Predstavnici Vijeća Europske unije, Europskog parlamenta i Europske komisije krajem lipnja održali su prvi sastanak, takozvani trijalog, vezan uz postizanje dogovora o konačnom tekstu Prijedloga direktive o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, odnosno direktive o transparentnosti plaća. Intenzivniji razgovori očekuju se nakon sezone godišnjih odmora, s ciljem da se do kraja godine usuglasi tekst direktive koja bi trebala smanjiti jaz u plaćama između muškaraca i žena.

Načelo jednake plaće za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti sadržano je u Ugovorima o osnivanju Europske unije. Dakle, još od Rimskog ugovora iz 1957. godine, EU je obvezana načelom jednake plaće za jednaki rad muškaraca i žene. Dodatno je to „naglašeno“ Direktivom o načelu jednakih mogućnosti i jednakog tretmana muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i zanimanja iz 2006. godine. Unatoč tome žene su i dalje manje plaćene od muškaraca. 

Statistika, istina, pokazuje da se situacija popravlja, ali je napredak spor. Tako se na razini EU jaz u proteklom desetljeću smanjio za nešto manje od tri posto. Unatoč tome, zadnji podaci Eurostata kazuju kako su žene u 2020. godini zarađivale 13 posto manje od muškaraca.

Hrvatska je imala nešto manji prosjek od europskog te je on iznosio 11,2 posto. No, nije to nešto što bi trebalo radovati radnice u Hrvatskoj jer žive i rade u zemlji u kojoj se razlika u plaćama muškaraca i žena produbljuje.

Naime, žene su u Hrvatskoj u 2010. godini primale 5,7 posto niže plaće od svojih muških kolega. No, u godinama koje su uslijedile jaz se sve više produbljivao. Tako su u 2018. godini žene u Hrvatskoj za isti obavljeni posao primale 10,5 posto nižu plaću od svojih muških kolega, da bi 2020. godine ta razlika dodatno porasla - na 11,2 posto.

U desetogodišnjem razdoblju jaz se, primjerice, produbio i u Sloveniji i to s 0,9 na 3,1 posto, u Litvi s 11,9 na 13 posto, Latviji s 15,5 na 22,3 posto što je i najveća razlika u plaćama žena i muškaraca na razini EU. S druge strane, najniža razlika u plaćama žena i muškaraca bilježi se u Luksemburgu (0,7 posto).

Statistika, istina, pokazuje da se situacija popravlja, ali je napredak spor (FOTO: Pixabay)

Europska konfederacija sindikata (ETUC) predvidjela je kako bi, bez poduzimanja obvezujućih mjera koje bi promijenile trendove, plaće žena i muškaraca na razini EU jednaku razinu dosegnule tek 2104. godine. Dakle, jednakost u plaćama za isti obavljeni posao mogla bi stići za pune 82 godine.

Rimski ugovor i Direktiva iz 2006. godine nisu jedini temelji na kojima bi se trebala graditi jednakost plaća žena i muškaraca. Negativne trendove pokušalo se zaustaviti i 2014. godine. U ožujku te godine Europska komisija je usvojila Preporuku o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem. No, ta preporuka nije dala rezultate pa je u lipnju 2019. godine Vijeće EU pozvalo Europsku komisiju da razvije konkretne mjere za povećanje transparentnosti plaća. Novi zakonodavni okvir zatražili su i sindikati. Stupajući na dužnost predsjednice EU, prvog dana prosinca 2019. godine, Ursula von der Leyen je obvezujuće mjere transparentnosti plaća najavila kao jedan od svojih prioriteta, praktično u prvih sto dana mandata. To se odužilo i tek je na proljeće 2021. godine Europska komisija predložila direktivu o transparentnosti plaća, dok je Europski parlament „zeleno svjetlo“ za daljnje pregovore dao u travnju ove godine.

Hrvatska je od starta podržala donošenje tog novog propisa, ali je zanimljivo da su HDZ-ovi europarlametarci, uz Ladislava Iličića glasali protiv tog zakonodavnog okvira. HDZ-ovi EU parlamentarci kasnije su objašnjavali da se glasalo o proceduralnom pitanju – hoće li se o zakonskom prijedlogu odmah započeti pregovori s Vijećem ili će tome prethoditi rasprava na plenarnoj sjednici te se to ne može smatrati odbijanjem same suštine zakonskog prijedloga. Europski parlament odlučio je ući u pregovore s Vijećem EU i Komisijom o tekstu direktive. No, Parlament zahtijeva da poslodavci u EU koji zapošljavaju najmanje 50 radnika moraju otkriti informacije koje će olakšati usporedbu plaća radnika koji rade kod istog poslodavca te otkriti jaz u plaćama u njihovim organizacijama. Sama Komisija je originalno tu obavezu predlagala za poslodavce koji zapošljavaju najmanje 250 radnika.

Alati za procjenu i uspoređivanje razina plaća trebali bi biti temeljeni na rodno neutralnim kriterijima i uključivati rodno neutralnu procjenu poslova i sustav klasifikacija. Ako izvještavanje pokaže da je jaz u plaćama najmanje 2,5 posto, umjesto 5 posto kako je predlagala Europska komisija, država članica će morati osigurati da poslodavci naprave zajedničku procjenu plaća i razviju rodni akcijski plan. To bi trebali raditi u suradnji s predstavnikom radnika.

Europarlamentarci su zatražili da se jasno definiraju odredbe o predstavniku radnika tako da se taj pojam isključivo odnosi na predstavnika priznatih sindikata ili druge osobe koje su slobodno izabrali ili imenovali radnici u nekoj organizaciji kako bi ih zastupali. Naime, Europska komisija u svom prijedlogu dokumenta koristi pojam „predstavnici radnika“ što je nedovoljno precizno i na što je i dio članica EU ukazivao u svojim stajalištima. 

