Iako se često služimo onom “ne sudi knjigu po koricama”, takva teorija u praksi najčešće pada u vodu. Susret s pripadnicima drugih naroda, kultura i vjeroispovijesti, koji su druge boje kože, drugačije se odijevaju i izgledaju, često završava tako da pridošlice osuđujemo na život u izolaciji. S takvim kroničnim neprihvaćanjem i izopćenjem iz društva posljednjih se godina susreću izbjeglice iz ratom razorene Sirije i migranti koji, u nemogućnosti da prežive u vlastitoj zemlji, odlaze u potragu za boljim životom. No, ne zahvaljujući političarima, nego ljudima koji u okviru nevladinih organizacija, djeluju na razbijanju predrasuda i poticanju procesa integracije, pozitivnih pomaka ipak ima.

Jedan od konkretnih primjera rada na integraciji dogodio se upravo proteklog vikenda u Zagrebu. Na obilježavanju Dana Dugava, Građanska inicijativa Dugave, za stanovnike tog naselja, organizirala je nekoliko interkulturnih aktivnosti u koje su se aktivno uključili i novi susjedi iz Sirije, Senegala, Egipta …

Sirijka Nibal je u Dugavama "bila živa knjiga" (FOTO: Facebook/Građanska inicijativa Dugave)

U sklopu programa, prepunog dobrosusjedskih vibri, za uključivi kvart, organizirana je i „Živa knjižnica“, koncept kojeg su, motivirani ubojstvom prijatelja, prvi put proveli mladi Danci 2000. godine, s ciljem prevencije nasilja među mladima. U ovoj knjižnici ne čitaju se knjige, nego se slušaju žive knjige, stvarni ljudi koji su po nečemu drugačiji, ali nadasve originalni, autentični i inspirativni, pripadnici marginaliziranih skupina koji se susreću s raznim, duboko ukorijenjenim pretpostavkama o sebi.

„U sklopu 'Žive knjižnice', naziva 'Ne sudi knjigu po koricama', ove je godine govorila Nibal iz Sirije, mlada profesorica matematike koja je nedavno dobila međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj. Sudionike je zanimalo kako je izgledao život u Siriji prije rata, te put koji je ta mlada žena prošla, kao i njena iskustva, život i mogućnosti koje su joj se pružile ovdje, u Hrvatskoj. Radionicu zapadno-afričkog plesa vodio je profesionalni plesač Abi Seydi, iz grada Ziguinchora u južnom Senegalu. Abi ovdje u Hrvatskoj vodi sate afričkog plesa i bubnjanja, član je benda Kaira Kela u kojem svira s prijateljima iz Hrvatske, Senegala i Izraela“, kaže nam Iva Zenzerović iz Centra za mirovne studije.

Kako bi se upoznali s dalekim kulturama svojih novih susjeda za stanovnike zagrebačkog naselja organizirana je i kreativna radionicu izrade afričkih maski.

Kako izraditi afričku masku zanimalo je mnoge (FOTO: Facebook/Građanska inicijativa Dugave)

“Tu radionicu za djecu vodio je umjetnik i učitelj sviranja djembea, Sam Bushara, iz Sudana koji je u Hrvatsku došao prije tridesetak godina, na studij političkih znanosti, te je odlučio ostati. Osim glazbom, Sam se bavi kiparstvom i izradom tradicionalnih afričkih maski te podučava i djecu s posebnim potrebama”, kaže nam Iva, vidno zadovoljna jer su, kako ističe, sve radionice bile izvrsno posjećene.

Organizaciju spomenutih aktivnosti, koje su vodile izbjeglice i osobe drugih kultura, potaknula je Građanska inicijativa Dugave, u suradnji s projektom „Korak dalje prema uključivoj kulturi“ platforme Upgrade, kojim se želi potaknuti osnivanje Interkulturnog društvenog centra. Cilj takvog centra je da bude otvoren aktivnostima kroz koje upoznajemo ljude drugih kultura i manje ih se bojimo, a u kojima ljudi, koji su došli u Hrvatsku, imaju ulogu posjetitelja, ali i aktivnu ulogu proizvodnje sadržaja. Značaj ovakvog jednog projekta na području Hrvatske prepoznala je i Europska unija, odnosno Europski socijalni fond iz kojeg se projekt i sufinancira putem programa „Učinkoviti ljudski potencijali“.

