OTPAD KAO BIZNIS: Ispit na kojem smo pali
Prateći stalne i beskrajne rasprave o otpadu i spalionici u Zagrebu, kao i broj ljudi koji je na račun poreznih obveznika putovao u Beč na proučavanje bečke spalionice otpada, u zadnjih dvadeset i više godina, teško je oteti se dojmu da nas za nos vuku nesposobni i naravno uvijek isti „vječni“ činovnici. Nažalost, sve u konačnici plaćaju i novcem ili zdravljem upravo porezni obveznici.
Otpad je postao velik biznis, i prilika za zaradu koja je tim veća što je država manje pravna. Imamo stručnjake svih područja znanosti i struke, u skladu s pravilnicima i zakonima dužnost je konzultirati ih. No, nije ih obavezno u potpunosti poslušati. Dio ih, naravno usmjerava rješenje problema prema želji naručitelja vjerojatno iz neznanja ili neobaviještenosti, jer mi smo ipak primarno zemlja osobnih interesa, a ne zemlja poštovanja struke u kojoj državna administracija radi u korist vlastitih građana.
Iako se u Zagrebu već više od 25 godina održava skup „Gospodarenje otpadom“ na kojem svoja iskustva i rješenja izlažu stručnjaci iz Hrvatske i svijeta ništa od iskustva i završenih projekata kao niti same često posjećivane bečke spalionice otpada nije primijenjeno nikada i nigdje u Hrvatskoj.
Najnovija bečka spalionica otpada, jedna od ukupno tri u gradu (FOTO: Priwo)
Prije deset godina iscrpno je izlaganje o gradnji spalionice otpada u Donjoj Austriji izložila gospođa Felicitas Gruber odgovorna za odnose s javnošću i za davanje informacija zainteresiranim građanima u tvrtki AVN (Abfallverwertung Niederösterreich GesmbH) koja upravlja najvećim i najnaprednijim austrijskim postrojenjem za spaljivanje otpada u Zwentendorfu. Od tada, kada smo te 2004. godine možda prvi puta čuli tako temeljit izvještaj o pripremi i provedbi izgradnje spalionice prošlo je punih deset godina koje su za nas izgubljene, jer se od tada ništa nije pomaklo s mjesta u službenoj Hrvatskoj.
Indikativno je da predavanje počinje citiranjem nekadašnjeg saveznog predsjednika Njemačke Johannesa Raua - „Ako izgubimo transparentnost izgubiti ćemo kredibilitet“ i „nikada ne smijemo zaboraviti da moramo iskreno suosjećati s ljudima, njihovim životima, njihovim brigama i njihovim strahovima“.
Upravo tu rečenicu naglašava autorica te se briga o stanovnicima u neposrednoj blizini spalionice kao tema stjecanja i održavanja povjerenja građana u čijem se susjedstvu planira graditi takav pogon, provlači kroz sve detalje stručnih podataka danih u izlaganju. Je li je netko od građana na ovim prostorima i širih od Hrvatske ikada čuo takvu rečenicu od političara? Da postoji takva osoba s političkom moći i kredibilitetom u našem političkom miljeu bila bi nam svima idol. No, mi slušamo prazne parole, daju nam se programi koji se nikada ne ispune, vode nas ili „fini“ neki ljudi koji se žele svima dopasti, a nemaju kredibiliteta, jer ne znaju odabrati niti suradnike.
Na referendum je izašlo 74 posto stanovnika, a 72 posto glasalo je za izgradnju postrojenja u Zwentendorfu (FOTO: evn-abfallverwertung.at)
Nitko od njih ne razmišlja da će ljudi kraj čijih kuća će se sagraditi pogon spalionice morati s time živjeti do kraja života. A danas se sve više građana Hrvatske ne zadovoljava novčanom naknadom već traži garanciju da im takav pogon neće utjecati na zdravlje, kad im već nagrđuje krajolik. Raste samo pritisak na građane što naravno vodi neuspjehu, a pojam referenduma je u ovakvim slučajevima u Hrvatskoj apsolutna nepoznanica.
Planiranje Donje Austrije za gradnju u osnovi energetskog postrojenja počelo je još 1994. godine, davno prije nego je Donja Austrija donijela zakon o zabrani odlaganja neprerađenog otpada, što se dogodilo tek 2004. godine. Ovdje ćemo citirati koncepciju postrojenja: „zbrinjavanje otpada uz maksimalne ekološke obzire; toksične tvari sadržane u smeću se ili uništavaju spaljivanjem ili se u slučaju neuništivih zagađivača, izvlače, koncentriraju i skladište u kontroliranom okruženju; Posebna karakteristika postrojenja je da se energija stvorena spaljivanjem smeća iskorištava kroz složenu operaciju preko plinske stanice koja u postrojenju na ugljen i plin pretvara paru iz spaljivanja otpada u električnu energiju pa se smanjuje potrošnja goriva iz fosilnih izvora i opseg emisija; Logistika postrojenja je također jedinstvena: 90 posto otpada isporučuje se u specijalnim kontejnerima željeznicom i svi se ostaci opet uklanjaju željeznicom. Na taj način nema emisija koje se stvaraju kod cestovnih isporuka otpada.“
Naime, cijeli vlak ulazi u spalionicu i van spalionice nema apsolutno nikakvih aktivnosti. Za tu je Studiju izvedivosti tvrtka AVN, ne ministarstvo ili Grad, angažirala interdisciplinarni tim znanstvenika. Studijom lokacije pregledano je čak 48 lokacija i tek onda je odabran Zwentendorf.
Nakon što je proveden referendum na kojem je od 74 posto stanovnika koji su se odazvali 72 posto glasalo za izgradnju, počela se pripremati analiza utjecaja na okoliš koja je bila izuzetno opširna, trajala skoro dvije godine i u kojoj su navedene precizne specifikacije koje se tvrtka obavezala poštovati. Te su se specifikacije odnosile na čistoću zraka, zaštitu od buke, prometni inženjering, ali i na zaštitu poljoprivrednih dobara, šumarstva, lova i ribolova. Pozornost je također usmjerena i na arhitekturu i „vizualno zagađenje“.
U Hrvatskoj građani permanentno pružaju otpore ovakvim projektima (FOTO: ekologija.hr)
Činjenica da je uopće održan referendum, a da je pri tome većina stanovnika glasala za projekt, navodi nas naravno na usporedbu dva tako različita politička i društvena sustava kao što su Austrija i Hrvatska u kojoj se dvije najveće stranke intenzivno trude da ograniče pravo na referendum čim je stanovništvo shvatilo da na taj način može nešto mijenjati. Primarno vlast.
U Hrvatskoj, građani permanentno pružaju otpore ovakvim projektima grada ili vlade koji sa svojim ministarstvima i agencijama samo vrše pritisak, ne daju prave informacije, skrivaju odluke, ne znaju odgovarati na jednostavna ili stručna pitanja i što je najvažnije često lažu i ne daju potpune odgovore.
Izabrani stručnjaci opet, nisu u stanju jednostavno odgovarati na stručna pitanja, rekli bismo, „spustiti“ se na nivo prosječnog stanovnika, često ex cathedra s malo prezira i sa superiornim smiješkom na licu daju nejasne odgovore. Također, u zemlji u kojoj gradonačelnik ili ministar mogu slobodno zabraniti objavu analiza ovlaštenih laboratorija od kojih neke plaćaju ti isti građani svojim novcem, a rezultati se tiču njihovog zdravlja, ne može se očekivati da građani u državne institucije imaju ni malo povjerenja.
U projektu spalionice u Zwentendorfu najpoučniji je dio rad u odnosima s javnošću (PR) i sudjelovanje građana koji bi u Hrvatskoj svatko tko se namjerava upustiti u sličan projekt trebao dobro proučiti i preuzeti ga od prvog do zadnjeg slova. I u Austriji je još 1994. godine kako navodi autorica, svako spominjanje spalionice otpada bilo dočekano „na nož“ uz skepticizam i strah. Zato je tvrtka izvođač odmah osnovala ured za informacije koji je s beskrajnim strpljenjem stalno davao sve informacije koje je stanovništvo tražilo, kontinuirano je davan uvid u detaljnu tehničku dokumentaciju, odgovaralo se i razgovaralo na lokalnim medijima i u newsletterima, s malim grupama građana kontinuirano su radili i stručnjaci te direktor AVN-a, građani su vođeni u već postojeće spalionice za razliku od Hrvatske gdje na takva mjesta putuju političari. Vijeće građana u kojem su i pristaše i protivnici stalno je radilo, a i danas deset godina nakon puštanja u pogon ono nastavlja raditi.
