Vlada Republike Sjeverne Makedonije ugovorila je 833.000 doza cjepiva Astra Zeneca kroz COVAX sistem, 800.000 doza Pfizera i 200.000 doza Sinofarm i Sputnjik V. Prema zadnjoj najavi Vlade bit će nabavljeno i 500.000 doza Sinovaca.

I pored toga što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ocijenila ove ugovore kao autodestruktivne, oni su bili kanal preko kojeg su države osigurale rani pristup cjepivima. Države su se, između ostalog, dogovorile o višim cijenama nabave, oslobađajući proizvođače odgovornosti od neželjenih posljedica i ne garantirujući datum isporuke cjepiva. U našem slučaju, podaci o uvjetima ugovora su nepoznati. Ono što je vidljivo je to da se zemlja kasno uključila u direktne pregovore s proizvođačima, u usporedbi s drugim zemljama. Prema izjavama, država je započela pregovore u prosincu i poslala zahtjev za ponudu kompaniji Pfizer, odmah nakon odobrenja ovog cjepiva od strane Europske agencije za lijekove (EMA).

Suprotno tome, brojne države su zaključile predugovore s ovim kompanijama još prije nego je Vlada Sjeverne Makedonije stupila u pregovore s njima. Srbija je potpisala takav ugovor u studenom i iz ove količine osigurala i prva cjepiva za Sjevernu Makedoniju. Osim cjepiva Pfizer, dodatne doze Sputnjika V, kao donacija Srbije, stigle su u zemlju krajem ožujka. I pored toga što je Vlada stalno inzistirala na osiguravanju cjepiva ugovorenih izravno s proizvođačima, većina cjepiva dostupnih u Makedoniji stigla je upravo kao donacija iz Srbije. Odnosno, 10.000 doza više od onih koje su stigle kao rezultat ugovora koje je vlada zaključila s mehanizmom COVAX i s proizvođačima.

Neizvjesna cjepiva - gubitak povjerenja u institucije 

Činjenica da Sjeverna Makedonija, kao članica NATO-a i zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji, nije uspjela da na vrijeme osigura cjepiva, a makedonski građani masovno traže rješenje u drugim zemljama, poput susjedne Srbije, uistinu je veliki poraz za makedonsku vladu u njenoj borbi protiv pandemije. Uz to, glasine u javnosti da su vladini službenici cijepljeni, da bi odmah nakon toga iz Vlade te glasine demantirali, pokazuje da, čak i ako se radi o lažnim vijestima, one lako prolaze kod građana, jer je povjerenje javnosti u institucije na "staklenim nogama". 

Problem oko nepovjerenja u institucije nije novost, a i same (posebno) zdravstvene vlasti ne pomažu u rješavanju situacije. Nakon prve izjave da je postignut direktan ugovor s Pfizerom (30.12.2020.), slijedi izjava kako je ugovor definiran „jutros“ (04.01.2021.), dok dva tjedna nakon prve izjave, stiže izjava ministra zdravlja koja kaže "potpisat ćemo ugovor u kratkom roku“ (16.01.2021.). Takvo nešto ne može ne ostaviti sumnju da nešto u cijeloj priči nije u redu. 

Veliki broj Makedonaca iskoristio je mogućnost da se cijepi u Srbiji (FOTO: HINA/EPA/Andrej Cukic)

Uslijedilo je još nekoliko "najava", prije svega da su u završnoj fazi direktnih razgovora s Pfizerom (27.01.2021.), potom da bi nacrt ugovora trebao stići "sljedeći tjedan“ (11.02.2021.), da bi poslije toga, nakon dva tjedna, izjavili da su pitanja u ugovoru finalizirana (26.02.2021.). I nakon ovako konfuznih izjava u tako kratkom roku, logično je da se građani pitaju da li možda nešto nije kako treba.

