Na obilježavanju 70. godišnjice oslobođenja Splita 26. listopada 2014. godine svi su govori, osim onoga Franje Habulina iz Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) imali jednu te istu tezu - da je Domovinski rat nastavak partizanske borbe. "Duboko se ne slažem s tom tezom", izjavio je povjesničar Dragan Markovina na tribini o Narodnooslobodilačkoj borbi koja je održana u srijedu na tribini Grada Zagreba. U tjednu uoči obilježavanja 70. godišnjice oslobođenja Zagreba od nacifašističke okupacije, Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista na zagrebačkom području (ZUABA) organizirala je tribinu na kojoj su govorili Markovina te kolega mu povjesničar Goran Hutinec.

U večernjim satima u prostorijama Saveza antifašističkih boraca održano je predstavljanje knjige Milana Radanovića "Oslobođenje. Beograd, oktobar 1944.", gdje je također bilo riječi o reviziji događaja iz Drugog svjetskog rata i poraća. Dragan Markovina ustvrdio je kako se danas događa daleko opasniji revizionizam od onoga iz devedesetih godina. On ne dolazi samo od HDZ-a već je i u vrhu aktualne vlasti. On nema reakciju, upozorio je, jer "to su ipak naši i nema smisla zabijat im nož u leđa, jer s druge strane je HDZ". A jedan od primjera revizionizma je paralela između partizanske te borbe hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu, koja se često prigodno ističe u javnom prostoru.

"Činjenica jest da je zemlja napadnuta, okupirana i da su ljudi branili svoju zemlju", slaže se Markovina, međutim, kada je u pitanju krajnji cilj tih borbi, oni su neusporedivi, ističe on.

"Partizanska borba imala je, među ostalim, i rješenje nacionalnog pitanja unutar federalne Jugoslavije, ali imala je i socijalističku revoluciju kao treću komponentu, koja nije bila nebitna. U Domovinskom ratu se i jedno i drugo išlo razgraditi, prema viziji hrvatskih vlasti. Poništavalo se rezultate socijalističke revolucije, ali to je čak manji problem. Puno je veći problem što je politika bila nacionalistička i usmjerena na obračun sa Srbima na ovaj ili onaj način, a partizanska je borba najveću vrijednost imala u tome da je u tom ludilu spojila ta dva naroda i izgradila mostove među njima", kazao je Markovina. Kad se stavi znak jednakosti između ta dva rata vi radite "čisti revizionizam prema partizanskoj borbi".

Revizionizam prihvatljiviji masama

"Taj revizionizam je opasniji zato što je lako prijemčiv. Ljudi žele živjeti u miru i ne vole se konfrontirati. Danas vam je gotovo normalno čuti to u javnosti, kod svakoga govora. Za nekoliko godina, kada odu generacije koje su u tome sudjelovale imat ćete ozbiljan problem objasniti bilo kome da je suština antifašističke borbe bila upravo u bratstvu tih naroda, da je nastojala u tom ludilu spriječiti mržnju i ubojstva između ta dva naroda. S druge strane, netko će vam taj rat izjednačavati s nacionalističkom vizijom Hrvatske u kojoj mjesta ima ponajprije za jednu opciju", upozorava Markovina. On je oštro kritizirao SDP zbog relativiziranja događaja iz prošlosti, ponajviše šefa splitskog SDP-a, gradonačelnika Ivu Baldasara, čije koketiranje s ustaštvom do danas nije naišlo na istinsku osudu socijaldemokratske "ljevice".

Kada je prošle godine na Dan pobjede nad fašizmom 9. maja, prisustvovao otkrivanju spomenika IX. bojnoj HOS-a Rafael Boban, koja se zove po ustaškom zločincu, održao je jedan "vrlo upitan govor", a nakon što je zapovjednik Marko Skejo povikao "Za dom", a okupljeni mu odgovorili sa "spremni", on se smijao i pljeskao. Nitko iz SDP-a, pa ni premijer Zoran Milanović, nije na to odreagirao, istakao je Markovina.

