RICHARD WOLFF: „Socijalizam je danas proskribirana riječ“
„Trampizam“ je inicirao i kreirao Donalda Trumpa, a ne obrnuto; „Radno mjesto je lekcija bilo kakvog poznavanja demokracije!“; „Problem SAD-a nije niska ekonomska pismenost, već niska pismenost uopće”, neke su od teza izrečenih povodom gostovanja američkog ekonomskog analitičara Richarda Wolffa u sklopu serije online-diskusija centra Rex koja je održana krajem prošlog mjeseca.
Richard Wolff profesor je ekonomije Sveučilišta Massachussets u Amherstu i projekta „Democracy at Work“ („Demokracija na poslu“). Svojom posljednjom knjigom "The Sickness is the System: When Capitalism Fails to Save Us from Pandemics or Itself", u kojoj, dakle, primjećuje da nas kapitalizam ne uspijeva spasiti od pandemije koronavirusa, Wolff zagovara tezu da tzv. povratka u priželjkivanu normalu, zapravo i nema. Stvari koje profesor emeritus govori u svom predavanju o vezi koju je pandemija ostavila na radništvo, može se lako primijeniti i na hrvatsku zbilju, jer mnoge loše stvari imaju globalni karakter, a da ne govorimo kako Sjedinjene Države diktiraju tempu cijeloj planeti. Propuste nastale u pandemiji netko će jednostavno trebati "pokrpati", a taj dio posla sigurno neće zapasti vladajuće, nego radništvo.
Perspektiva projekta „Demokracije na poslu“ su socijalna nejednakost u kapitalizmu (social inequality in capitalism), odnosi kapitalizma i fašizma (relations of capitalism and fascism), povijesno i teorijsko razumijevanje klasizma (classism), uzroci i kontradikcije inflacije (inflation), nacionalizma (nationalism), izazovi kao što su Kina, SSSR, Kuba, tipovi socijalizma, radničke zadruge, politički kapacitet centra, mitologija kapitalističke inovacije, oportunističko oštećenje ili uništenje industrije u SAD-u (challenges of China, SSSR, Cuba, types of socialism, worker cooperatives, political incapacity of center, mythology of capitalist innovation, opportunistic damaging or destroying of industry in US) povezuju se i komentiraju kroz primjere iz aktualne „ekonomske dimenzije naših života“, iz svakodnevice političkih i ekonomskih tokova Amerike i kapitalističkog svijeta.
Profesor Wolff, ukratko, smatra da budućnost leži u tranziciji u novi sustav koji će funkcionirati za sve ili ga uopće neće biti. Prema njegovim istraživanjima, kriza Amerike nije od jučer i traje već 40 godina, iako je zapravo počela prije stotinjak godina – još otkako je kapitalizam kapitulirao 1929. godine i u društvo naplavio veliku ekonomsku krizu. Kapitalizam je tada s aparata skinuo New Deal i potrajao sljedećih 25 godina – vraćajući radnicima postepeno vjeru u sustav i to oporezivanjem bogataša i krupnog kapitala, sustavom mirovina te socijalnim i zdravstvenim subvencijama i osiguranjem. Krizu je na svojim plećima iznijelo upravo radništvo i sindikati koji su mu vratili dostojanstvo. Ozračje u kojem je omogućeno da pored jakih sindikata, dvije jake socijalističke partije, potpomognute aktivistima koji su primijenili svoja iskustva iz Europe nastane nešto kao Komunistička partija Amerike, tijekom Drugog svjetskog rata dovest će bukvalno i do atmosfere bratstva SAD-a sa SSSR-om.
Wolff na Zoomu (SCREENSHOT: Lupiga.Com)
„To je bio potpuni ideološki debakl američkog kapitalizma”, podsjeća Wolff. No, već nakon rata kreće obračun s tzv. crvenim vragovima i mnogi sindikalisti dobivaju po glavi, doslovce, dok SSSR i komunizam postaju državni neprijatelj broj jedan.
„Glavni argument vladajućih bio je da su socijalisti isto što i komunisti samo speluju riječi drugačije. Kao i sindikati. Tokom cijelog mog profesorskog života studenti su mislili da su komunisti, socijalisti, sindikati, anarhisti i slično, zapravo jedno te isto. Svaki Europljanin razumije razliku, ali Amerikanci ne, od 1945. godine do danas ideološka dogma je sveprisutna, nametnuta u medijima i obrazovanju: SAD kapitalizam i minimalna vladina aktivnost je dobra, a sve drugo je loše, sve drugo je komunizam, socijalizam itd...”, objašnjava Wolff.