Sljedeća situacija koja izaziva sumnju u odnosu na postupak cijepljenja i imunizacije, a time i dodatno institucionalno nepovjerenje, nabavka je kineskog cjepiva. Nakon što su se pojavile glasine da je kineska vlada vratila predujam jer je makedonska vlada u postupak nabave uključila fantomsku tvrtku iz Hong Konga, uslijedilo je nekoliko izjava koje negiraju ili potvrđuju ove glasine, najprije od strane premijera koji je rekao da je „privatna kompanija korištena kao posrednik u nabavi cjepiva i da je to bio razlog da Kina vrati depozit, ali negira bilo kakvu zloupotrebu“. 

Zatim iz Ministarstva zdravstva navode kako "te špekulacije nisu istinite“ i da „naša zemlja ima ugovor za 200.000 cjepiva sa Sinofarmom, kineskim proizvođačem“ te da će „cjepiva uskoro stići u našu zemlju“, da bi na koncu ministrica odbrane ipak potvrdila prvobitno najavljenu spekulaciju rekavši "mogli smo da ne kažemo o vraćenom depozitu, ali željeli smo da budemo transparentni”, što nije pomoglo da se stvari razjasne do kraja i dovelo je do još većeg zbunjivanja stanovništva. Nije moguće utvrditi zašto bi neka vlada išla kroz takve kanale nabave, ali to definitivno ponovo pokreće sumnju i podriva povjerenje u institucije.

Sumnja u namjere Vlade

Slična je situacija i s nabavom Sputnjika V. Naime, za rusko cjepivo, veleposlanstvo Rusije izdalo je nekoliko obavještenja o dostupnosti i mogućnosti dobivanja cjepiva. Prvo obavještenje veleposlanstvo je poslalo 18. kolovoza 2020. godine ministru zdravstva Venku Filipčeu, a 25. rujna iste godine poslano je i pismo, od strane Ruskog fonda za direktna ulaganja, šefu Nacionalnog odbora za imunizaciju, ali nije bilo nikakvog odgovora od strane makedonske vlasti. 

To dodatno pokazuje neozbiljan pristup vlade ovom ključnom pitanju rješavanja pandemije. Je li vlada "precijenila" svoju sposobnost da nabavi cjepiva ili se u potpunosti oslanjala na druge bez plana B? U svakom slučaju, obje su opcije podjednako loše. Odgovor vlasti, odnosno ministra, bio je da su "postupali u skladu s procedurama i postupcima za odobrenje od strane međunarodnih regulatornih tijela i na osnovu toga su donošene odluke“. Međutim, poštivanje postupaka i procedura, ne smanjuje percepciju građana da se cjepiva ne nabavljaju tempom kojim institucije to prikazuju.

Nakon nove donacije cjepiva u Areni Boris Trajkovski počelo je masovnije cijepljenje (FOTO: HINA/EPA/Georgi Licovski)

I pored toga što se, službeno, interes za cijepljenje ne čini dovoljno velikim, na web stranici Ministarstva zdravstva, gdje se iskazuje zainteresiranost, prijavilo se nešto više od 100.000 građana, a ta brojka može biti i prilično veća s obzirom na institucionalno nepovjerenje građana.

Što možemo naučiti od drugih zemalja? 

Nedostatak cjepiva nije jedini problem s kojim se država suočava u procesu cijepljenja stanovništva. Uostalom, zemlje koje su dale više cjepiva suočavaju se s izazovom da ih u potpunosti iskoriste. Premijer Zoran Zaev naše kašnjenje s nabavom cjepiva nazvao je potencijalnom "prednošću“. Imali smo priliku učiti na greškama i izazovima s kojima se suočavaju druge zemlje i iz dosadašnjih postupaka institucija, nismo uvjereni da smo dovoljno naučili.

