PRIGODNO – ALLEN GINSBERG: „Ameriko kada ćemo okončati ljudski rat?“
Ne jenjavaju prosvjedi protiv policijske brutalnosti i sustavnog rasizma diljem Sjedinjenih Američkih Država. Nakon što su policajci u Minneapolisu ubili Afroamerikanca, Georgea Floyda, u brojnim američkim gradovima mnoštvo građana svakodnevno izlazi na ulice gdje su nerijetko suočeni s brutalnom policijskom silom. Prigodan je to trenutak da se prisjetimo velikana beat pokreta, Allena Ginsberga i njegove pjesme „Ameriko“. Iako napisana u siječnju, sad već davne, 1956. godine, ova pjesma u mnogočemu kao da opisuje i današnjicu.
MICHAEL MCCLURE: Ostali smo bez jednog od velikana Beat generacije
Allen Ginsberg rođen je 1926. godine u američkom Newarku, a već kao tridesetogodišnjak dospio je u interes javnosti, nakon što je objavljena njegova zbirka pjesama „Howl i druge pjesme“. Zbirka je silno pogodila cenzore i konzervativnu javnost, te je prvo izdanje knjige zaplijenjeno, a uslijedile su brojne sudske tužbe za nemoralnost. Za zbirku „Pad Amerike“ 1974. godine nagrađen je godišnjom Nacionalnom nagradom za pjesništvo, dok je pet godina kasnije primljen u Američku akademiju za umjetnost i književnost. Bio je i finalist Pulitzerove nagrade 1995. godine za svoju knjigu „Kozmopolitski pozdravi“, a dvije godine kasnije je preminuo u New Yorku. Ova je knjiga 2017. godine objavljena i u Hrvatskoj, u izdanju Hrvatskog društva pisaca, a pjesmu „Amerika“ preveo je Vojo Šindolić i ovih je dana prigodno objavljena na Facebook stranici „Odvalimo se poezijom“.
Ginsberg i Bob Dylan 1975. godine (FOTO: Wikimedia)
„Ameriko“
Ameriko dao sam ti sve i sada sam nitko i ništa.
Ameriko dva dolara i dvadeset sedam centi, 17. siječnja 1956.
Ne mogu podnijeti vlastiti um.
Ameriko kada ćemo okončati ljudski rat?
Jebi se sa svojom atomskom bombom.
Ne osjećam se dobro ne gnjavi me.
Neću napisati pjesmu sve dok ne budem pri zdravoj pameti.
Ameriko kada ćeš postati anđeoska?
Kada ćeš skinuti svoju odjeću?
Kada ćeš pogledati u grob i ugledati samu sebe?
Kada ćeš postati dostojna svojih milijun trockista?
Ameriko zašto su tvoje knjižnice pune suza?
Ameriko kada ćeš poslati svoja jaja u Indiju?
Zlo mi je od tvojih nezdravih potreba.
Kada ću moći otići u samoposlugu i zahvaljujući svojoj ljepoti kupiti si ono što mi treba?
Ameriko ipak smo ti i ja savršeni a ne onaj svijet.
Ne mogu podnijeti tvoju mašineriju.
Zbog tebe sam poželio postati svetac.
Mora postojati neki drugi način da se riješi ovaj spor.
Burroughs je u Tangeru ne vjerujem da će se vratiti to je užasna vijest.
Jesi li i ti užasna vijest ili je ovo neka vrsta neslane šale?
Pokušavam shvatiti u čemu je stvar.
Odbijam se odreći svoje opsesije.
Ameriko prestani me forsirati znam što činim.
Ameriko šljivini cvjetovi opadaju.
Već mjesecima ne čitam novine, svakog dana se nekomu sudi za ubojstvo.
Ameriko osjećam naklonost prema svim radnicima svijeta.
Ameriko bio sam komunist kao dječak ne žalim zbog toga.
Pušim marihuanu kad god mi se pruži prilika.
Danima sjedim u kući i zurim u ruže na ormaru.
Kad odem u Kinesku četvrt, napijem se i nikad ne ševim.
Jasno mi je da ću imati problema.
Trebala si me vidjeti kako čitam Marxa.
Moj psihoanalitičar misli da sam sasvim normalan.
Neću izgovoriti Očenaš.
Imam mistične vizije i osjećam kozmičke vibracije.
Ameriko još ti nisam objasnio što si učinila ujaku Maxu nakon što je došao iz Rusije.
Tebi se obraćam.
Zar ćeš dopustiti da tvojim emocionalnim životom upravlja časopis Time?
Opsjednut sam časopisom Time.
Čitam ga svakog tjedna.
Njegova naslovnica zuri u mene svakog puta kad prođem pokraj slastičarnice na uglu.
Čitam ga u podrumu Narodne knjižnice u Berkeleyju.
Stalno me podsjeća na odgovornost. Poslovni ljudi su ozbiljni. Filmski producenti su ozbiljni. Svi su ozbiljni osim mene.
Pada mi na pamet da sam ja Amerika.
Opet govorim sam sa sobom.
Azija se diže protiv mene.
Nikad nisam dobio priliku kao kosooki.
Bit će bolje da proučim svoje nacionalno bogatstvo.
Moje nacionalno bogatstvo sastoji se od dva džointa marihuane, milijuna genitalija, privatnih zabilješki koje se ne mogu objaviti i koje jure brzinom od 2200 km na sat i dvadeset pet tisuća umobolnica.
Uopće ne spominjem svoje zatvore niti milijune obespravljenih koji žive u mojim loncima za cvijeće pod svjetlošću pet stotina sunaca.
U Francuskoj sam javne kuće spasio od zatvaranja, Tanger je sljedeće mjesto u koje ću otići.
Ambicija mi je postati Predsjednik usprkos činjenici što sam katolik.
Ameriko kako ću napisati litaniju dok se ti ponašaš tako bedasto?
Nastavit ću poput Henryja Forda strofe su mi samostalne koliko i njegovi automobili, štoviše, sve su različitih spolova.
Ameriko prodat ću ti svaku strofu za 2.500 dolara, 500 dolara jeftinije od tvoje stare strofe.
Ameriko oslobodi Toma Mooneyja
Ameriko spasi španjolske republikance
Ameriko Sacco i Vanzetti ne smiju umrijeti
Ameriko ja predstavljam mladiće iz Scottsboroa.
Ameriko kad mi je bilo sedam godina mati me je vodila na sastanke Komunističke ćelije umjesto ulaznice prodavali su nam punu šaku slanutka ulaznica je koštala pet centa a predavanja su bila besplatna svi su bili blaženi i sentimentalno raspoloženi prema radnicima sve je bilo sasvim iskreno nemaš pojma koliko je partija bila sjajna stvar 1835. godine Scott Nearing bijaše divan starac pravi muškarčina Majka Bloor vječito ženstvena štrajkašica me je rasplakala jednom sam svojim očima vidio židovskog govornika Izraela Amtera. Mora biti da su svi prisutni bili špijuni.
Ameriko ti zapravo ne želiš ratovati.
Ameriko za sve su krivi zli Rusi.
Ti Rusi ti Rusi i ti Kinezi. Osobito Rusi.
Rusija nas želi žive pojesti. Rusija je luda za vlašću. Želi nam ukrasti naše automobile iz naših garaža.
Ona želi prisvojiti Chicago. Njoj treba Crveni Reader’s Digest. Ona želi preseliti naše tvornice automobila u Sibir. Ona bi htjela da njena golema birokracija upravlja našim benzinskim crpkama.
To nikako nije dobro. Fuj. Ona bi Indijance učila čitati. Njoj su potrebne snažne crnčuge. Aha. Ona bi sve nas natjerala da rintamo šesnaest sati dnevno. Upomoć.
Ameriko situacija je doista ozbiljna.
Ameriko imam takav dojam dok gledam televiziju.
Ameriko je li to istina?
Bolje da odmah prionem na posao.
Istina je da ne želim ići u Vojsku niti raditi za tokarskim strojem u tvornici preciznih dijelova, ionako sam kratkovid i psihopat.
Ameriko odlučio sam ti pružiti svoju pedersku pomoć.
Berkeley, 17. siječnja 1956.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/Vimeo
@Prolaznik, sa zṙcaljenim jopičskim zaključskom i promašenim tůmačenjem nëčijih mislī, i nadalje niste dokučili suć mojega osvṙta. naime, pisāh o stvarnom svietu, u kojem zamjena u doglednoj budućnosti za ameriku ne postoji niti u obstojećih od globalističskih petlipskih glasīl danas često prënapuhanih patuljcih/malikih imena "rusija" i "kina/kitaj", a ni najmanje o željah, utvarah i prividih inoga prosječnoga čovjeka na zemaljskoj krugli. pri čitanju morate bīti pozornïji.