Kada sam 2021. godine pozvana da sudjelujem u istraživanju o rodno uvjetovanom nasilju na sveučilištima, u sklopu projekta UNIGEM, pred nama je bio dug put. Taj je put uključivao koncipiranje istraživanja, njegovu provedbu i analizu, što me je na koncu dovelo do promocije knjige “Izazovi integracije rodne ravnopravnosti u sveučilišnoj zajednici: Protiv rodno uvjetovanog nasilja”. Knjiga je zapravo rezultat našeg istraživanja, a u njoj sam, zajedno s Jadrankom Rebekom Anić, napisala poglavlje “Percepcija utjecaja religije na rodno uvjetovano nasilje”.

Projekt UNIGEM pokrenula je TPO fondacija u cilju umrežavanja sveučilišta iz regije, razmjene ekspertize, orodnjavanja visokog obrazovanja uspostavom mehanizama za rodnu ravnopravnost, usvajanja gender akcijskih planova, obogaćivanja nastavnih planova i programa u oblasti rodne ravnopravnosti te senzibiliziranja nastavnog kadra i studentica_ata kroz različite vidove tematskih edukacija i treninga. 

Iako je rodna ravnopravnost prepoznata kao temeljna vrijednost ukupne misije Europske unije i kao takva proklamirana kroz različite međunarodne dokumente, često ostaje neprepoznata u svom obujmu i oblicima. Rodna neravnopravnost utkana je u naše društvene, političke, ekonomske i kulturne kontekste kroz rodne društvene norme i stereotipe te na njima utemeljene neravnopravne odnose moći. Kako bismo otkrili razmjere rodne neravnopravnosti i rodno uvjetovanog nasilja na sveučilištima projekt je započeo sa sveobuhvatnim istraživanjem. Kada kažem sveobuhvatno, to znači da je provedeno na 18 sveučilišta u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori nad nastavnicama_cima, studenticama_ma i administrativnim osobljem. Radili smo kvalitativno istraživanje kroz 133 polustrukturirana intervjua i kvantitativno istraživanje kroz 4.754 provedene ankete.

Ključni nalazi ovog istraživanja upućuju na značajne razlike na razini rodnih razlika (rezultati po spolu), kulturoloških razlika (rezultati po državama) i razlika po statusu (nastavnice_i, administrativno osoblje, studenti_ce), ali je ipak bilo moguće izvesti neke opće zaključke.

Detalj iz istraživanja (IZVOR: TPO)

Pretpostavka da je rodno uvjetovano nasilje itekako prisutno na sveučilištima potvrđena je, kao i činjenica da rodno uvjetovano nasilje negativno utječe na živote nastavnog i administrativnog osoblja i studentica_ata. Ono uzima danak na zdravlje, dobrobit i karijere žena, ali utječe i na dobrobit muškaraca. Rodno uvjetovano nasilje jest posljedica internaliziranog seksizma i prihvaćanja rodnih stereotipa u socijalizaciji i kulturi. Seksizam se kao oblik rodno uvjetovanog nasilja lakše prepoznaje kada se manifestira kroz vulgarne i seksualno sugestivne komentare, nego kroz neke složenije oblike općeprihvaćenog “benevolentnog” seksizma često upakiranog u šalu.

Žene su češće izložene svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja uključujući seksizam i češće imaju iskustvo da im se kolege_ice povjeravaju o iskustvima rodno uvjetovanog nasilja. Zbog češćeg iskustva rodno uvjetovanog nasilja žene iz svih sveučilišnih zajednica svjesnije su postojanja diskriminacije i rodno uvjetovanog nasilja, a posebno nasilja usmjerenog prema ranjivim skupinama kao što su etničke, rodne i religijske manjine, LGBTIQ* osobe, osobe s invaliditetom. 

Žene imaju i veću razinu znanja o pojmovima vezanim uz rodno uvjetovano nasilje i rodnu ravnopravnost (o pojmovima poput roda, spola, seksizama, rodno uvjetovanog nasilja, rodno osjetljivog jezika i tako dalje.). 

Osobno, posebno mi se zanimljivom čini činjenica da žene češće rodno osjetljiv jezik prepoznaju kao način podizanja vidljivosti žena i izražavanja ravnopravnosti te način izražavanja koji poštuje rodnu ravnopravnost, dok muškarci rodno osjetljiv jezik češće vide kao uništavanje jezika, umjetnu tvorevinu i nasilje nad zakonima jezika. Ovdje ipak valja napomenuti da je unatoč većoj razini znanja žena o temeljnim pojmovima, porazan podatak da osobe uključene u visoko obrazovanje (nastavnici_e, administrativno osoblje ili studenti_ce) u velikoj mjeri ne razaznaju razliku spola i roda. Naime 61,2 posto muškaraca i 44,6 posto žena se slaže ili u potpunosti slaže s tvrdnjom da su spol i rod koncepti potpuno istog značenja. Za Hrvatsku je utješno da ima najmanje slaganje (34,1 posto) s tom tvrdnjom, u odnosu na Crnu Goru (46,8 posto) te BiH i Srbiju (preko 50 posto). 