Nepovjerenje i nesigurnost građana da se dobrovoljno cijepe problem je s kojim se suočavaju zemlje koje već imaju (uvjetno) dovoljnu količinu cjepiva. Pored Francuske koja se već dugo suočava sa antivakserskim sentimentom, Srbija je najbliži primjer koji ide u prilog ovoj tvrdnji. Ona je pozvala na cijepljenje građane susjednih država, dok većina njenih građana nije cijepljena.

Istraživanje Ministarstva zdravstva pokazalo je kako je, za razliku od nekoliko razvijenih zemalja, 68% zdravstvenih radnika u Sjevernoj Makedoniji izrazilo interes za cijepljenjem. Prije početka cijepljenja, većina građana nije bila sigurna bi li se cijepili, odnosno, 40,9% je reklo da se vjerojatno uopće ne bi cijepilo, dok je 17% reklo da je to malo vjerojatno. Novi podaci, prikupljeni nakon početka cijepljenja, pokazuju da bi se 50% populacije cijepilo. Ipak, značajnih 34% ne bi, dok njih 16% ne zna ili nema odgovor.

Nekoliko faktora može dovesti do neodlučnosti građana po pitanju cjepiva. Češće naznačeni razlozi su sigurnost cjepiva, strah od nuspojava i zabrinutost da se klinička ispitivanja odvijaju prebrzo. Upravo izolirane, ali istaknute vijesti o nuspojavama potakle su europske vlade pod pritiskom javnosti da zaustave upotrebu Astra Zenece, bez prethodne preporuke od strane EMA-e. Uz to, dezinformacije na internetu narušavaju percepciju građana i mogu smanjiti interes za cijepljenjem. 

Netransparentan pristup prema odobrenju cjepiva 

Agencija za lijekove i medicinska sredstva MALMED, institucija odgovorna za odobrenje cjepiva u zemlji, pored učinkovite implementacije i nadzora propisa i njihovog približavanja standardima EU, ima zadatak da "informira stručnu i širu javnost". Agencija nikada nije izravno informirala o svom radu u smislu procesa i kriterija prema kojima odobrava cjepiva za upotrebu. MALMED bi, prema strategiji o cijepljenju, trebalo putem svoje web stranice primati prijave građana o neželjenim efektima, a ona je dostupna samo na makedonskom jeziku, što ukazuje na to da agencija nije spremna odgovoriti na zadatke, jer je podjednako odgovorna za sve građane države.

Tijekom nabave cjepiva, ministar zdravstva Filipče je na samom početku istaknuo da će, kao i za ostale medicinske preparate, tako i za cjepiva protiv Covida-19, „pratiti odluke FDA i EMA-e“. Samo deset dana nakon odobrenja cjepiva Sinofarm, koje EMA još uvijek razmatra, dokumenti njihovih nacionalnih agencija bili su dovoljan uvjet za odobrenje. U slučaju Sputnjika uopće nije objašnjeno što ovo cjepivo čini sigurnim. Usporedbe radi, EMA na svojoj web stranici objavljuje podatke o autorizaciji i podatke u vezi sa svim odobrenim cjepivima i cjepivima u procesu odobrenja, ali i objašnjenje za AstraZenecu u odnosu na pitanje ima li to cjepivo neželjenih efekata. U Sjevernoj Makedoniji, Ministarstvo zdravstva kreiralo je posebnu web stranicu na kojoj građane informira o sigurnosti, djelotvornosti i nuspojavama svakog od cjepiva. Podaci dostupni na toj web stranici su oskudni i taksativno nabrojani te nisu dovoljni kako bi dali jasan odgovor na dileme koje građani mogu imati o svakom od cjepiva.

