„Teško je poverovati, nisam ni ja mogao da poverujem!“, ovim je riječima Novica Kostić iz Vlasotinca na jugu Srbije, ratni veteran Jugoslavenske narodne armije koji je ranjen u Karlovcu 1991. godine, obavijestio svoje prijatelje na Facebooku o onome što mu se ovih dana dogodilo. Naime, hrvatski branitelj, nekadašnji pripadnik Hrvatske vojske, svom bivšem neprijatelju Novici Kostiću poklonio je skupu oblogu stopala za protezu lijeve noge. U paketu je osim vrijednog poklona, za kojeg Kostić ističe da je vrlo teško nabavljiv, stiglo i pismo.

„Pismo koje je bilo unutra je jako, jako dirljivog sadržaja sa puno topline empatije i solidarnosti. Čovek pojašnjava da smo mi samo ljudi i da smo u istim problemima i da nam taj prokleti rat nikome ništa dobroga doneo nije“, prepričava Kostić sadržaj pisma koje je dobio od hrvatskog branitelja. Kostića je pošiljatelj zamolio za anonimnost kako zbog svog poteza ne bi imao problema u svojoj okolini, s obzirom da kod nekih ovaj potez humanosti neće izazvati pozitivne osjećaje, nego gnjev i mržnju. Bivši pripadnik JNA, Kostić, u svom je statusu samo kratko objasnio da se radi o njegovom bivšem neprijatelju s kojim je već duže vrijeme prijatelj, a kojem su u potrazi za dijelom proteze pomogli neki suborci, također iz HV-a.

Stara i nova oblogu stopala za protezu lijeve noge (FOTO: Novica Kostić)

„Kaže da me je od momenta upoznavanja prihvatio kao prijatelja i brata. Kaže da je bio srećan kada je pronašao protezu koja meni treba i da je siguran kako bih i ja za njega učinio sve što mogu da mu pomognem“, dodaje Kostić. Vrijedan poklon koji pokazuje kako ljudi među nama još uvijek nisu nestali, iako nam se sve češće čini da jesu, Kostić je dobio nakon što je na Facebooku nedavno napisao kako nije u mogućnosti ostvariti svoje osnovno pravo koje bi morao imati kao ratni vojni invalid, nego već sedam godina nosi istu protezu kojoj se stopalo raspada. 

SUSRET BIVŠIH NEPRIJATELJA: Proveli smo dva dana s veteranima zaraćenih vojski koji danas pokušavaju mijenjati stvari

REPORTAŽA KOJA NIJE TREBALA BITI NAPISANA: Nekad su pucali jedni na druge, a sada „neprijateljima“ daju krv

„Šta ovde dodati, šta reći osim da je ovo možda jedna snažna poruka ostalima, posebno političarima, da ako mi koji smo direktno pucali jedni na druge možemo da razgovaramo i da prihvatimo jedni druge šta je to njima problem, šta ih sprečava u tome. Znam da će ovo svako gledati iz svog ugla, ali priznaćete, o ovome treba razmišljati posebno kada su u pitanju obični ljudi, ljudi koji sve u društvu pa i rat iznesu na svojim leđima“, poručuje u svom statusu Kostić koji neke od bivših neprijatelja ima priliku upoznavati na susretima ratnih veterana zaraćenih vojski u prošlom ratu koje povremeno organizira Centar za nenasilnu akciju.

Novica Kostić prošle godine u Jajcu (FOTO: Lupiga.Com)

Lupiga je Novicu Kostića upoznala lani u Jajcu, na susretu ratnih veterana koji je također organizirao Centar za nenasilnu akciju (CNA). Tada nam je ispričao svoj ratni put, koji je bio vrlo kratak, ali ga je zato obilježio za cijeli život. Nakon samo pet dana ratovanja u Hrvatskoj Kostić je teško ranjen prilikom povlačenja JNA iz karlovačke vojarne. U razmjeni vatre koja je prethodila Kostićevom ranjavanju ustrijeljen je devetnaestogodišnji ročnik JNA. Novica je potrčao da izvuče mladića iz vozila i tada ga je pogodila maljutka. Sljedeće čega se sjeća je bolnički krevet u Sarajevu u kojem se probudio pun gelera i s amputiranom nogom. 

„Sretan sam što sam živ, jer neki su ginuli i za pola sata“, ispričao nam je tada Kostić. Upitali smo ga potom kako su u Srbiji regulirana braniteljska prava, a dobili smo neočekivani odgovor.

„Ne mogu ja da budem branitelj kad sam ratovao 900 kilometara od svoje kuće. Šta sam ja branio“, rezolutno nam je rekao Kostić dok je uz pomoć štaka s veteranima raznih vojski s područja bivše Jugoslavije hodao kako bi položio cvijeće na spomenik poginulim pripadnicima HVO-a u Jajcu. Trebalo mu je, pojasnio nam je, dugo da prihvati kako on ne može biti branitelj, ali sada svoju tvrdnju spremno ponavlja gdje god treba i koliko god to nekome nije po volji. 

„Znate, oni koji su u ratu bili 'žestoki momci', oni neće ni da dođu na ovakva mesta. I to je njihovo pravo, a naše je pravo da kažemo kako se ratovanje ne isplati i da uradimo nešto da naša deca ne stradaju na nekom budućem ratištu i u nekim novim ratnim strahotama. Ja to radim, ali ne osuđujem one koji su imali vlastite gubitke i koji to ne mogu“, rezimira Novica, koji nam je i tada napomenuo, baš kao i sada u svom Facebook statusu, kako je ogorčen na političke strukture jer one sprječavaju da se išta pokrene s mrtve točke u odnosima nekada zaraćenih strana, zbog čega, smatra, svojevrsni nastavak rata traje sve do danas. On u vojsku više nikad ne bi išao, niti bi to dopustio svojoj djeci. 

Novica Kostić s bivšim neprijateljima nakon polaganja cvijeća poginulim bošnjačkim civilima nedaleko Jajca (FOTO: Lupiga.Com)

Da je Novica Kostić svojim razmišljanjima i stavovima stekao brojne prijatelje pokazuje i njegova priča o kojoj je Lupiga pisala u travnju ove godine. Naime, zbog posljedica ranjavanja svake godine najmanje jednom Kostić odlazi na lakše ili teže operacije u Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, a prošle godine liječnici koji su ga trebali operirati zahtijevali su da sam osigura tri doze krvi. Kada je jedna djelatnica Centra za nenasilnu akciju čula za te zahtjeve stavila je ogorčen status na svoj Facebook profil i ubrzo su se kao dobrovoljni davatelji krvi javili brojni ratni veterani, ne samo iz Srbije, nego i iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine. 

„Kad sam krenuo na operaciju poveo sam troje davaoca sa sobom iz Vlasotinca. Putovali smo 300 kilometara. Kad smo došli tamo doktor mi kažu, 'pa ne treba, za vas je već njih 14 dalo krv. To je bio trenutak kad sam stvarno bi ponosan“, prepričao nam je Kostić. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novica Kostić/Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"