavine je sljedeći: u trenutku kada je Mudrinić, ostavivši se politike, došao na čelo kompanije, HT ima 11.500 zaposlenih, a u trenutku kada iz njega odlazi iza sebe ostavlja oko 5.500 zaposlenih. Računica je, dakle, jasna da jasnija ne može biti. Na ovom mjestu pročitajte drugi dio serijala „Svi Mudrinićevi grijesi“.

Sve ono što smo u prethodnom tekstu pisali o Ivicu Mudriniću bio je tek mačji kašalj prema onome što slijedi. Pred nama je era Mudrinićeve vladavine na čelu Hrvatskog Telekoma – razdoblje koje će Hrvatsku, kako procjenjuju neki, koštati solidnog zaostatka u razvoju telekomunikacija u odnosu na druge europske države. Doba je to u kojem je profit dioničara postao važniji od ulaganja. Mediji su o tome dakako šutjeli kako zaliveni, istovremeno emitirajući i tiskajući Telekomove oglase. No, krenimo redom.

SVE AFERE IVICE MUDRINIĆA Od dolaska iz Kanade s famoznim patentima do mračne epizode na HRT-u

Godina je 1998. Mudrinić je imenovan direktorom poduzeća Hrvatska pošte i telekomunikacije (HPT), jednog od najprofitabilnijih u državi te aktivno pogurava njegov rascjep. Godinu dana kasnije, odmah nakon diobe, sjeda na čelo njegovog profitabilnijeg dijela – telekomunikacija – a potom slijedi privatizacija poduzeća koja će se odvijati u dva kruga.

U prvom krugu, 5. listopada 1999. godine, njemačka telekomunikacijska tvrtka Deutsche Telekom kupuje 35 posto dionica Hrvatskih telekomunikacija za 850 milijuna američkih dolara, odnosno više od 6 milijardi kuna. Tadašnji ministar financija Borislav Škegro pred novinarima se pohvalio kako privatizacija HT-a „utvrđuje standarde za buduće privatizacije u Hrvatskoj“ i da je “proces vođen transparentno, otvoreno i odgovorno“.

Potom je 25. listopada 2001. godine, u drugom krugu privatizacije, DT kupio dodatnih 16 posto dionica društva HT d.d. za 500 milijuna eura i tako postao većinski dioničar s 51 posto dioničkog udjela. Dogovor o prodaji potpisan je 25. listopada 2001. godine u Banskim dvorima. Ondašnji premijer Ivica Račan tu je transakciju nazvao "dobrom za hrvatske građane koji će dobiti još kvalitetniju uslugu, dobrom za DT i HT, ali i za zaposlenike HT-a koji dobivaju priliku za profesionalnu afirmaciju u svjetskim okvirima". Lijepih obećanja tom prilikom nije manjkalo ni iz usta Rona Sommera, predsjednika Uprave DT-a: "U HT-u do kraja 2003. godine neće biti otpuštanja, a do 2004. u kompaniju će se uložiti više od 700 milijuna eura i otvoriti oko tristo radnih mjesta". No,budućnost će donijeti upravo suprotan scenarij. Krenimo od radnika.

Račan je javnost uvjeravao da je privatizacija dobra i za hrvatske građane i za radnike HT-a (FOTO: Lupiga.Com)

Čim je Deutsche Telekom postao većinski vlasnik HT-a porasli su apetiti novog vlasnika za zgrtanjem profita, a uprava HT-a na čelu s Mudrinićem je to bez pogovora slušala. Prema izjavama zaposlenika HT-a, u poduzeću su u tom trenutku cvale ruže, no usprkos tome odmah se krenulo s rezanjem troškova i restrukturiranjem kompanije.

Kada se HT izdvojio iz HPT-a, u telekomunikacijama je bilo zaposleno 11.500 radnika. Rezovi su prvo zahvatili djelatnosti koje nisu osnovne u kompaniji - čistačice, portire, službu fizičke i tehničke zaštite - jer je vrhuška kompanije smatrala da tu radnu snagu može jeftinije nabaviti na tržištu.

Sindikat je tada pozivao na prosvjede protiv njihovih otkaza, no osim čistačica, prosvjedu se nitko nije odazvao. Ipak, bilo je to vrijeme kada je još uvijek bilo novca u HT-u te su čistačice, portiri i ostali zaposleni u outsourcingu, pod sličnim uvjetima kao i dok su bili stalno zaposleni u poduzeću. Sve se to događalo 2001. godine.

"Svi smo se čudili što je Mudrinić ostao na čelu HT-a. Ne znam je li to bilo uvjetovano nečim u ugovoru o privatizaciji jer mi do dana današnjega taj ugovor nismo vidjeli. No, nikad neću zaboraviti Sportske susrete u Umagu 2001. godine kada je jedna naša kolegica pitala Ivicu Mudrinića hoće li u poduzeću biti otpuštanja. On joj je tada rekao: 'Kakav bih ja bio čovjek kada bih ovako krasne ljude pustio na cestu'", ispričao nam je jedan dugogodišnji zaposlenik HT-a prisjećajući se tog razdoblja. Čelnik Hrvatskog sindikata telekomunikacija Juko Cikojević, s druge strane, podsjeća kako je pravi val otpuštanja počeo 2005. godine. Je li bilo razloga za to, pitali smo ga.

Pravi val otpuštanja počeo je 2005. godine (SCREENSHOT: GoogleMaps)

"Možda je čak i bilo, zbog napretka tehnologije, ali ne na način na koji je to i izvedeno. Sindikati su smatrali da se broj radnika može smanjivati na znatno bezbolniji način, rješavanjem kadrova koji su pred mirovinom i slično, no uprava je otpuštala po vlastitom nahođenju. Sindikat je tada organizirao prosvjede, a Radničko vijeće je tužilo kompaniju zbog programa zbrinjavanja smatrajući da je on nezakonit. Smatralo se da otpuštanja nisu bila transparentna niti da su za njih bili određeni kriteriji, no Uprava je usprkos tome sindikatima naprosto poručila da će otpuštanja provesti na svoj način, te da ih slobodno tuže. U tom trenutku u HT-u djeluju dva sindikata, i oko stotinjak ljudi iz svakog sindikata, dakle njih oko 200, tužilo je poslodavca smatrajući da su dobili nezakoniti otkaz ugovora o radu. Kako u nas pravosuđe djeluje puževim korakom, neke kolege koje su podigle tužbu do njezinog rješavanja već su otišli u mirovinu, neki su odustali od tužbe iz nepoznatih razloga, a tek 30-40 ljudi je dočekalo presudu županijskog suda da im je poslodavac dao nezakoniti otkaz ugovora o radu. Neki od njih su vraćeni na posao, ali tek 2012. godine, a velika većina njih se nagodila s poslodavcem i dobila novčanu odštetu zbog toga", priča nam Cikojević.

Otada, svake godine u Hrvatskom Telekomu otpuštaju se stotine zaposlenika, a među radnicima sve više raste nezadovoljstvo. Umjesto njegovanja timskog rada koji je do tada vladao među zaposlenicima, Uprava uvodi nove taktike - svaki radnik ponaosob dobiva određene ciljeve za ostvarenje unutar kompanije te na temelju njih biva ocijenjen ili nagrađivan ukoliko ih uspješno izvrši, i to nagradom u iznosu od maksimalno dvije plaće.

"S obzirom na stalnu prijetnju otkazom koja je visila poput mača nad glavom, ljudi su prestali raditi kao tim i pomagati se međusobno, već su u strahu za svoje radno mjesto bili koncentrirani samo na spašavanje vlastite kože i postizanje zadanih ciljeva kako ne bi završili kao tehnološki višak. Svaki dan na posao se dolazilo s grčem u želucu", objašnjava nam Cikojević često viđenu metodu poslodavaca kojima su najdraži upravo oni radnici koji na posao dolaze s grčem u želucu. Takva radna atmosfera rezultirala je time da je sve više rastao broj "dobrovoljaca" koji su sami pristajali na otkaz i otpremninu.

Juko Cikojević i Ivica Mudrinić (obojica u sredini) pri potpisivanja kolektivnog ugovora 2008. godine (FOTO: nhs.hr)

"Radi se o ljudima koji su, kako se to stručno kaže, odlazili iz 'osobno uvjetovanih razloga'. Pod osobno uvjetovane razloge spadaju na primjer bolest ili nesposobnost prilagodbe novim tehnologijama. Tijekom 2012. i 2013. godine na takav način odlazi oko 400 radnika", kaže Cikojević. U trenutku kada je Mudrinić došao na čelo kompanije, HT ima 11.500 zaposlenih. U trenutku kada iz njega odlazi (1. siječnja 2014. godine), HT broji oko 5.500 zaposlenih. Kako je u međuvremenu zaposleno oko 1.500 novih radnika, procjenjuje se kako je iz HT-a ukupno otpušteno oko 7.500 radnika.

"Ovako velika sječa radnika nije bila potrebna, naročito zato jer su veliki dio poslova koje je HT-a radio preuzeli vanjski kooperanti koji su bili jeftiniji i kratkoročno su ostvarivali pozitivan financijski efekt. No, kooperanti su, upravo zato što su slabije plaćani, zapošljavali nestručne radnike, a što je rezultiralo time da je kvaliteta usluge HT-a jako pala", nastavlja Cikojević. Cijeli proces, naime, rezultat je prevelikog apetita vlasnika i njegove želje za profitom. No, kako je na svjetskoj ekonomskoj pozornici nastupilo krizno razdoblje, pala je i kupovna moć građana. To u kombinaciji s dolaskom alternativnih operatera kao konkurencije logično je rezultiralo padom prihoda.

S druge strane, govore nam sindikalisti, njemački vlasnik tražio je da mu kompanija svake godine isporuči 150 milijuna eura (!), a Uprava HT-a razliku je nadoknađivala otpuštanjem radnika. Dugoročno to je rezultiralo velikom štetom za HT, odnosno padom kvalitete usluge te rastom nezadovoljstva radnika. Upražnjena radna mjesta, pak, masovno su u Hrvatskom Telekomu popunjavali i studenti. U ovom trenutku u HT-u radi ih oko dvije tisuće, dakako preko studentskih ugovora, što je, dakako, za poslodavaca znatno povoljnija opcija

Cikojević nam kaže kako doista nema problema s tim da studenti rade tijekom svog studija, ali ne na onim poslovima koji dovode do nezadovoljstva korisnika HT-a, već na povremenim i puno manje zahtjevnim, pomoćnim poslovima.

"Otprilike deset posto tih studenata doista rade odgovorno i u korist kompanije, no veliki dio njih taj posao shvaća tek kao dodatnu zaradu i nije im pri tom bitan ugled HT-a na tržištu. S druge strane, s obzirom da su angažirani na poslovima kao što je tele-prodaja ili u call-centrima, što nisu pomoćni poslovi, imaju veliki utjecaj na kvalitetu našeg poslovanja", priča nam Cikojević.

Zbog angažiranja velikog broja studenata u HT-u sindikati su organizirali i radničke prosvjede te pozivali inspekciju rada da posjeti Hrvatski Telekom. Primjerice, tijekom 2011. godine u HT-u je radilo 1.135 studenata i 234 radnika na određeno vrijeme, dok su se paralelno dijelili otkazi stalno zaposlenima. Glasnogovornica HT-a Maja Weber tada je uvjeravala da će svaki radnik primiti u prosjeku 360.000 kuna otpremnine, no radnici su tvrdili da se radi o čistom spinu.

Maja Weber u javnost je, tvrdili su radnici, pustila spin da će svaki radnik primiti u prosjeku 360.000 kuna otpremnine (FOTO: Nikola Zelmanović/zagrebFilmFestival.com)

"Doživljavamo neugodnosti čak i od prijatelja i rodbine, koji nam zbog spinova glasnogovornice prigovaraju da smo nezahvalni, da bi u krizi svaki razuman zaposlenik bio presretan takvom otpremninom. Ne znaju, naravno, da će otpremnine koje spominje Maja Weber dobiti samo radnici sa 60 navršenih godina života i najvećim plaćama, a većina ostalih o tome može samo sanjati", kazala je tada jedna sindikalistica za tjednik Objektiv.

Poslovna izvješća HT-a iz te godine govorila su i o velikom broju odrađenih prekovremeni sati, iako se iz Uprave stalno ponavljala mantra o višku radnika. Radnici su, pak, isticali da viška radne snage ima, ali u broju menadžera kojih je u HT-u u tom trenutku bilo oko 300 i bilo je potrebno otpustiti tek nekolicinu njih kako bi se nadoknadile uštede za plaće koje je primalo 450 radnika. Radničko vijeće HT-a u nizu primjedbi koje je tada uputilo Upravi, upozorava kako radnici, u strahu od toga da budu proglašeni tehnološkim viškom, "dobrovoljno" odrađuju mnogo više sati samo da bi posao dovršili, a menadžment je istovremeno opsjednut "automatizacijom procesa" koja se uglavnom pokazuje kao promašaj uz sve nezadovoljnije korisnike usluga.

„Nakon uvođenja automatizacije procesa, nikad nismo imali više pritužbi korisnika i otpisa računa zbog grešaka na našoj strani. Nikad se nije duže čekalo na odgovor na neki upit izračuna. Korisnici su prije posljednje optimizacije 2009. godine, dostavu zahtjeva ponuda čekali nekoliko sati, a isporuku mobitela u pravilu 24 sata od dogovora. Sad to zna trajati i nekoliko dana. Uključenja usluga fiksne telefonije više ne teku glatko, nalozi se u sustavu vrte u prazno, odu u grešku... Običnu promjenu broja korisnici nerijetko čekaju više od tjedan dana. Obzirom na naš odnos prema korisnicima, možemo očekivati njihov dodatni odljev, što znači daljnje smanjenje prihoda“, samo je jedno od upozorenja Radničkog vijeća Upravi kompanije.