 Baldasara SDP ne osuđuje (FOTO: Lupiga.Com) 

No, Baldasarova je uloga u ovom skandalu daleko dublja. Prije nego je spomenik podignut, gradsko je vijeće gotovo pa jednoglasno izglasalo da se digne tek spomen-ploča toj bojni, premda je i to moralno upitno, budući da se radi o postrojbi s otvorenom ustaškom simbolikom koja svakog 10. travnja ima svoju manifestacije po gradu, koja pokazuje otvoreno ustaške sentimente i koja je, na kraju krajeva, iskoristila kopiju ustaškog grba s natpisom 'Za dom spremni'. 

Spomenik vlastitom zločinu nad srpskim stanovništvom

"Onda je Ivo Baldasar samoinicijativno donio odluku da umjesto ploče ide spomenik. To je detalj koji mnogi zaboravljaju... Time još uvijek nismo došli do najgroznijeg moralnog čina", kazao je Markovina.

"Što je moralno najgroznije u tome? Taj spomenik je podignut u kvartu Split 3, u ulici Ruđera Boškovića. To je ulica u kojima je stotine stanova oteto vojnim licima, ljudima koji su bili u pravilu Srbi i koje su izbacili upravo pripadnici te postrojbe. Tako da je ta postrojba zapravo podigla taj spomenik na tom mjestu svom zločinu nad srpskim stanovništvom u Splitu, kojem su otimali stanove. Ivo Baldasar nije u tome vidio ništa sporno", naveo je Markovina, dodajući da su mnogi deložirani završili u logoru u Lori. Štoviše, Baldasar je 10. travnja ove godine proslavio "godišnjicu" osnutka ove bojne HOS-a. Naime, ona je osnovana u studenom 1991. godine, a 10. travnja slavi isključivo zbog godišnjice osnivanja NDH. 

"Tog dana je Zoran Milanović bio nekoliko metara od tog spomenika i nalazio se s Ivom Baldasarom te nije našao za shodno da se o tome očituje", kazao je Markovina. Milanoviću je pohvalio govor u Jasenovcu, ali je i pitao zašto sve to nije kazao i splitskom gradonačelniku ove godine ili lani te zašto Baldasarovo ponašanje organi stranke ignoriraju. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je, naime, jedini član Predsjedništva SDP-a koji je osudio Baldasarovo ponašanje, dok su ga svi ostali, uključujući premijera, odbili komentirati.

Dugoročno opasnija šutnja i revizionizam

"Ovdje je bitno da konačno prestanu šutnja i revizionizam koji provode ljudi s navodne ljevice. To je dugoročno puno opasnije od onoga što se događalo devedesetih", kazao je Markovina. Split je, za razliku od Zagreba, izbrisao ama baš sve nazive ulica i trgova povezane s NOB-om, a nijedna socijaldemokratska vlast nije ni pomislila da ih vrati. Nadalje, Siniša Varga, ministar zdravlja, potpisnik peticije za izmjenu naziva imena Trga maršala Tita; ministar obrazovanja nije imao ništa protiv postavljanja kipa Gospe u zadarskoj srednjoj školi; član Povjerenstva za znanstveno izdavačku djelatnost Tomislav Janović izjavljuje kako smatra da na sveučilištima ima previše ljevičara... Markovina sumira da klerikalna, nacionalna desnica ima jasnu viziju "povijesno-mitološke Hrvatske u kojoj ima prostora samo za jednu priču, za koju je Karamarko već rekao da se unutar vlastita doma može misliti što hoće". U njoj će postojati službena istina i "oni koji su protiv te istine". Socijaldemokratska "ljevica" nema jasan stav, a čini se da o tome ni ne brine.

