Ne znam puno o Branku Miljkoviću. Tijekom školovanja devedesetih, ideološki pročišćen kurikulum nastave hrvatskog jezika i književnosti, naglašeno je zaobilazio sve koji su pripadali srpskoj književnosti. Otkrivši ga kasnije u životu, zavoljela sam smiješno i entuzijastično njegovu poeziju, baš kao jedna od onih „vatrenih gimnazista i gimnazistkinja, studentesa materinjeg jezika iz unutrašnjosti, koje su zbog njega posvršavale kao umirovljene knjižničarke što se nikada nisu udavale, i osim vjere u književnost drugu religiju nisu upoznale“, kako u jednom od svojih tekstova Miljenko Jergović opisuje Miljkovićeve obožavatelje.

Branko Miljković je pjesnik čiji se stihovi tako lako mogu zlorabiti i pretvoriti u efektne parole, može ih se rezati iz konteksta, i kao kakvom zakrpom prekriti rupe političkih govorancija pa je njegova popularnost i za života bila velika, ali nakon smrti - poezija, mladost, tragičan kraj, oblikuju legendu o Miljkoviću, koja je potpuno utihnula devedesetih.

Iako se o Miljkoviću u Hrvatskoj danas ne piše i ne govori mnogo, činjenica jest da je taj veliki srpski pjesnik zadnje mjesece svog života proveo u Hrvatskoj - pronađen je obješen na Cmroku 12. veljače 1961. godine. Boravio je doista kratko vrijeme u Zagrebu te ga nikako ne možemo smatrati zagrebačkim pjesnikom, ali je svojim genijem oblikovao naš pjesnički horizont i prije dolaska ovamo te upravo zato pokrećemo manifestaciju Miljkovićevi dani.

BRANKO MILJKOVIĆ: Svaka me riječ može ubiti

UVJETI EKSTREMNI, ATMOSFERA ODLIČNA: Rekordan odaziv na čitanje poezije po kijametu

Program Miljkovićevih dana još je u procesu dobivanja svog konačnog identiteta i definitivnih kontura, ali će se zasigurno održati u Zagrebu na dan Miljkovićeve smrti, 12. veljače, na raznim lokacijama diljem grada.

O Miljkoviću u Hrvatskoj danas ne piše i ne govori mnogo (FOTO: Kontrapress.com)

Manifestacija će se odvijati u okviru Petrarca Festa, međunarodnog pjesničkog festivala posvećenog promociji poezije u formi soneta, koji se prvi put održao 20. srpnja ove godine u Zagrebu. Na festival se prijavilo osamdesetak autora iz cijele regije (ukupno je na natječaj pristiglo tri stotine soneta), a upravo je tog 20. srpnja, na rođendan Francesca Petrarce, održana i svečanost dodjele nagrada (nagradni fond knjiga osiguralo je Hrvatsko društvo pisaca, koje je ujedno i partner festivala), na kojoj su pročitani nagrađeni soneti te je i Igor Paro, istaknuti hrvatski lutnjist, izveo kratak glazbeni broj.

Miljković je bio majstor i slobodnog i vezanog stiha, no upravo su njegovi soneti (a neki od najljepših posvećeni su Goranu i Tinu) – poslužili kao inspiracija za pokretanje Miljkovićevih dana. Namjera je da program obuhvati projekciju filma o pjesniku, čitanje njegove poezije, održavanje okruglog stola, oblikovanje vizuala te gostovanja pjesnika iz Srbije.

Valja naglasiti kako su sve aktivnosti Petrarca Festa u potpunosti izvršene bez ijedne kune proračuna, odnosno svi koji su sudjelovali u bilo kojoj od aktivnosti – učinili su to posve besplatno. Istina je da, možda poeziju, kako je Miljković jednom davno prorokovao, nećemo pisati svi, ali dok god je neudanih profesorica materinjeg jezika iz unutrašnjosti, o Miljkovićevoj se poeziji neće prestati pričati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: novosti.rs