U Varivodama, selu u šibenskom zaleđu, gdje je 28. rujna 1995. godine ubijeno devet mještana srpske nacionalnosti, jučer je održana komemoracija. Prvi je to put da je neki hrvatski premijer sudjelovao u komemoraciji na kojoj se odaje počast žrtvama koje su ubili pripadnici Hrvatske vojske ili policije. Andrej Plenković u Varivodama je izrazio sućut obiteljima ubijenih, konstatiravši da žali što Hrvatska na ovom, ali i na drugim mjestima poput ovog, nije uspjela zaštiti živote svojih građana te da je ovaj zločin uvreda za suvremenu Hrvatsku jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Korak je to naprijed za bolju budućnost Hrvatske.

„Kao što ratovi počinju otvaranjem grobova, a završavaju njihovim zatvaranjem, tako i ratovi započinju ispaljivanjem ubojitih riječi, riječi koje potiču na neprijateljstvo i mržnju, a završavaju kada takve riječi utihnu. Ukoliko se okrenemo i pogledamo iza sebe na mnogim mjestima u našoj zemlji uvijek ćemo vidjeti posljedice razaranja“, dio je govora Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog narodnog vijeća, koji kao da je inspiriran pjesmom što ju je na početku komemoracije recitirala glumica Gordana Gadžić. 

Premijer Plenković pred spomenikom ubijenim civilima u Varivodama (FOTO: HINA/Mario Strmotić)

Pjesmu je napisala slavna poljska pjesnikinja i dobitnica Nobelove nagrade za književnost, Wisława Szymborska, a na hrvatski ju je prevela Đurđica Čilić koja je prijevode nekih pjesama Szymborske ranije objavljivala na Lupigi. „Kraj i početak“ pjesma je prepuna simbolike i upravo je svojom potresnom porukom prigodna ovako tužnom povodu kao što je komemoracija u Varivodama.

KRAJ I POČETAK

Nakon svakog rata
netko mora pospremiti.
Kakav takav red
sam se neće napraviti.

Netko mora odgurnuti ruševine
na rubove cesta,
da mogu proći
kola puna leševa.

Netko mora greznuti
u mulju i pepelu
oprugama kauča
krhotinama stakla
i krvavim krpama.

Netko mora privući grede
da se podupre zid,
netko ostakliti prozor
i postaviti vrata na šarke. 

To nije fotogenično
i traje godinama.
Sve kamere već su otputovale
u drugi rat.

Mostove treba opet
i kolodvore od temelja.
U dronjcima će biti
rukavi od zasukavanja.

Netko s metlom u rukama
još spominje kako je bilo.
Netko sluša
kimajući neotkinutom glavom.
Ali već se u njihovoj blizini
počinju motati oni,
kojima je to dosadno.

Netko će još s vremenom
ispod grma iskopati
rđom prošarane argumente
i prenijeti ih na stog smeća.

Oni koji su znali
o čemu se tu radilo,
moraju ustupiti mjesto onima,
što znaju malo.
I manje od toga.
Konačno skoro pa ništa.

U travi koja je prerasla
uzroke i posljedice,
netko mora ležati
s klasom u zubima
i blejati u nebo.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Mario Strmotić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"