„U Republici Srpskoj je paljenje zgrada federalnih institucija ocjenjeno kao napad na RS što je mantra koja, ma koliko bila nevjerovatna, uspijeva. Ljudi osjete jednaku vrstu nepravde, ali prijetnja napadom iz Federacije vrlo je uspješan alat da se u trenu zaboravi na gladan stomak“, objašnjava u razgovoru za Lupigu, Aleksandar Trifunović, glavni urednik banjolučkog portala 6yka. Ustvrdit će da je i inače u RS-u cilj politike da sve koji se pokušavaju buniti predstavi kao izdajnike i neprijatelje. Smatra da je mnogima vrlo bitno aktualne proteste predstaviti kao bošnjačke, jer se tako stvara slika da su oni neprijateljski, čime se otvara golem prostor za manipulaciju.

Razgovarao: Ivor Fuka

 

Kako Republika Srpska vidi proteste koji potresaju Federaciju BiH?

- Ako je suditi po reakciji na socijalnim mrežama, onda slobodno mogu da kažem da u većini postoje simpatije. Što je logično, jer većina problema u Federaciji BiH je identična sa problemima u RS, s tim da je matematički RS zaduženija po stanovniku od Federacije. Dakle, ljudi osjete istu vrstu nepravde i logično je da podržavaju, barem privatno.

Zašto se onda protesti nisu proširili i na teritorij RS?

- Zašto nema veće javne podrške, to je već drugo pitanje i tiče se dugogodišnjeg odbijanja ogromne većine da se konfrontira sa jednom katastrofalnom politikom koja je potpuno ekonomski uništila ovaj entitet. Zvanična politika u RS se godinama trudi da predstavi i sačuva sliku o RS kao uspješnom ekonomskom modelu, ne samo u odnosu na Federaciju, već u odnosu na cijeli region. To naravno nije istina i da ove godine nije došla tranša MMF budžetski korisnici bi ostali bez plata. A poseban problem, što je Milorad Dodik i priznao, je taj kako će RS ove godine naći 500 miliona da vrati prethodne dugove. Međutim kontrolom većine medija, prvenstveno javnog servisa aktuelna politika uspijeva da većinu ubjedi u najnevjerovatnije stvari. Tako je recimo ovaj put paljenje zgrada federalnih institucija ocjenjeno kao napad na RS što je mantra koja, ma koliko bila nevjerovatna, uspijeva.

"Ljudi osjete istu vrstu nepravde i logično je da podržavaju proteste" (FOTO: Privatni album)

Znači li to da je narod u RS-u i manje nezadovoljan i više sit od naroda u Federaciji?

- Naravno da ne znači, ali je prijetnja napadom iz Federacije, uz odgovarajući reakciju partnerskih federalnih partija i pojedinaca u tom pravcu vrlo uspješan alat da se u trenutku zaboravi na gladan stomak. Do kada će to biti tako, ne znam, ali je više nego jasno da taj model političkih govora zadovoljava potrebe vladajuće većine, ali i opozicije, koja uporno ponavlja da Republici Srpskoj ne trebaju protesti.

U kojoj mjeri i na koji način su mediji oba entiteta pratili zbivanja? Jesu li, recimo, onih desetak prosvjednika iz Prijedora ili protestna šetnja Banja Lukom, dospjeli do javnosti?

- Potpuno ignorisanje je najbolja ocjena praćenja prvih dana protesta. Tek u 23 minutu dnevnika RTRS bila je kratka informacija o protestima u Tuzli i to bez ikakve slike ili objašnjenja. Slično je bilo i sa medijima naklonjenim Vladi. Tek dan poslije bilo je informacija, ali prvenstveno onih koji su posmatrani kao opasnost prema RS. Sami banjalučki protesti su imali određeni tretman u medijima, ali prije svega tako da se tretiraju kao nebitni i minorni, što brojem jesu, ali sa važnošću sigurno nisu. Protesti na osnovu kojih je Milorad Dodik prvi put postao premijer počeli su sa mnogo manje ljudi.

Zašto je nekim političkim opcijama, a i medijima vrlo bitno da proteste pokažu kao isključivo bošnjačke?

- Ako predstavite proteste bošnjačkim onda je u RS lakše stvoriti sliku da su neprijateljski, jednako kao što ih i hrvatska komponenta u BiH komentariše kao neprijateljske, jer velika većina ljudi u BiH i dalje čvrsto vjeruje da su sa druge strane neprijatelji. To vrlo teški balast za razvoj našeg društva, a sa druge strane vrlo zgodan za svaku vrstu manipulacije. Sada se u pojedinim komentarima mladi ljudi koji protestvuju u Sarajevu optužuju da podržavaju neke interese Srbije. Mogućnosti manipulacije su ogromne.

"Velika većina ljudi u BiH i dalje čvrsto vjeruje da su sa druge strane neprijatelji, a to vrlo teški balast za razvoj našeg društva" (ILUSTRACIJA: Privatni album)

Kako objasniti ovu šizofrenu situaciju da u Bijeljini ljudi protestiraju protiv protesta?

- Zanimljivo je da je vlast svakim pa i najmanjim znakom bunta protiv aktuelnog stanja reagovala vrlo promptno, i medijski i policijom. Na posljednjim studentskim protestima u Banjaluci tako je bilo više policije nego samih građana. Razlog tome je više nego jasan. Vlast se boji protesta i razvoja situacije koji bi umjesto servilne opozicije njima za oponenta predstavio gladni i bjesni narod. Tako da je cilj svakog ko pokušava da se buni predstaviti izdajnikom i neprijateljem. Srećom postoje hrabri ljudi koji trpe strašan teret, ali se odlučuju na ovaj legitimni vid političkog izraza i u tome imaju sve veću podršku.

Organizatorima protestne šetnje Banja Lukom bilo je bitno istaknuti kako im cilj nije ugrožavanje ustavnog poretka Republike Srpske, dok su na prošlogodišnjim velikim studentskim protestima zastave RS-a morale ići na čelo kolone. Je li stanje otišlo tako daleko da protesti nisu legitimni ako ne istakneš da si Srbin ili ako ne podržavaš RS?

- Ja razumijem tu ikonografiju u svjetlu onog što sam već prethodno rekao. Svaka drugačija ikonografija rezultirala bi diskreditacijom i napadima, za šta vladajuća politička opcija ima snažan arsenal medija i komentatora koji za vrlo visoke apanaže prepoznaju neprijatelja u svakom na koga prstom pokažu iz preudobnih kabineta entitetske vlasti. Držim da je od toga mnogo važnija poruka održanih protesta, a to je da situacija ne valja i da će biti gora.

Jesu li možda ljudi koji organiziraju takve proteste fizički ugroženi, pa da im zbog građanskog angažmana glava visi o koncu? Ili je nacionalni identitet važniji od građanskih prava?

- Za sada se linč završavam medijskim, te sudskim procesima protiv onih koji protestvuju. Iskreno se nadam da su u vlasti svjesni kakve bi reakcije mogao izazvati akt nasilja u bilo kom obliku prema onim rijetkim koji se usuđuju dići glas protiv ovako katastrofalne politike. Mislim da sve veći broj ljudi shvata da su zaista rijetki oni političari koji su spremni da ispune svoju dužnost prema građanima i da nema te sile koja će to da promjeni u budućnosti.

Lupiga.Com