"Imao sam priliku puno puta razgovarati s Mudrinićem, i kada god je nešto u kompaniji i sa socijalnim partnerima zapinjalo, Mudrinić je uvijek nas sindikaliste primao na razgovor, tu mu nemam što zamjeriti. Kad je odlazio iz kompanije, rekao sam mu da mu želim sve najbolje u životu, ali da mu zamjeram na tome što smo izgubili veliki broj radnih mjesta i što se nije trudilo učiniti rezove manje bolnima", kaže nam čelnik Hrvatskog sindikata telekomunikacija.

Zatekao je 11.500 zaposlenih, a ostavio ih oko 5.500 (FOTO: Novilist.hr)

I u siječnju 2014. godine iz osobno uvjetovanih razloga odlazi oko 150 radnika. Iako Mudrinić tada više nije na čelu HT-a, radi se o otkazima kojima je upravo on kumovao jer je proces počeo još prošle godine. Govorimo o radnicima iz usluge 988 koju je HT odlučio prepustiti nekome iz vani. A upitna je, upozorimo i na to, i budućnost radnika.

Naime, sindikati su s Mudrinićem u siječnju 2013. potpisali kolektivni ugovor koji vrijedi do 30. lipnja ove godine. No, novi predsjednik Uprave Davor Tomašković prema sumnjama sindikata dobio je zadatak iz Bonna kako mora dalje nastaviti s rezanjem troškova, a to je otpuštati dobre i kvalitetne radnike i od kooperanata uzeti jeftiniju radnu snagu, ali puno manje stručnu. Pribrojimo li tome i kako je na Europskom radničkom vijeću prošla informacija da će Deutsche Telekom do 2017. godine otpustiti 55.000 radnika u svim svojim kompanijama, a da će zaposliti njih oko 15.000, jasno je kako je strah radnika za njihova radna mjesta itekako opravdan

"Strah me daljnjih poteza HT-a. Prema najavama može se očekivati da će doći i do smanjenja plaća i radničkih prava. Ali ako dođe do toga, borit ćemo se svim sredstvima. Borit ćemo se snagom argumenta, a ako to ne upali, onda argumentom snage", objašnjava Cikojević. Da se novi rezovi pripremaju radnicima HT-a, smatraju i još neki stručnjaci s kojima smo razgovarali.

„Mislim da je to i jedan od razloga odlaska Mudrinića s čela HT-a. On nije netko tko bi mogao srezati troškove onoliko koliko DT-u treba, jer je izuzetno teško potjerati primjerice čovjeka s kojim radiš 15 godina. Zato na njegovo mjesto dolazi Davor Tomašković, čovjek kojeg prati glas rezača troškova, a ne ulagača u inovacije, jer rezovima se navodno bavio i dok je radio u TDR-u“, priča nam jedan od stručnjaka koji nas je zamolio za anonimnost. Prema njegovu mišljenju, Tomaškovićev je zadatak srezati troškove koliko je god moguće, a onda će biti zamijenjen novim čelnikom HT-a koji će s bitno manjim troškovima ulagati u inovacije. Mudrinić će za to vrijeme biti plaćen da ništa ne radi, jer bilo kakva mogućnost da počne surađivati s konkurencijom za HT bi bila pogubna.

Komentirajući poteze HT-a od privatizacije do danas, telekomunikacijski stručnjak Đuro Lubura kaže nam sljedeće: „Dok je HT bio u vlasništvu države, iznimno je ulagao u razvoj infrastrukture i novih usluga. U to vrijeme smo bili vrlo napredni po pitanju magistralne svjetlovodne infrastrukture ili primjerice digitalizacije telefonskih centrala. I pristupna mreža građena je gotovo svugdje, nije rijetkost da su u pojedinim selima ljudi imali dostupne usluge moderne digitalne telefonije i tada modernog pristupa internetu, a nisu imali vodu ili kanalizaciju. Privatizacijom HT-a promijenila se i logika koja je iz razvojne prešla u logiku profita i kapitala, što je i logično jer svaki ulagač ulaže primarno radi ostvarenja svoje financijske dobiti, a ne dobrobiti društva ili razvoja države. Ta logika nije se promijenila niti danas, a neće se kod privatnih kompanija niti promijeniti“.

Na krilima monopola kojeg je početkom stoljeća imao na tržištu te prisvajanjem kabelske infrastrukture izgrađene u bivšoj Jugoslaviji, Hrvatski Telekom bio je i ostao jedna od najprofitabilnijih tvrtki u regiji i zlatna koka Deutsche Telekoma. A kako se to točno odvijalo, čitajte u sljedećem nastavku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: novilist.hr

Ovaj tekst drugi je u nizu tekstova iz serije "Svi grijesi Ivice Mudrinića", koji se bavi istraživanjem karijere čovjeka koji od početka devedesetih do danas igra vrlo važnu ulogu u životu ove zemlje. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture, a tekstovi se izvorno objavljuju na neprofitnom portalu www.lupiga.com.