„CRVENA KRPA“: Otkud jugoslavenske zastave na prosvjedu u Italiji?

S.S.

25. veljače 2023.

„CRVENA KRPA“: Otkud jugoslavenske zastave na prosvjedu u Italiji?

Više jugoslavenskih zastava s crvenom petokrakom našlo se u prvom planu masovnih prosvjeda održanih ovog tjedna u talijanskoj Firenci. Razlog prosvjeda je napad neofašista na dvojicu učenika srednje škole Michelangiolo koji se usred bijela dana dogodio prošlog vikenda. Na objavljenim snimkama vidljivo je kako jedan učenik leži na podu dok ga više osoba udara nogama i rukama, a profesorica škole bezuspješno pokušava spriječiti napad. 

Šestorica nasilnika koja nemaju nikakve veze sa školom, već su pred nju došli dijeliti letke sa svojim ideološkim stavovima, privedena su, a bijes građana izazvala je činjenica da neofašisti pripadaju desničarskom pokretu Azione Studentesca (Studentska akcija) koji je proizašao iz mladeži danas vladajuće stranke u Italiji, FDI (Fratelli delli Italia - Braća Italije), talijanske premijerke Georgie Meloni, koja je i sama u mladosti bila članica ovog pokreta. Iako je događaj izazvao velike reakcije i brojne osude, kako u samoj Firenci, tako i u regiji Toskana, talijanski mediji apostrofiraju kako nitko iz Braće Italije nije osudio ovaj napad. 

Na prosvjedu (pogledaj video na ovom linku) se okupio veliki broj građana Firence, ponajviše studenata, ali i članova nekih sindikata i političkih stranaka, kao i predstavnika lokalne vlasti. Uzvikivala se parola „Firenca je antifašistička“, a u prvim redovima bili su članovi antifašističke organizacije Centro Popolare Autogestito Firenze Sud, koji su imali nekoliko transparenata od kojih je na jednom pisalo „Oslobodimo se fašizma i vlasti Giorgie Meloni“. A otkud jugoslavenske zastave? 

Još 2004. godine tadašnja talijanska vlada proglasila je 10. veljače kao Dan sjećanja na žrtve fojbi i julijansko-dalmatinski egzodus za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. U fojbe, odnosno jame, bacana su tijela ubijenih talijanskih fašističkih vojnika i kolaboracionista, ali i njemačkih vojnika te dijelom civila talijanske narodnosti. Bio je to svojevrsni revanšistički odgovor partizana, u razdoblju od 1943. do 1945. godine, na višegodišnji fašistički teror koji se događao na teritoriju pod talijanskom upravom ili okupacijom, a najviše na području Istre, Rijeke, Trsta i Nove Gorice. Datum, 10. veljače nije slučajno izabran. Naime, radi se o datumu održavanja Pariškog sporazuma 1947. godine na kojem su područja koja su se između dva svjetska rata nalazila pod talijanskom upravom, Rijeka, Istra, Zadar, Slovensko Primorje, neki kvarnerski i dalmatinski otoci, priznati kao sastavni dio Jugoslavije.

Kao i uvijek u sličnim situacijama, i s brojem žrtava fojbi se licitira te ovaj zločin političari zloupotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe. S dolaskom Giorgie Meloni na poziciju talijanske premijerke, tamošnji revizionizam fašističke povijesti dobio je veliki zamah, a fojbe su jedna od tema koje služe za skupljanje političkih bodova pa se danas može čuti i kako je u fojbama stradalo i nekoliko desetina pa čak i stotina tisuća, iako se većina talijanskih povjesničara slaže da se radi o 3.000 do 5.000 žrtava.

Prošle godine vlada je od škola zahtijevala da posebno obilježe Dan sjećanja na žrtve fojbi, s ciljem da svoj narativ usadi u kolektivnu svijest novih generacija i sa željom da se sve žrtve prikaže kao nevine građane. U svom zahtjevu tadašnji ministar obrazovanja Patrizio Bianchi fojbe je izjednačio s holokaustom, što je izazvalo vrlo oštre reakcije u javnosti. 

Svakako se radi o velikom prijeporu u talijanskom društvu, a u onom dijelu koji se ponosi antifašizmom tradicionalno postoje određene simpatije prema jugoslavenskom antifašizmu kojeg su kroz povijest neki gledali i kao najbolji uzor pogotovo zbog obola koji je dao u borbi protiv fašističke Italije. Ta tendencija posebno je jaka u regijama Toskana i Emilia-Romagna. Ranije spomenuti Firenza Sud upravo svaki 10. veljače na svoje prostore izvjesi jugoslavenske zastave kao jasnu poruku, odnosno „crvenu krpu“ za domaće fašiste. Stoga su se zastave SFRJ našle i u središtu ovog prosvjeda. 

Italija ima jaku povijest antifašističkih pokreta, kako prije, tako i poslije Drugog svjetskog rata. Primjerice, na prvim poslijeratnim izborima u Italiji, održanim 1946. godine, unatoč silovitom pritisku SAD-a i Velike Britanije, Socijalistička partija osvojila je gotovo 21 posto glasova, a Komunistička partija je dobila potporu 19 posto birača. Dolaskom desničarke Meloni na vlast, antifašizam je kod dijela Talijana postao još snažniji, kao i otpor revizionizam fašističke i nacističke povijesti koji je posebno prisutan u državama koje se nisu suočile sa tamnom stranom svoje povijesti, poput Italije, i uporno je guraju pod tepih, ponekad stavljajući stradale fašiste i kolaboracioniste u istu ravan sa Židovima i drugim žrtvama fašizma. Revizionizam Giorgie Meloni sličan je, primjerice, revizionizmu bugarske vlade koja već godinama uporno traži da makedonske vlasti priznaju kako su mučki ubile stotinu Bugara tokom bugarske okupacije Makedonije u Drugom svjetskom ratu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube