Ima biti da je istraga protiv Nadana Vidoševića zaglibila u ćorsokak, čim je je u medije plasirana navodno ekskluzivna vijest o novinarima koji su Hrvatskoj gospodarskoj komori učinili stanovite profesionalne usluge za pošteno uzvraćeni honorar. Pod nadnaslovom „Komora majka novinarima HRT-a“, Novi list u spisak sramote uvrstio je nas četvero, na jednoj strani novinara, na drugoj akademskih građana. Istina, nismo nikada služili HRT-u, ali smo godinu dana istraživali povijest nestale industrije, od prerađivačke djelatnosti srednjovjekovnoga Zagreba kroz trakt današnje Mesničke ulice, preko pionirskoga turizma „barbiranja“ u Krapinskim Toplicama, do moderne devastacije Kraljevice i Siska. Predujam: 17 tisuća kuna, svaki.

Na stranu faktografske greške oko iznosa koje stoje u tekstu jer autoru manjka svijesti o razlici birokratski evidentiranoga i realnoga – bijedna medijska mašinerija Mladena Bajića opet je na djelu, pod vodstvom mojega nekadašnjega kolege i šefa Vuka Đuričića, koji je za razliku od galerije novinarskih likova iskazao visoki stupanj snalaženja, koliko u komunističkom i nacionalističkom, toliko u post-komunističkom i post-nacionalističkom vremenu. Utoliko je vrijedno poštovanja da se u ponajbolji čas uhljebio u državnu ustanovu progona i represije, naime, u DORH-u. Kako je zaslužio to neprikosnoveno mjesto – vidi se iz njegovoga autorskoga opusa kroz decenije u Slobodnoj Dalmaciji.

Glasnogovornik DORH-a - Vuk Đuričić (FOTO: balkaninsight.com)

Ključ je u genezi slučaja HGK-a, koju novinarstvo, sve kraće pameti, zaboravlja s nevjerojatnom lakoćom i bedastoćom: taj Nadan Vidošević nije htio dati ostavku na mjesto predsjednika Komore, pa je vladajući SDP inicirao veliku priču o strahotama njezinoga nameta i rastrošnosti. Premda se pitanje HGK učas može riješiti u Saboru, jer su njezino funkcioniranje i ovlasti određeni zakonom, kampanja se vodila u smjeru koji je najdraži medijskom cipelarenju i DORH-ovom mrcvarenju posljedica da se ni jedan uzrok ne bi doveo u pitanje.

Bilo kako bilo, stvar je predvidivo stala na tome da šef neizmijenjenoga HGK-a ima postati stanoviti Kuštrak, filijalno crijevo Agrokora, trgovačkoga veleuvoznika kojemu je Vidošević najviše smetao. Da je, naime, korespondirao s interesima neofeudalizma Ivice Todorića kojemu Država, uz koješta ostalo, omogućava proviziju za plaćanje kućnih režija, sa svojim prepariranim medvjedima mirno bi stolovao na čelu HGK-a, kao što sam Todorić stoluje u vlastelinskom dvorcu okružen brojnim životinjskim trofejima svoga napredovanja od kmeta do neoglašenoga grofa. No, čovjek ima strpljenja. Doći će i takva vremena uz ovakav sastav Markovoga trga.

(ILUSTRACIJA: HGK)

U protivnom, ne bi Nadan Vidošević, tri godine prije današnje industrijske strategije - skrojene u državnim uredima gdje je tvornica viđena samo na fotografiji - jedini pokazao sluh za temu koju smo nas četvero ponudili, dobivši avans za troškove putovanja, fotografiranja, kopanja po arhivskoj građi, lektoriranja, prelamanja. Preostalo je samo da se foto-materijal s 250 kartica teksta isporuči u tiskaru. Onda je Nadan Vidošević uhićen pod optužbom pranja novca kroz nepostojeće usluge. A moji novinarski kolege, uredno zaposleni i na sigurnoj plaći, koji nisu pročitali, a kamo li napisali 250 kartica na istu temu, našli su za shodno da nas četvero, u tom trenutku nezaposlenih novinara – od koji je jedan dvostruki doktor znanosti – oglase za plaćene parazite HGK. Toliko o novinarstvu kojemu su Tomislav Karamarko i Zoran Milanović jedine razumljive, utoliko jedino i atraktivne teme.

(FOTO: dorh.hr)

Dakako, nas četvero unaprijed smo znali da u istražnim nevoljama oko Vidoševića DORH i USKOK prevrću naš ugovor o povijesti deindustrijalizacije Hrvatske. Znajući Bajićeve kurvanjske običaje, zabrinula sam se da naš golemi autorski trud ne ugleda svjetlost dana pod tuđim imenom u vodećim novinskim kućama, koje ionako žive od krađe tuđih sadržaja. U telefonskom razgovoru, upozorila sam Bajića da ću ga osobno tužiti ako išta iz našega istraživanja izađe u novinama. Nije mi palo na pamet da se možemo naći na spisku podmićenih. Uz koješta drugo, uzvratio je: „pa nije u Komori sve bilo protuzakonito“.

Nije prošlo mjesec dana, Vidoševiću je produljen pritvor da se ne govori o razvoju istrage, ali se zna koji su to novinari ubrali honorar za svoje istraživanje u korist zanata, trgovine, rada, koje Komora po definiciji okuplja. Zna se također da se zakon o HGK neće mijenjati, da članarina ostaje ista, da je među predsjedničkim kandidatima favorit Todorićev posilni. Iz toga je bjelodano da će Vidošević biti osuđen slično Vladimiru Zagorcu: da se izbjegne uzročni krimen u kojemu su mnogi participirali, naći će se izmišljeni dijamanti u formi plaćanja fiktivnih usluga. No, to je točka u kojoj prestaje odgovornost Mladena Bajića, ali počinje sramota hrvatskih sudaca koji slijepo podilaze ustanovi hajke i progona, ustrašeniji od časno deklariranih kriminalaca. Što se novinarstva tiče – događa se upravo ono što je profesija zaslužila.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikipedia, vodiceonline.com, novilist.hr