Dugoročno gledano, prelazak na obnovljive izvore energije bio bi ne samo povoljan za okoliš već  i isplativiji od ovisnosti o fosilnim gorivima. Još je 2022. godine dokazano kako bi brza tranzicija prema čistoj energiji mogla dovesti do značajnih ušteda, čak i ako ne uzimamo u obzir dobrobit za klimu. Prema tim procjenama, ubrzani prelazak na obnovljive izvore energije do 2040. godine uštedio bi 12 bilijuna dolara. Državama koje štite industriju fosilnih goriva, ovaj iznos pak predstavlja gubitak. Što se tiče Hrvatske, prema Planu za zelenu tranziciju elektroenergetike koji je prošlog mjeseca objavio Greenpeace, naša zemlja mogla bi do 2030. godine svu struju  proizvoditi iz obnovljivih izvora.

ENERGETSKA TRANZICIJA: Novaca nema za sve

TKO PLAĆA CIJENU KLIMATSKE BORBE: Kako Europa pokušava ispraviti nepravde?

UOČI IZBORA: Zelena akcija strogo prema Tomaševiću

Iz brojeva koje predstavljaju znanstvenici, između ostalog, za taj je pothvat potrebno je povećati kapacitet vjetroelektrana za 400 posto, a solarnih za više od 1000 puta. Premda se brojke čine nepremostivima, zapravo više govore o tome koliko potencijala postoji za uvođenje čiste energije. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, najveći dio održive električne energije u 2024. godini proizvode hidroelektrane s udjelom od preko 40 posto dok su vjetroelektrane doprinijele s 15-17 posto. Iz solarnih elektrana lani smo dobivali tek 4,07 posto električne energije što objašnjava potrebu povećanja njihova udjela u ukupnom kapacitetu za proizvodnju obnovljive električne energije.

Usporedba kapaciteta za proizvodnju električne energije u 2019. i 2030. godini [MW] (Izvor: Greenpeace)

Usporedni podaci o broju instaliranih vata po broju stanovnika u Europskoj uniji također nisu laskavi po Hrvatsku koja je, prema podacima Solar Power Europe iz 2022. godine, solarnim elektranama proizvodila tek 120 vata po glavi stanovnika. Za usporedbu, najproduktivnija je bila Nizozemska s više od 1044 vata. To je, otprilike, razina koju Hrvatska mora doseći 2030. godine ukoliko želi električnu energiju iz obnovljivih izvora.

Iako ovi kapaciteti izgledaju nedostižni, valja istaknuti kako se ne radi o nemogućem. Naime, „brojne zemlje u svijetu na godišnjoj su razini instalirale mnogo više opreme (...) Samo u Europskoj uniji u 2024. godini instalirano je 66 GW solarnih fotonaponskih sustava”, stoji u dokumentu Greenpeacea.

Mađarska je u pet godina, od 2019. do kraja 2024. godine, instalirala 5,5 GW, dok je u istom razdoblju Grčka instalirala 7 GW, od čega trećinu u posljednjoj godini. „Uštede (za Hrvatsku, op.a) i prihodi nastali zbog elektrifikacije i proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora procjenjuju se na godišnjoj razini od 1,22 milijarde eura, dok potrebna godišnja rata za otplatu opreme iznosi oko 864 milijuna eura što ostavlja dovoljno prostora za dobit koja se može preliti u druge sektore i sve slojeve društva”, navodi prof. Goran Krajačić u studiji za Greenpeace koju je proveo njegov tim s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Sam glavni grad Hrvatske do siječnja 2025. godine instalirao je i u pogon pustio 40 sunčanih elektrana ukupne snage 2,35 MW dok je u tijeku izvođenje još 33 elektrane ukupne snage 2,16 MW. Na ukupno 41 objektu u vlasništvu Grada Zagreba ugrađeni su solarni kolektori za pripremu potrošnje tople vode. Grad Zagreb je pripremio i instalaciju solarnih elektrana na približno 200 zgrada na području Grada koje bi trebalo biti dovršeno sljedeće godine.

Udio energije proizvedene solarnim elektranama u Hrvatskoj također je u porastu. Naime, u 2022. godini samo je 0,56 posto električne energije proizvedeno solarima dok se već naredne godine taj postotak povećao tri puta na 1,80 posto ukupne proizvodnje.

Samo 1,8 posto ukupne proizvodnje električne energije u Hrvatskoj proizvodimo solarnim panelima što jest poražavajuće ali otvara prostor za brzi rast (FOTO: Lupiga.Com)

Međutim, da bi zadovoljili proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora potrebna je politička volja, a onda i niz popratnih mehanizama i infrastrukturnih projekata. Unapređenje energetskog sustava i početna ulaganja u buduće uštede praktički iziskuju reorijentaciju čitave države. U preporukama znanstvenika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu tako stoji nužno povećanje kapaciteta za skladištenje energije i integraciju s drugim sektorima, poput toplinarstva, transporta i vodnih sustava.

Kako bi do 2030. godine Hrvatska dosegla neovisnost od fosilnih goriva potreban je, dakle, koordinirani napor. Tim prof. Krajačića stoga je u preporuke uvrstio široku paletu alata. Prema njihovom uvjerenju, posebno je bitna promjena na tržištu koju donosi orijentacija ka obnovljivim izvorima energije. Naime, mali proizvođači električne energije, stanovnici gradova s instaliranim solarnim elektranama ujedno su i proizvođači i potrošači. Ovi novi sudionica na tržištu predstavljaju bitan potencijal za kvalitetnu tranziciju. Naime, udruživanjem aktivnih kupaca u energetske zajednice obnovljive energije kreira se tržište u kojem sami kupci preuzimaju financijsku optimizaciju. Prema stručnjacima sa zagrebačkog FSB-a, time opskrba energijom dobija dugoročnu sigurnost što pak ima višestruko korisne efekte na lokalnu zajednicu.

Iz samih preporuka jasno je kako će, za pozitivan rezultat tranzicije, prije svega biti odgovorni saborski zastupnici. Prema stručnjacima s FSB-a, brža integracija solarnih elektrana mogla bi se osigurati „ako bi one bile integrirane u zgrade ili izgrađene objekte u gradovima i naseljima”. Ovakva razina integracije ne znači samo 'podešavanje' Zakona o gradnji već zahtijeva i koordinirane promjene u svrhu zajedničkog cilja. Promjene načina na koji funkcionira društvo. Praktično, od parlamentarnih zastupnika koji decenijama propagiraju individualizam tražimo iskorak ka učinkovitoj kolektivnoj proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Tookapic/WikimediaCommons

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.