Ozračje u kojem živi suvremeno američko društvo, profesor emeritus Wolff predstavio je u okviru kompleksne, ali i jednostavno izložene sinteze – u tri slijeda. Naime, kako je moguće da zemlja od četiri posto svjetskog stanovništva koja pretendira biti najmoćnija ekonomska sila na svijetu, ima 20 posto svih svjetskih žrtava Covda-19? Nadalje, čija je pogreška ako su SAD potrošile čak četiri do šest trilijuna američkih dolara za ratove vojevane i izgubljene u posljednjih 50 godina – vijetnamski, irački i afganistanski? I naposljetku zašto su dopustile izranjanje Kine u najozbiljnijeg takmaca koji im se nameće od Drugog svjetskog rata naovamo? Odgovor je, smatra Wolff, u tome što su Sjedinjene Države 21. stoljeće dočekale nespremne – ideološki, ekonomski i politički; a bjelodano je kako ekonomski razvoj NR Kine na taj raskorak upućuje svakog mjeseca.
Kao četvrtu točku svoje analize navodi duboki jaz neslaganja unutar samih Sjedinjenih Država koji je nabujao u posljednjih 40 godina, a ponajviše ga osjećaju klase kojima u prijašnjim generacijama nije prijetila nezaposlenost: u pitanje nisu dovedeni samo kuća, djeca i posao; već i opstojnost sindikata koji svijet radništva čine smislenim. Jasno je, da je američki kapitalizam kao svoju dodanu vrijednost, uveo nestabilnost. Do toga su radnici dovedeni kroz tri dugoročne etape: prvo, deindustrijalizacijom američkih regija i preseljenjem pogona u inozemstvo, bukvalno, radi uštede na plaćama radništva. Potom su radnici zamijenjeni strojevima, onda računalima i naposljetku će to biti umjetna inteligencija. Također, imigrantska politika okrenula se neobrazovanom radništvu iz Srednje i Južne Amerike i izravno ugrozila domicilno obrazovano radništvo koje se u novonastalim klasnim uvjetima može smatrati i radničkom aristokracijom. Rušenje cijena nadnica u ova tri koraka za izravnu je posljedicu imalo udar na sindikate.
A budući da se radnici osjećaju izdanima, prosperirali su jedino političari koji su im se obraćali, poput Trumpa u ime desnice, odnosno Bernieja Sandersa u ime ljevice. Trump je, kako je poznato, obećavao popraviti situaciju tako što će zaustaviti (i čak repatrirati, [sic!]) deindustrijalizaciju u ime proizvodnje automobila i rudarstva. Prijeteći da kazni odgovorne, gradio je svoj imidž prononsiravši Kinu kao krivca i najavio trgovinski rat. Tu se profesor Wolff prisjetio bocnuti kanadskog premijera Justina Trudeaua, primjedbom kako je pomogao Trumpu pri hapšenju kćeri generalnog direktora Huaweija.
"Biden je izbore dobio zato što su ljudi u osnovi glasali protiv Trumpa", smatra Wolff (FOTO: HINA/EPA/Ian Langsdon)
No, Trump je danas prošlost, a radništvu su pored ostalih problema, na pleća pali i propusti kapitalizma nastali tijekom pandemije, a koje bi netko trebao pokrpati. Rastuća inflacija u SAD-u iznosi između šest i sedam posto, dok su prosječne plaće rasle svega tri do četiri posto. Radništvo će konstatirati kako im takav porast plaća nije donio i poboljšanje, jer kapitalisti danas s troje radnika pokušavaju napraviti posao četvero – čime je došlo do najvećeg postotka davanja otkaza u posljednjih 25 godina. Val nezadovoljstva prate i štrajkovi u velikim kompanijama – kao što je prehrambeni div Kelogg, odnosno proizvođač poljoprivrednih strojeva John Deer, riječ je o pogonima od 10.000 do 25.000 ljudi, a s takvim trendovima jasno je da je popratni fenomen nedostatak radne snage. Pri tom administracija Joea Bidena nastavlja izbacivati nezakonite migrante čija se brojka proteže na 10 do 12 milijuna osoba.
„U takvom je društvenom paketu jasan porast socijalističkih tendencija“, zadovoljno će prof. Wolff koji na nezavisnom kanalu „Demokracija na poslu” vodi i emisiju „Economic Update“.
„No, ključni je problem SAD-a na svim razinama niska pismenost. Tako ljudi koji prosvjeduju, primjerice, protiv kineske politike spram muslimana redom apstrahiraju činjenicu da su islamske države već godinama dežurni američki vanjski neprijatelj – i o tome nemaju nikakav stav”, zgranuto će Wolff nad valom infantilizacije koja je prožela sve društvene klase.
O eskalaciji političkih tendencija koje gube smisao, objašnjava profesor, najbolje govori fenomen da prosječni Amerikanac nije u stanju shvatiti da takvo razmišljanje u svakom slučaju izuzima odgovornost elita, dakle, bilo banaka bilo poslodavaca. Zajedničko je otpuštenim radnicima da redom i isključivo vladi predbacuju krivnju za sve tekuće probleme, ako im već vlada nije kriva samim interveniranjem u privatni kapital. Demokratima su, tako, najveća prijetnja atentati desnih aktivista – bilo izravni ili posredni – budući da ih ovi smatraju zaštitnicima bogataša s Wall Streeta.