Komunalni otpad u pojedinim državama EU i načinu tretmana u 2012. godini (IZVOR: Eurostat)
Najvažnije je bilo složene tehnološke procese objašnjavati tako da ih svatko razumije, ali i ukazati na opasnosti do kojih dolazi ako se otpad ne tretira na odgovarajući način. Tvrtka je krenula od činjenice da se „projekt ovakvih dimenzija ne može provesti ako se ne postane dio zajednice i ukoliko se iskreno ne pozabavite brigama i strahovima stanovnika koji tamo žive, zbog iskrene brige i suosjećanja s tim ljudima“.
U Hrvatskoj se ne može ni u jednom aspektu u odnosima vlasti i građana naći pojam suosjećanja i brige. Otpad je velik problem, građani su svjesni da se nešto treba činiti, a nažalost postao je i izvor velikih profita pa građani nikada nisu sigurni u kojoj se mjeri koji projekt nameće zbog potrebe, zakona ili pogodovanja.
Ukoliko se pogleda situacija u Europskoj uniji za 2012. godinu (vidi grafikon) za načine tretmana komunalnog otpada može se primijetiti da zemlje koje skoro ništa ne odlažu, velik dio otpada spaljuju. Naravno da se to događa tek nakon selekcije i razvrstavanja na čemu smo mi pali i kasnimo bar deset godina. I tu građani imaju pravo kada postavljaju pitanje je li to nekome u interesu.
Postrojenje tvrtke PUTO d.o.o. nakon zbrinjavanja opasnog otpada (FOTO: mzoip.hr)
Nije točno mišljenje da nam spalionica ne treba. Uvijek će biti otpada koji se ne može reciklirati ili razvrstati. Nažalost, to je činjenica. Pitanje je samo kakva spalionica nam je potrebna i na koji način doći do nje. Nama se i danas nudi obrazloženje da je „Puto“ koji je obavio Zagreb otrovnim dimom nakon zapaljenja skladišta otpada kraj njega, baš bio jedna izvrsna spalionica. Kada se tako što može izreći ne trepnuvši okom, kako da imamo povjerenje u upravu koja je bliska s takvim načinom razmišljanja.
Svakako je još na koncu nužno doslovce citirati autoricu navedenog predavanja na skupu „Gospodarenje otpadom 2004“: „Važno je još nešto - nikada nemojte lagati. Ovo možda zvuči pomalo smiješno, ali ja zbilja mislim tako i to je dio našeg iskustva. Svaki projekt neizbježno ima svoju ružnu stranu, što izaziva rasprave, pa čak i sukobe. Ipak u svemu tome morate biti otvoreni i razgovarati s građanima, ne krijući ništa. Ako im nešto zatajite ili možda slažete, ljudi vam više nikada neće vjerovati. Povjerenje bi moglo biti izgubljeno zauvijek. Možete biti 100 posto uvjereni da će se laž otkriti. Zato morate imati hrabrosti da otvoreno razgovarate i o neugodnim činjenicama te da istinito odgovorite na pitanja“.
U Hrvatskoj bi neovisni, pametni i otvoreni stručnjaci uz suosjećajne, iskrene i pametne političare s pravilnim kućnim odgojem mogli riješiti svaki ovakav projekt. Ali kada će nam se takvi dogoditi?
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: evn-abfallverwertung.at
* Autorica je predsjednica Tehničkog odbora TO 522 Karakterizacija i zbrinjavanje otpada pri Hrvatskom zavodu za norme i stalni sudski vještak pri Županijskom sudu u Zagrebu za područje zaštite okoliša, ekološke akcidente i zaštitu na radu.
Svi smo mi otpad.