ANALIZA STRATEŠKIH DOKUMENATA: Na papiru obećavaju, ali ovise o političkoj volji
Usvajanjem Antikorupcijske strategije i Strategije razvoja javne uprave hrvatska je izvršna vlast podigla razinu očekivanja, zaključak je studije jučer predstavljene u zagrebačkom Europskom domu, a koja se bavila analizom ova dva strateška dokumenta. No, kako sve ne bi ostalo tek 'mrtvo slovo' na papiru bit će potrebno uložiti dodatnu političku volju i resurse u provedbu, naročito na lokalnim razinama.
Autorica studije, Anka Kekez Koštro, asistentica je i predavačica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, a znanost o upravljanju i javne politike njezino su područje interesa. Studiju je izradila u suradnji s Udrugom za demokratsko društvo (UDD), a zahvaljujući sredstvima Europske unije u sklopu projekta „Za odgovorno i transparentno upravljanje javnim dobrima i prirodnim resursima“ na kojem su surađivali UDD, Udruga Dobra i Centar za održivi razvoj.
Prvi dio studije predstavljen je jučer u zagrebačkom Europskom domu čime je i zaključen ovaj projekt. Sljedeći korak, najavljeno je na predstavljanju, bit će formuliranje preporuka i smjernica kako bi se unaprijedilo provedbu ovih strategija. Među prvim preporukama tako je jučer spomenuto dosljedno provođenje Zakona o javnoj nabavi kako bi se smanjila mogućnost manipulacije i internih dogovora između naručitelja, odnosno onih kojima je delegirano upravljanje javnim dobrima i uslugama, i ponuditelja. S tim u vezi spomenut je i Zakon o koncesijama.
"Pomoći mogu i sami građani kako su posljednjih godina pokazali brojni primjeri njihovog udruživanja – od projekta na Srđu do plaže na Bolu" - Anka Kekez Koštro (FOTO: Hina/lsd)
„Taj bi Zakon trebao promovirati dobre koncesijske i pregovaračke prakse koje sprečavaju favoriziranje i ad hoc odluke. Moguća su i njegova poboljšanja kako bi se povećala transparentnost procesa koncesioniranja, te u proces uključilo lokalne predstavnike i javnosti. Nužno je i usklađivanje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sa Zakonom o koncesijama“, zaključila je Kekez Koštro u svojoj studiji.
Odgovorno upravljanje javnim dobrima i resursima, na koncu, osigurati se može tek učinkovitim praćenjem, a kapacitete za to danas je moguće podići i bez velikih ulaganja – korištenjem novih i jednostavnih tehnologija, napomenula je autorica studije.
„Osim toga, nužno je da prihodi od upravljanja resursima i rashodi budu transparentni, ali da bi bila učinkovita, transparentnost mora biti povezana s odgovornošću“, zaključila je Kekez Koštro. Usvojeni strateški dokumenti u tom su smislu dobra podloga, a njihovom učinkovitom provođenju u praksu pomoći mogu i sami građani kako su posljednjih godina pokazali brojni primjeri njihovog udruživanja – od projekta na Srđu do plaže na Bolu.
Inače, u izvještaju nastalom u okviru projekta „Umrežimo se – protiv korupcije!“, koji financira Europska unija kroz program IPA 2011 „Jačanje potpore organizacijama civilnoga društva za povećanje dobrog upravljanja i transparentnosti javne uprave u Hrvatskoj“, podsjeća se kako još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u nekim zemljama Europske unije – Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Belgija – na vlast dolaze progresivni političari koji sve više otvaraju prostor za serije participativnih reformi, dizajniranih kako bi građanima i službenicima nižih razina omogućio veći utjecaj na javne politike i implementaciju.
Ubrzo nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine, reforma javnog upravljanja u Hrvatskoj postala sastavni dio procesa europeizacije (FOTO: Lupiga.Com)
„Racionalni temelj zaokreta prema upravljanju odozdo prema gore leži u razumijevanju da se donose bolje odluke kada su u proces odlučivanja uključeni dionici na koje se te politike odnose i da nijedna grupa sama nema odgovor na policy probleme. Ovaj smjer reformi, poznat kao Novo javno upravljanje – NJU (New Public Governance), Participativno upravljanje, Dobro upravljanje ili samo kao upravljanje, svoje opravdanje pronašao je primarno u demokratskim principima sudjelovanja i deliberacije“, navodi se u izvještaju, te objašnjava kako „Novo javno upravljanje“ s vremenom širi viziju te stavlja fokus na neovisne, ali međusobno povezane aktere, a ta se ideja dopunjava djelovanjem u partnerstvima u postizanju ciljeva javnih politika te uključivanja građana u oblikovanje i provedbu politika.
Također se podsjeća kako je ubrzo nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine, reforma javnog upravljanja u Hrvatskoj postala sastavni dio procesa europeizacije, u okviru kojeg dolazi do transfera reformskih modela zapadnih demokracija, promoviranih i dijelom uvjetovanih od strane Europske unije i pojedinih zemalja članica, ali i drugih međunarodnih aktera kao što su OECD, Svjetska banka, USAID i Ujedinjeni narodi.
„U najvećem se dijelu prvog desetljeća 2000-ih reforma javne uprave provodila kroz nekoliko međunarodno financiranih projekata, a od 2008. reformski ciljevi i mehanizmi su napokon bili razrađeni kroz domaći strateški dokument - Strategija reforme javne uprave - koji se provodio do 2011. godine. Novi strateški dokument - Strategija razvoja javne uprave za razdoblje do 2020. godine - nije usvojen po njegovom isteku već tek u lipnju 2015. godine, pred same parlamentarne izbore“, objašnjava se u izvještaju, a s obzirom da je u razdoblju do usvajanja ovog dokumenta Hrvatska postala članica Europske unije, nova strategija bi u sljedeće tri godine trebala djelovati kao ključan dokument za korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova, u kojima je čak 88 milijuna eura predviđeno za provedbu reformskog programa „Pametna administracija“.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Wikipedia
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"