U Sjevernu Makedoniju stiglo je 40.000 doza Sputnjika V (FOTO: HINA/EPA/Georgi Licovski)

Mantra da su "sva cjepiva koja smo nabavili sigurna" srušena je odlukom o obustavi cijepljenja građana mlađih od 60 godina AstraZenecom, po uzoru na Njemačku i Kanadu. Uostalom, odluke vlada država članica EU o suspenziji AstreZenece otprije desetak dana bile su u Europi razlog drastičnog smanjenja povjerenja u ovo cjepivo. Odluke institucija u takvim su situacijama zaista teške, pa otuda odluka o pozivanju na princip predostrožnosti treba biti zasnovana na dokazima, a jednako je važno da bude i transparentna. Užurbane i neutemeljene odluke o suspenziji cjepiva mogu potaknuti antivakserske pokrete i povećati skepticizam prema drugim cjepivima protiv Covida-19.

U našem slučaju, ova odluka je uslijedila samo dva dana nakon što je ministar zdravstva podržao odluku građana da se ovim cjepivom cijepe u Srbiji. Do sada se ni na informativnim web stranicama ministarstva ni na web stranici MALMED-a ne mogu naći informacije o razlozima ove odluke, niti se mogu naći uputstva o tome kako trebaju postupati ljudi koji su već bili cijepljeni. Šutnja i odloženo informiranje građana stvara paniku i mogućnost da nerelevantni izvori budu prva instanca informiranja zabrinutih građana.

Restriktivne mjere neće nestati

Cijepljenje je najbolji način za borbu protiv Covida-19. Međutim, započinjanje tog postupka ne podrazumijeva kraj pandemije. Zapravo, u europskim zemljama u kojima je veći postotak populacije cijepljen i dalje vladaju restriktivnije mjere za suzbijanje širenja virusa u usporedbi sa Sjevernom Makedonijom. 

Broj zaraženih i preminulih osoba značajno je povećan u proteklom periodu, a epidemiološka situacija u državi je kritična. Međutim, Komisija za zarazne bolesti nije preporučila dalje dodatno ograničavanje ili zatvaranje ugostiteljskih objekata, mjere koja se poštuje u europskim zemljama, postavljajući dilemu je li zdravlje ili je ekonomija prvi prioritet u ovoj pandemiji.

Nestašica cjepiva s kojim se država suočava i skepticizam građana ne ulijevaju povjerenje da ćemo u bliskoj budućnosti moći upotrijebiti „najbolje oružje“ protiv Covida-19. Ono što je važno je da se s početkom cijepljenja ne smije nametnuti lažni optimizam kako će virus nestati odmah nakon što se većina građana cijepi. Možda dosadašnji postupak cijepljenja može biti zbunjujući i netransparentan, ali to ne znači da tako treba nastaviti.

Stefan Ristovski istraživač je na Institutu za europsku politiku (EPI). Magistrirao je na programu Europskih ekonomskih studija u belgijskom Bruggeu, a diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Skoplju. Radi na monitoringu pripremnog procesa pridruživanja Sjeverne Makedonije Europskoj uniji te se bavi sektorskim politikama. Pisao je za nekoliko medija o pandemiji koronavirusa u Srednjoj i Istočnoj Europi. Ranije je bio zaposlen na Institutu za istraživanje tržišta na područjima usklađenosti propisa i transparentnosti, te prekogranične zdravstvene zaštita s fokusom na europsku pravnu stečevinu.

Angel Mojsovski radi kao istraživač na Institutu za europsku politiku (EPI) posljednje četiri godine. Obavljao je poslove projektnog asistenta i istraživača na nekoliko projekata posvećenih ljudskim pravima, manjinskim pravima, s posebnim naglaskom na socijalna prava. Mojsovski je diplomirao politologiju na Pravnom fakultetu "Iustinianus Primus" u Skoplju. U fokusu njegovog rada su pitanja iz područja socijalne politike.

Tekst je nastao u sklopu četvrtog izdanja “Priča iz regije” kojeg provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja, u suradnji s partnerima iz Crne Gore (PCNEN), Hrvatske (Lupiga.Com), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba) i Grčke (Macropolis), u okviru projekta "Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće", uz podršku britanske ambasade u Skoplju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Georgi Licovski