Socijaldemokratski revizionizam - kudikamo opasniji od desničarskog (FOTO: Lupiga.Com)

"Uskoro nam predstoji promjena vlasti. Bilo bi ozbiljno čudo da se to ne dogodi. Nimalo mi ne bi bilo drago da HDZ pobijedi, ali mislite da se ovakav SDP može obraniti od revizionizma koji će uslijediti nakon dolaska HDZ-a na vlast? Ja mislim da nije", upozorio je Markovina. 

Primjer verbalnog zalaganja i stvarnog nečinjenja najjasniji je na primjeru miniranja tisuća spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkoj borbi, od kojih su tek deseci obnovljeni, ali ne od strane nacionalnih ili lokalnih vlasti već na inicijativu udruga antifašista. Među njima su "Partizan" Frana Kršinića koji je stajao na Trgu oružja u Dubrovniku te spomenik lokalnom heroju Stjepanu Filipoviću u Opuzenu, čiji su ostaci uklonjeni zbog najavljene izgradnje šoping centra i uz obećanje da će biti postavljan na drugoj lokaciji. Međutim, ništa od toga se nije dogodilo - samo je dovršen proces nasilnog uklanjanja započet devedesetih.

Moderator tribine Ivan Fumić (SABH) je kazao da bivša ministrica kulture Andrea Zlatar Violić ni na koji način nije odgovarala na apele saveza antifašističkih boraca vezano za uništene spomenike NOB-u. Antifašiste se tek prigodno tapšalo po patronizirajućem principu "dobar si ti, mali". 

Ustaški teror - difamacija hrvatstva

Povjesničar Goran Hutinec govorio je o Zagrebu u kontekstu antifašističke borbe, gradu koji je bio administrativno središte kvislinške NDH, u kojemu su deseci tisuća ljudi stradali kao žrtve terora, ili kao članovi pokreta otpora ili kao nedužni civili. Kada su ustaše uvidjele da ne mogu jamčiti lojalnost legalnim metodama, naveo je, pribjegle su teroru i organizirale javna vješanja. To je brojne klasno nesvjesne građane, koji možda i nisu bili opredijeljeni za partizansku stranu navela na zaključak da "ne mogu ostati u taboru koji će biti poražen na svjetskoj razini, a lokalno označava samu difamaciju hrvatstva - kroz ubijanje Srba, Židova, Roma i političkih protivnika".

"Kad bi hrvatstvo sveli na to, ono ne bi imalo smisla", podcrtao je. Revizionisti često pokušavaju NDH učitati povijesno značenje koje ta tvorevina naprosto nije imala. 

Ustaštvo - difamacija hrvatstva (FOTO: Lupiga.Com)

"Sumnjive su i besmislene priče o separatnom sustavu NDH; oni nisu faktor kojeg se uzima u obzir niti za potpisivanje mira", kaže Hutinec. Zbog toga se za poraz NDH uzima dan potpisivanja kapitulacije Njemačke. NDH se nije mogla održati jer je u svemu bila oslonjena na Njemačku - nisu imali ni vlastitu proizvodnju municije, niti ičega drugog. Uz Njemačku ostaje toliko dugo jer se nalazila na strateški važnoj lokaciji i zbog geopolitičkih okolnosti, baš kao i Mađarska, nikako zbog snage ustaškog pokreta.

"Cijela ona priča da će se NDH braniti do zadnjih atoma snage, praktički je bez ispaljenog metka pala u vodu. Cijela skupina suradnika nacističkog režima, čak i četnika s raznih strana, se povlači i prepuštaju grad bez borbe", podsjeća Hutinec. Osvrnuo se i na kontroverze oko ulaska prvih brigada u Zagreb, kojima se oslobođenje grada neprestano nastoji prikazati kao velikosrpski uspjeh. Naime, radi se o ulasku srpskih divizija u grad, prije Desetog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, sastavljenog uglavnom od građana Zagreba i okolice. Ustvrdio je da je to "prvenstvo" bilo potpuno "sporedno u odnosu na tadašnju vojnu situaciju". 