„Druga strane medalje predstavlja da u takvoj računici najlošije prolaze žene, a u kulturi iluzija bijelo radništvo svoju ugroženost rješava unutar svoja četiri zida potpomažući stopi rasta obiteljskog nasilja. S ljevice pak dolaze trendovi koji fabuliraju kako je Centralna banka (tzv. Federalne rezerve) zli mastermind odgovoran za uspon i pad ekonomije. Ovo je zemlja s velikim problemima i ono što se vidi jeste slom svega što se povezivalo sa SAD-om: to je promjena, to je kraj onoga što se dogodilo nakon Drugog svjetskog rata i oni ne znaju što da rade. I onda vidimo kaotično okretanje na ovu ili onu stranu i sve što možemo reći je: kao i svi ovakvi trenuci u historiji, to je zastrašujuće, ali tu je opet i pojava mogućnosti koja prije toga nije postojala“, primjećuje Wolff.
"S ljevice dolaze trendovi koji fabuliraju kako je Centralna banka zli mastermind odgovoran za uspon i pad ekonomije" (SCREENSHOT: Lupiga.Com)
Debata koja je uslijedila predavanju koje je mapiralo odakle pušu vjetrovi koji su zapirili već i našim prerijama, počela je pozivom na komentar izbora socijalističke gradonačelnice u Buffalu, Afroamerikanke, u drugom najvećem gradu savezne države New York. Profesor Filip Sačirović svjesno je izbjegao konotirati pitanje na izbor komunističke gradonačelnice u Grazu, podsjetivši profesora da je pri pojavi socijalista kako u regiji, tako i u SAD, „proradio“ rebranding liberala koji zapravo u torbi nose nacionalističke i/ili imperijalističke tendencije. Pri tom je postavio pitanje, „Mora li se radnička klasa zapravo distancirati i od tzv. socijalista i što to zapravo nosi sa sobom?”. Wolff je odgovorio kako se u potpunosti slaže te dodao da je problem samog sistema u nedostatku razvijene svjesnosti, dok je kao dublji problem sistema u cjelini bio taj – što ta vrsta dijaloga uopće ne postoji.
„Posljednji takav trenutak, pokret Occupy, u prvi je plan iznio problem društva u kojem svega jedan posto ima i vlast i moć, nasuprot onih 99 – deprivilegiranih od svega toga. Bez tog pokreta, očito, ne bi bilo niti Sandersa u Senatu, kao niti 'instalacije' tzv. socijalizma, jer je socijalizam danas proskribirana riječ. Liberali su 70 godina izbjegavali koristiti tu riječ dok se sada za taj označitelj praktički otimaju...”, inzistira Wolff.
Novinar Đorđe Jovanović iz Novog Sada postavio je pitanje o političnosti cijepljenja u kontekstu teorija zavjere. Wolff smatra kako zapravo cijepljenje kojem se prosječni američki građanin mora podvrći i do dvadesetak puta tijekom života – nije uopće 'tema'. Međutim, ono je postalo poligon za desnicu koja tako želi reorganizirati društvo u kojem se ide korak dalje, a svatko tko se tome odupire postaje herojem.
„To biva suprotno Bidenu koji je izbore dobio zato što su ljudi u osnovi glasali protiv Trumpa – bilo kao luđaka, bilo kao ideološkog pajaca – a da sam nije ponudio ikakvu alternativu. Čitava je atmosfera dovela do ponašanja u stanju slijepe poslušnosti koja evocira ono što je desnici pošlo za rukom u Velikoj Britaniji, kada su konzervativci bijes radničke klase preokrenuli da pomisle kako njihovi problemi dolaze iz EU – čime je nastao Brexit“, odgovara profesor.
Na pitanje o tome tko je zapravo profitirao u debati između Slavoja Žižeka i Jordana Petersona, Wolff nije mogao suspregnuti smiješak budući da je „američki guru incela“, kako popularnog kanadskog kliničkog psihologa nazivaju njemu neskloni, nedavno kukavički podvio rep na prijedlog da iziđe na debatu sa samim Wolffom.
Danas je na sceni centra Rex na rasporedu nova online-diskusija na temu dekonstrukcija teorija zavjere i lažnih vijesti, koje su izuzetan zamah dobile u tekućoj nam pandemiji, a gošća je Melissa Wall, profesorica novinarstva iz Los Angelesa.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook/The Soho Forum
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"
Cudna ti je ta ironija kad tvrdis da ti nisam odgovorio ono sta sam ti odgovorio?