Tisuće kamera, reportera, fotografija... pokrilo je pad Berlinskog zida toliko temeljito da danas malo tko zna kako poznate fotografije s Brandenburških vrata nisu snimljene na dan ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke. Taj „Antifašistički zaštitni bedem“, kako se službeno zvao, zapravo je temeljito srušen tek 1992. godine. Dijelom su tome krivi i mediji koji ovom povijesnom događaju, u trenutku kada se odvijao, nisu znali odgovoriti. Srećom, ispravio je to Derek Williams, koji se u ljeto 1990. godine uputio u Istočni Berlin i snimio grad i život stanovnika Berlina u tom suludom vremenu kada Zid više ničemu nije služio, a DDR je bio na izdisaju.

Neumorni zagovornik legalizacije marihuane, putnik i ljubitelj Pink Floyda 21. srpnja 1990. godine nazočio je vjerojatno najvećem koncertu ovog benda, održanom na Potsdamer Platzu, te je dan nakon toga krenuo u šetnju gradom svjedočeći nizu bizarnih situacija. 

Sam pad Zida bizaran je splet okolnosti za sebe. Naime, u jesen 1989. godine DDR su obilježili prebjezi tisuća građana koji su preko Mađarske prelazili u Austriju te je partijski vrh, pod pritiskom javnosti, na hitnom sastanku organiziranom 9. studenog odlučio otvoriti granice.

Zbog praktičnih razloga su pak zaključili kako je najbolje da se to dogodi tek sljedećeg dana ne bi li imali vremena obavijestiti sve mjerodavne službe. Jedina osoba na koju su zaboravili bio je pak šef partije u Istočnom Berlinu Günter Schabowski. Upravo je on sudbonosnog 9. studenog dobio zadatak da o odluci obavijesti medije. Na kraju konferencije došlo je i neminovno pitanje novinara, "kada odluka stupa na snagu?". Ne sluteći ništa, drug Schabowski je hladno dodao „Odmah!“ stvorivši pravi kaos. U roku od nekoliko sati deseci tisuća građana s obje strane Zida skupili su se pred kontrolnim točkama pozivajući se na nesmotrenog kamerada Schabowskog. Zbunjeni vojnici, kako to obično biva, o ničemu pojma nisu imali i kroz nekoliko sati Zid je izgubio smisao. 

Padom Berlinskog zida, nažalost, nismo se riješili svih zidova i u međuvremenu su podignuti još neki. Veći i čvršći zidovi. No, premda nema sumnje kako je riječ o događaju koji su narodi diljem planete s pravom proslavili, nisu svi tog ranog studenog 1989. godine bili zadovoljni razvojem događaja u Berlinu.

Ostat će tako zapamćene riječi britanske premijerke Margaret Thatcher koja je molila posljednjeg predsjednika Sovjetskog Saveza Mihajla Gorbačova da ne dopusti pad Zida i učini sve što je u njegovoj moći da se to ne dogodi, u čemu ju je podržao i tadašnji predsjednik Francuske François Mitterrand. Oboje su se naime plašili za svoju sigurnost.

Margaret Thatcher je molila Mihajla Gorbačova da ne dopusti pad Zida (ILUSTRACIJA: thetaleofbittertruth.wordpress.com)

Prije no što pogledate ovaj sjajan dokument vremena snimljen kamerom Derreka Williamsa, podsjećamo vas da je 9. studenog u njemačkoj povijesti datum koji je već iskorišten u više navrata. Premda se isprva činio kao idealan simbol ponovnog ujedinjenja Njemačke, to je na kraju ispao 3. listopada, kada je reunifikacija i službeno zaključena.

Naime, 9. studenog 1923. godine Hitler je izveo tzv. Pivnički puč zbog čega je naposljetku završio u zatvoru. Tamo je pak imao dovoljno vremena da napiše „Mein Kampf“ čime je dao naslutiti što kani učiniti Židovima. Igrom slučaja upravo 9. studenoga, ovoga puta 1938. godine, bio je dan kada su nacisti prvi puta masovno proveli Hitlerove ideje tijekom krvave Kristalne noći. 

 

Lupiga.com

Naslovna fotografija: Faihless/flickr