Novi susjedi (FOTO: Facebook/Građanska inicijativa Dugave)

No, koliko su se uspješno izbjeglice i ljudi koji su u Hrvatsku došli iz drugih kultura, integrirali u naše društvo te koliko su, rezultatima svog rada, zadovoljni oni koji svakodnevno rade na njihovom aktivnom uključivanju u zajednicu, pitali smo Saru Kekuš iz Centra za mirovne studije.

“Usporedimo li situaciju posljednjih nekoliko godina s onom iz vremena prije humanitarne krize, svakako vidimo značajne, pozitivne pomake. Međutim, u Hrvatskoj i dalje izostaje politička volja i sveobuhvatna politika bavljenja integracijom te ne možemo govoriti sustavnom državnom bavljenju integracijom, već o pojedinačnoj potpori određenih resora nevladinim organizacijama koje provode većinu integracijskih aktivnosti”, upozorava Kekuš.

Kako ističe, najveći problem u području integracije je i dalje izostanak državnih tečajeva hrvatskog jezika, jer bez poznavanja jezika, osobe ne mogu niti ravnopravno sudjelovati u društvu, niti u njega biti uključene. 

Bilo je tu i afričke i libanonske hrane (FOTO: Facebook/Građanska inicijativa Dugave)

“Navedeni problem se proteže i na pitanje zapošljavanja. Iako vidimo značajan porast u broju zaposlenih izbjeglica, zbog nepoznavanja jezika i drugih administrativnih barijera, teško zadržavaju zaposlenje i često rade na nisko kvalificiranim i slabije plaćenim poslovima”, kaže Kekuš.

Iz Centra za mirovne studije naglašavaju kako je veliki problem i pristup zdravstvenim uslugama.

“Unatoč zakonskoj odredbi, prema kojoj osobe s međunarodnom zaštitom imaju pravo na potpunu zdravstvenu skrb, u praksi se često susreću s odbijanjem pružanja usluge ili naplaćivanjem iste”, upozorava Kekuš.

Problem, koji će tek u budućnosti eskalirati, je, kako ističe, otežan pristup srednjoškolskom obrazovanju za djecu izbjeglice koja su starija od 15 godina, a osnovnu školu nisu završila u Hrvatskoj. 

Klinci isprobavaju djembu (FOTO: Facebook/Građanska inicijativa Dugave)

“Primjere dobre prakse ipak možemo izdvojiti vratimo li se, s državne razine, na civilni sektor i građane. Centar za mirovne studije i Građanska inicijativa Dugave, sudjelovali su u pokretanju i osnaživanju više njih. Možemo izdvojiti zadrugu Okus doma, zbor Domaćigosti, Inicijativu Dobrodošli!, Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj, nogometni klub Zagreb 041 … Sasvim je jasno da, kao društvo, možemo i trebamo postati otvoreniji, ali definitivno već sada ohrabruje sve veća participacija građana u uključivanju izbjeglica i drugih stranaca u društvo, posebice u kontekstu jačanja antiimigracijskih politika i širenja straha od drugačijih”, poručuju naše sugovornice. 

Iz Centra za mirovne studije ističu i kako, odlukom MUP-a, CMS, na žalost, više nema mogućnost direktnog rada sa stanovnicima prihvatilišta Porin. Još krajem godine prošle godine, nakon što je ova udruga upozorila na nezakonito djelovanje policije prema migrantima, MUP je odlučio CMS-u zatvoriti vrata, a isto je ovih dana učinio i organizaciji Are You Syrious koja više nije u mogućnosti provoditi tečajeve hrvatskog jezika u Porinu za migrante. 

Široki osmijesi nakon plesa (FOTO: Facebook/Građanska inicijativa Dugave)

“Na ovogodišnje Dane Dugava došla je tek nekolicina ljudi iz Porina, no sigurni smo da bi njihov broj bio veći da volonteri organizacija, poput CMS-a i 'Are You Syrious?' mogu direktno raditi s njima, kao što je to bilo ranijih godina, te im olakšati integraciju i upoznavanje sa susjedima, između ostalog I kroz ovakve i slične aktivnosti”, sa žaljenjem zaključuju iz Centra za mirovne studije.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Građanska inicijativa Dugave

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"