Započeli su važni pregovori o sastavljanju Vlade. Vodeći ljudi Domoljubne koalicije i Mosta raspravljaju o tome koliko će njihova Vlada imati ministarstava, hoće li neka postojeća biti ukinuta a druga osnovana, kao i kojem će partneru pripasti pojedini resori. Tomislav Karamarko jučer je predložio lagano smanjenje broja ministarstava dok je Božo Petrov iskazao rezerve, smatrajući da se to ne može učiniti bez prethodne ozbiljne analize. Zbog toga je napravljena stanka prije nastavka pregovora, u kojoj će svaka strana dodatno analizirati na što može pristati a na što ne.

Ništa to ne čudi, jer izgled buduće Vlade poruka je biračima o smjeru u kojem Domoljubna koalicija i Most žele ići. Međutim, kad je započeo jučerašnji sastanak najzanimljivija je bila činjenica da na njemu nema mandatara Tihomira Oreškovića. Sabor će ga za dva tjedna vjerojatno potvrditi kao premijera, a on ne sudjeluje u odlučivanju o strukturi svoje Vlade?!

Nakon što su Karamarko i Petrov za mandatara odredili čovjeka koji se nije natjecao na parlamentarnim izborima, potpuno je izvan politike i jako slabo poznaje zemlju čiju će voditi Vladu, sad su ga još zaobišli u ključnoj fazi pregovora. Karamarko je, doduše, izjavio da se s Oreškovićem čuo prije početka sastanka u sjedištu HDZ-a, ali ipak je apsolutno nužno da mandatar bude prisutan kad mu političari koji su ga doveli kroje Vladu. Na novinarsko pitanje zašto Orešković nije stigao, Petrov je, pazite sad, odgovorio da "možda ima neke druge obveze".

Nakon što su Karamarko i Petrov za mandatara odredili čovjeka koji se nije natjecao na parlamentarnim izborima, potpuno je izvan politike i jako slabo poznaje zemlju čiju će voditi Vladu, sad su ga još zaobišli u ključnoj fazi pregovora (FOTO: Hina)

Naravno, sve u vezi s Vladom trenutačno je Oreškovićeva jedina obveza, u odnosu na nju sve ostalo je krajnje sporedno. Pa riječ je o upravljanju državom. Dok je bio šef financija u Tevi, Orešković sigurno nije izostajao sa sastanaka na kojima se razgovaralo o platnoj bilanci te korporacije, uz obrazloženje nadređenih da je zauzet nečim drugim. 

Opisani detalj samo dodatno pokazuje koliko je naopak sadašnji proces sastavljanja hrvatske Vlade. A temeljni je problem upravo to što su Karamarko i Petrov, premda su sebi namijenili uloge potpredsjednika, faktično nadređeni Oreškoviću, kao što su njemu to bili i ljudi koji su u Tevi zauzimali više položaje nego on. Ovaj put bi Orešković formalno trebao biti glavni, ali kako da mu Karamarko i Petrov prepuste političku moć kad se idući premijer tu našao sasvim slučajno i nema nikakvo uporište u parlamentu, a njih dvojica kontroliraju 77 zastupnika.

Stoga je Orešković u poziciji da čeka što će šefovi HDZ-a i Mosta dogovoriti i navodno će imati zadnju riječ, kako je rekao Karamarko, pri imenovanju svojih najbližih suradnika u Vladi, onih koji će se baviti financijama, gospodarstvom i poduzetništvom. Veliko je pitanje može li ovakav neobičan model uopće funkcionirati. Prirodno je da Orešković, pozivajući se na ustavne i zakonske ovlasti, teži povećanju vlastite moći, ali također je logično i da mu Karamarko i Petrov iznova objašnjavaju gdje mu je zapravo mjesto, a posve je isključena mogućnost da će se pokoravati neznancu kojeg su promovirali u premijera, samo zato što im je bio potreban nositelj potpisa predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović.

Podsjećanje na primjer Jadranke Kosor, koju je Ivo Sanader poslije povlačenja instalirao na dužnost predsjednice Vlade, vjerujući da će i dalje iza kulisa upravljati Banskim dvorima, nije od pomoći. Da, Jadranka Kosor se s vremena othrvala Sanaderovim pritiscima, ali ne snagom svojeg autoriteta, ona je iza sebe imala stranku. HDZ je podržao nju, a ne bivšeg lidera. Orešković se, za razliku od nje, nema na koga osloniti u nastojanju da ograniči Karamarkov i Petrovljev utjecaj.

Kosor je iza sebe imala stranku, Orešković, to nema (FOTO: Lupiga.Com)

S identičnim se problemom susreo Milan Panić, kad ga je 1992. godine Slobodan Milošević pozvao da preuzme dužnost premijera novoformirane Savezne Republike Jugoslavije, koja se sastojala samo od Srbije i Crne Gore. Američki biznismen podrijetlom iz Srbije vrlo brzo se politički sukobio s nadređenim i ovaj ga je odmah htio smijeniti, no Paniću je u Saveznoj skupštini podršku pružao Miloševićev crnogorski koalicijski partner DPS. Ipak, određenim zakonskim izmjenama i uz asistenciju srpskih radikala Vojislava Šešelja, Milošević je uspio eliminirati Panića, koji se održao svega sedam mjeseci. 

Znači, Oreškoviću nadu predstavlja potencijalno razilaženje HDZ-a i Mosta, među kojima doista postoji ogromna razina nepovjerenja, pa da onda premijer s Petrovom parira Karamarku. Međutim, predsjednik HDZ-a bi u takvom razvoju događaja sigurno odabrao prijevremene izbore, koji bi označili kraj Oreškovićeve političke karijere. Druga je mogućnost da Karamarko i Petrov zajednički zaključe da Orešković nije ispunio njihova očekivanja i da ga odluče maknuti. Makar, to ne bi bio jednostavan zadatak, jer dvojbeno je bi li mogli okupiti većinu za novog mandatara. Treća je opcija da se Orešković ipak nekako pomiri s drugorazrednom ulogom, svjestan da će obnašanje dužnosti premijera sjajno izgledati u njegovom CV-u. Ali, što god da slijedilo, izvjesno je da za Hrvatsku nema dobrog rješenja. Eksperiment koji će pokušati realizirati Karamarko, Petrov i Orešković gotovo da je recept za neuspjeh.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".