Zabrinjavajuća je i razina neprepoznavanja specifičnosti rodno uvjetovanog nasilja gdje 35,5 posto muškaraca i 30,8 posto žena ne vide razliku između koncepata nasilja i rodno uvjetovanog nasilja. Ništa manje zabrinjavajuće nije ni da su kroz polustrukturirane intervjue na pitanja koja su tematizirala opće znanje o rodnoj ravnopravnosti i rodno uvjetovanom nasilju ispitanici_e najčešće raspravljali o pojmovima iz prizme osobnog mišljenja, a puno manje argumentiranog znanja. To nam ukazuje na ozbiljan deficit znanja kada su u pitanju rodna ravnopravnost i rodno uvjetovano nasilje.

Razumijevanje pojma “rodno osjetljiv jezik“ prema državi iz koje dolaze ispitanici i ispitanice (nastavno osoblje) (IZVOR: TPO)

Što se tiče organizacijske kulture i mehanizama zaštite od nasilja ustanovljeno je kako na sveučilištima postoji kultura straha, tišine i nezamjeranja zbog čega procedure za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja nisu dovoljno poznate među ispitanicama_ima. Postojanje i utjecaj rodno uvjetovanog nasilja minimiziraju se na sveučilištima, a počinitelji se ne procesuiraju i nastavljaju raditi na sveučilištima što ima ozbiljan utjecaj na neprijavljivanje nasilja i kršenja prava te pad povjerenja u institucije. 

Najmanje znanja o mehanizmima zaštite, kao i povjerenja u zaštitu od strane institucija, imaju studentice_i što ukazuje na problem odnosa moći na razini statusa, a ne samo spola i roda. Odnosi moći na razini statusa vidljivi su i po pitanju LGBTIQ* osoba. One se manje autaju na fakultetima na kojima su pozicije moći rezervirane za osobe heteroseksualne orijentacije, dok na fakultetima na kojima imamo autane LGBTIQ* osobe, posebice na pozicijama moći, LGBTIQ* osobe ostvaruju više slobode i češće se autaju. Na fakultetima dominira heteronormativnost i nije rijetkost da se seksualna orijentacija ili rodni identitet prešućuju u već spomenutoj kulturi straha, tišine i nezamjeranja.

Iako sam istaknula problem deficita znanja kada su u pitanju rodna ravnopravnost i rodno uvjetovano nasilje, zanimljiva je razina na kojoj ispitanice_i percipiraju društveni, politički, religijski i kulturni kontekst koji omogućava nasilje, a koji su vidljivi kroz analize utjecaja obitelji, medija, obrazovanja, kulture, tradicije, religije i politika rodne ravnopravnosti. 

Što se tiče utjecaja religije, kojeg sam istraživala, većina ispitanica_ka vidi negativan utjecaj religije na rodne stereotipe i pojavnost rodno uvjetovanog nasilja što pokazuju analize i kvantitativnih i kvalitativnih podataka. No, postoje nezanemarive kontradikcije u analizi kvantitativnih podataka. Preko 80 posto ispitanih osoba u sve četiri zemlje smatra da religijske tradicije promiču tradicionalne uloge žena i muškaraca, ali od 43-53 posto (ovisno o zemlji) ispitanih smatra da religijska učenja judaizma, kršćanstva i islama zagovaraju rodnu podjelu poslova i odgovornosti gdje su žene odgovorne za privatnu sferu, a muškarci za financijsku. Radi se o ozbiljno nesrazmjeru na pitanje koje se može činiti gotovo istim. 

Međutim, jedno pitanje propituje utjecaj religijskih tradicija, drugo učenja samih religija. K tome od 52-69 posto ispitanih slaže se s tvrdnjom da tradicionalno razumijevanje religije nije prepreka rodnoj ravnopravnosti. Odgovore na navedene kontradikcije potražile smo u kvalitativnoj analizi i došle do poprilično zanimljivih zaključaka. Iako ispitanice_i poistovjećuju utjecaj kulture, religije i tradicije na rodne stereotipe, neravnopravnost i rodno uvjetovano nasilje, velik broj intervjuiranih isprepletenost negativnog utjecaja kulture, religije i tradicije stavlja pod kapu patrijarhata. Nezanemariv broj ispitanih radi razliku između religije same i tumačenja odnosno interpretacija religije, gdje kao uzrok neravnopravnosti i nasilja ne vide samu religiju, već patrijarhalna, muška ili politizirana tumačenja i interpretacije religije. Pitanje utjecaja religije na rodne stereotipe, ravnopravnost i rodno uvjetovano nasilje zahtijeva daljnja istraživanja na razini država, a s obzirom na kulturološke i religijske razlike u takvim istraživanjima trebalo bi svakako obuhvatiti i već prepoznat problem politizacije religije i njenog povećanog utjecaja nakon demokratskih promjena. 

Jasno je kako je religija jedan od ključnih čimbenika u održavanju rodnih stereotipa, rodne neravnopravnosti, a posljedično i rodno uvjetovanog nasilja, bilo da se sama religija ili različita tumačenja religija vide kao izvor problema. Ipak prepoznavanje razlike između religije same i patrijarhalnih tumačenja i interpretacija religija izrazito je važno i indikativno upravo za kolegice_e iz struke. Upravo teologinje_zi imaju teološke argumente koji mogu dekonstruirati patrijarhalna tumačenja, razgrađivati rodne stereotipe i promicati teološki utemeljene egalitarne rodne odnose.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"