Što se tiče HDZ-ovih revizionističkih poriva, koje predsjednik te stranke svako malo nameće u svojim javnim istupima, doktor povijesti Goran Hutinec ustvrdio je: "Karamarka je najlakše razoružati detaljnom rekonstrukcijom ratnog puta Franje Tuđmana". Premda ne smatra Tuđmana legendom NOB-a, neosporno je da se radilo o partizanskom politkomesaru, koji je svoja izvješća o potrebama za propagandnim materijalima, napadima na stanice žandarmerije u Krapini i okolici završavao sa: "Smrt fašizmu, sloboda narodu!"

Po Hutinčevoj ocjeni, najopasnije žarište povijesnog revizionizma u Europi je Ukrajina, koja zabranjuje totalitarne simbole, a kroz iste zakonske akte rehabilitira kolaboracionista Banderu, vođu organizacije odgovorne za ubojstvo desetaka tisuća Poljaka i Židova. 

Položite oružje i idite kući ili zadržite oružje i krenite u partizane

Kada je riječ o Narodnooslobodilačkoj borbi na području Srbije, jedan od najčešćih prigovora ide na račun tretiranja zarobljenika. Milan Radanović je na predstavljanju knjige naveo da je nesporno da su partizani izdali ukaz o amnestiji za domobrane i četnike kojima su ponuđene dvije opcije.

Radanović (FOTO: Lupiga.Com)

"Položite oružje i idite kući ili zadržite oružje i krenite u partizane... Hapšeni su oni za koje se znalo da su okrvavili ruke i oni su nakon isleđivanja bili streljani. Ostali nisu maltretirani", objašnjava. Kazao je i kako se često partizane portretira kao teške zlikovce, koji su ubijali sve koje su zarobili, no "činjenica je da su imali znatno humaniji pristup od četnika". Smrtna kazna mahom je bila rezervirana za "ljotićevce", koji su funkcionirali kao pomoćna komanda Wehrmachta, dok su pripadnici Srpske državne straže, tzv. "nedićevci" bili streljani ukoliko bi pružali otpor.

"Danas se, nažalost, Drugim svjetskim ratom bave samo revizionisti, a oni prešućuju fenomen amnestije, odnosno poštedu života pod uvjetom polaganja oružja i činjenice da nisu skrivili ničiju smrt", kazao je, među ostalim, Radanović. Takav pristup važio je tokom većeg dijela rata, osobito u ljeto i jesen 1944. godine, naglasio je.

"Nepokoreni grad – Zagreb u antifašističkoj borbi 1941-45."

U sklopu tjedna obilježavanja 70. godišnjice oslobođenja Grada Zagreba, u četvrtak u 20.30 sati u knjižnici Bogdana Ogrizovića održat će se i tribina "Nepokoreni grad – Zagreb u antifašističkoj borbi 1941-45.", na kojoj gostuju Goran Hutinec i umirovljena povjesničarka Branka Boban. Organizatori tribine, Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe u suradnji s BLOK-om, nastoje skicirati političku dinamiku koja je strukturirala povijesni proces raspada NDH i oslobođenja Jugoslavije od fašizma na primjeru grada Zagreba.  

"Raspad NDH i oslobođenje od fašizma koje je uslijedilo nisu samo nužna posljedica promjena koje su se događale diljem svjetskih ratišta, već su i rezultat političke borbe aktivistkinja i aktivista Narodnooslobodilačkog pokreta. Vodeći računa o specifičnom kontekstu unutar kojeg se ta politička borba u Zagrebu vodila, pokušat ćemo dati i odgovor na pitanje o njezinom karakteru. Ograničenja konteksta i struktura političke akcije sačinjavali su živi politički proces kojeg nazivamo Narodnooslobodilačkom borbom", navode u pozivu. Moderator tribine je Josip Jagić iz Mreže antifašistkinja Zagreba.

Podsjetimo, najvrući dan obilježavanja godišnjice bit će petak, kad će se održati i Trnjanski kresovi, no ni vikend neće proći bez prisjećanja na veličinu antifašističke borbe u glavnome gradu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com