Parlament je predložio i zabranu tajnosti plaća (FOTO: WIkimedia/Diliff)

Od Komisije se očekuje i da nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima i nacionalnim tijelima, kreira službenu oznaku koja bi se koristila za nagrađivanje poslodavaca čije organizacije nemaju jaz u plaćama. Nadalje, prijedlog direktive određuje kako radnici i predstavnici radnika trebaju imati pravo na jasne i potpune informacije o individualnim i prosječnim razinama plaća, raščlanjenim po spolu. Parlament je, osim toga, predložio i zabranu tajnosti plaća. Drugim riječima, u budućnosti bi bilo zabranjeno ugovaranje odredbi koje radnike ograničavaju da otkriju informacije o svojoj plaći, odnosno koje ograničavaju pravo traženja informacija o istim ili drugim kategorijama plaće radnika. 

Ako, pak, radnici smatraju da načelo jednakosti plaće nije primjereno te zatraže sudsku zaštitu, postupak dokazivanja nepostojanja diskriminacije bit će na teret poslodavca. Odnosno, kako se predlaže, nacionalno zakonodavstvo bi trebalo obvezati poslodavca na dokazivanje nepostojanja diskriminacije. Oni koji su pretrpjeli diskriminaciju u plaćama mogu dobiti naknadu, uključujući retroaktivnu nadoknadu plaće i povezanih bonusa ili plaćanja u naravi.

„Republika Hrvatska je na sastanku EPSCO Vijeća održanom 6. prosinca 2021. godine, podržala postizanje dogovora država članica, tzv. opći pristup, o navedenom Prijedlogu direktive te smatra da će ovaj Prijedlog direktive učinkovito pridonijeti većoj transparentnosti u određivanju plaća unutar poduzeća i time utjecati da plaće za jednakovrijedan rad muškaraca i žena uistinu budu jednake“, navode iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Resorno ministarstvo posebno važnim smatra i to što prijedlog novog propisa predviđa instrumente kojima se radnicima omogućava učinkovito ostvarenje prava odnosno zaštitne mehanizme u slučaju povrede prava. 

„U tom kontekstu, Republika Hrvatska će konstruktivno sudjelovati u daljnjim raspravama s ciljem postizanja dogovora o konačnom tekstu Prijedloga“, poručuju iz resornog ministarstva.

Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Marin Piletić (FOTO: HINA/Daniel Kasap)

Koliko će trajati pregovori o prijedlogu direktive o transparentnosti plaća, teško je predvidjeti. Na prvom trijalogu, kako objašnjavaju iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zakonodavci su predstavili svoja stajališta o ključnim pitanjima koja se prijedlogom direktive uređuju te naveli na koja će područja staviti poseban naglasak tijekom pregovora. Raspored daljnjih sastanaka tek se očekuje. No, Europski parlament, Vijeće EU i EK očekuje intenzivan posao na usuglašavanju dokumenta jer je Češka, koja predsjedava Vijećem EU, najavila kako joj je namjera da se za njenog predsjedavanja, koje ističe s krajem godine, postigne konačan dogovor.

Nakon što se postigne politički dogovor o sadržaju Direktive i nakon što se ona donese počet će i postupak njenog prenošenja u nacionalna zakonodavstva. Kako se za sada predlaže, u nacionalna zakonodavstva trebala bi biti prenesena najkasnije dvije godine nakon što stupi na snagu.

Dok se radnici u EU, pa tako i Hrvatskoj izbore za jednakost plaća proći će još dosta vremena i pitanje je hoće li obvezujući propis dovest do značajnih pomaka. Europa, dakle, već sada ima instrumente koji „jamče“ jednakost plaća za jednak rad, a praksa ih ne slijedi. Buduća direktiva već će u startu velikom broju radnika onemogućiti da se izbore za jednakost plaća. Mikro i mali poduzetnici, odnosno svi koji zapošljavaju manje od 50 radnika, neće biti obvezni na primjene pravila o jednakosti plaća. Barem prema onom što se sada predlaže.

Što to, konkretno u Hrvatskoj znači? Gotovo 60 posto aktivnih pravnih osoba u zemlji neće biti obavezno provoditi politiku jednakih plaća, niti će se radnici koji kod njih rade moći izboriti transparentnost plaća pozivajući se na zakonske odredbe. Prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), naime, na kraju ožujka ove godine u Hrvatskoj je bilo 172.438 aktivnih pravnih osoba prema područjima NKD-a 2007, a njih 66.497 nije zapošljavalo niti jednog radnika. No, najveći broj aktivnih pravnih osoba zapošljavao je od jednog do 49 radnika. Ukupno je riječ o 101.882 aktivnoj pravnoj osobi. Od 50 do 500 i više radnika zaposleno je u 4.059 pravnih osoba.

Direktiva o transparentnosti plaća, uzmu li se u obzir ovi podaci DZS-a, tako bi se trenutno primjenjivala na nešto više od četiri tisuće pravnih osoba koje zapošljavaju 50 i više radnika, dok bi gotovo 102.000 pravnih osoba u kojima je zaposleno manje od 50 radnika mogle i dalje provoditi politiku nejednakih plaća za jednak rad.

Pokušaj dokidanja diskriminacije pravilom jednake plaće za jednak rad bez obzira na spol radnika, tako će u konačnici dovesti do diskriminacije velikog broja radnika. Ne samo u Hrvatskoj već i cijeloj EU jer pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti kao jedno od temeljnih načela EU-a, trebalo bi se odnositi na sve, a ne samo na određene poslodavce. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga