Teorije zavjere obično imaju istu priču – sve društvene probleme uzrokuje grupa zavjerenika koja tajno kontrolira naše živote. Kod nas su doživjele pravi procvat u tranziciji. Simpatizeri povijesnih nacističkih kvislinga, kao i najretrogradniji dijelovi crkve intenzivno su se trudili obnavljati staru mitologiju kombinirajući rasizam i antikomunizam s ultra-konzervativnim idejama. Nedavno smo imali priliku vidjeti dvadesetak plakata njemačkih nacističkih propagandista - svi imaju jedan cilj: žele nas uvjeriti da su svi problemi u svijetu rezultat tajnih zavjera Židova koji zapravo vladaju svijetom.

Teorije zavjere obično imaju istu priču – sve društvene probleme uzrokuje grupa zavjerenika koja tajno kontrolira naše živote. U različitim varijantama ove priče mijenjaju se uglavnom samo glavni likovi, tj. zli zavjerenici. U novije vrijeme to su likovi posuđeni iz horora i znanstvene fantastike kao što su “gušteri” ili izvanzemaljci, no puno prije njih bili su masoni. Nedavna izložba “antimasonskih plakata” daje nam jedinstven uvid u povijesnu ulogu teorije o masonima. Tekst je prethodno objavljen u posljednjem broju  časopisa “Revolucija”.

U sklopu zagrebačkog ovogodišnjeg zagrebačkog Židovskog filmskog festivala organizirana je izložba plakata s takozvane “Antimasonske izložbe” održane u Beogradu krajem 1941. Dvadesetak plakata njemačkih nacističkih propagandista svi imaju jedan cilj: žele nas uvjeriti da su svi problemi u svijetu rezultat tajnih zavjera Židova koji zapravo vladaju svijetom, a jedini otpor toj tajnoj zavjeri pruža “Ujedinjena Europa”, drugim riječima Europa pod okupacijom nacističke Njemačke. Originalnu izložbu u Beogradu financirale su nacističke vlasti u vrijeme nakon izbijanja ustanka u Srbiji. Kada su partizani osnovali Užičku Republiku, prvi oslobođeni teritorij u tadašnjoj okupiranoj Europi, nacistički vlastodršci u Beogradu odlučili su organizirati veliku izložbu koja će prikazati komuniste kao marionete velike svjetske zavjere Židova. Ta izložba je dakle originalno nastala kao nacistička propaganda protiv uspješnog Narodnooslobodilačkog pokreta, ali tko su ti “masoni” iz naziva izložbe i kakve veze oni imaju sa Židovima i komunistima?

"Jevrejin drži konce u ruci", tvrdili su nacistički majstori propagande (FOTO: Crvena akcija)

Masoni ili slobodni zidari bili su originalno cehovska društva obrtnika. Taj oblik organizacije u devetnaestom stoljeću preuzele su grupice koje su se protivile dominaciji tadašnjih konzervativnih monarhija koje su se energično borile protiv ideja Francuske revolucije. Dakle, dok su europske monarhije pokušavale održavati feudalni sustav u kojem su privilegije imali oni koji su rođeni u aristokratskim obiteljima, sa stabilnom monarhijom i čvrstim vezama države i crkve, masoni i drugi liberali ili republikanci željeli su države u kojima će se moć dijeliti po sposobnostima, građanska prava (barem za bogate), slobodu tiska, parlamentarnu republiku itd…

Razlog zbog kojeg su se građanski liberali u dobrom dijelu Europe organizirali u tajna masonska društva bio je taj što im javno zastupanje liberalnih stavova u konzervativnim monarhijama nije bilo dozvoljeno. Masoni su dakle bili tajna društva onih koji su mislili da zaslužuju veći utjecaj u društvu što im nije dopuštao tadašnji politički sustav. Iako ideja masonstva nema nikakve veze sa židovstvom, postoji jako dobar razlog zašto su se mnogi Židovi uključili u masone. Židovska zajednica tijekom više stoljeća europske povijesti bila je sustavno diskriminirana. Oni su živjeli u europskim gradovima baveći se trgovinom i obrtima, gdje su mogli steći bogatstvo i obrazovanje. Unatoč tome, europska aristokracija nije im dozvoljavala da steknu bolji status u društvu, a pogotovo ih nije puštala blizu pozicija moći. To je mnoge on njih tjeralo da izlaz iz svoje pozicije nađu u liberalnim idejama u kojima vjerske razlike nisu bile ključne.

Sredstvo za gušenje demokratskih pokreta (FOTO: Kupindo.com)

Iako Židovi po svemu sudeći nisu nikad bili najveći, a još manje glavni dio masonskih društava, njihovu sklonost masoneriji spremno su iskorištavale konzervativne monarhije i crkva u borbi protiv liberalizma. I aristokrati i popovi dobro su znali što pobjede liberalnih ideja za njih znače u praksi jer su u Francuskoj revoluciji i revolucijama 1848. osjetili veliki bijes ne samo bogatih građana, nego i siromašnih seljačkih masa protiv njihovih privilegija. Želeći ogaditi liberalne ideje svima, ali posebno siromašnima, aristokracija i crkva su iskorištavale staru antisemitsku mržnju. Kako bi skrenule pažnju sa svog bogatstva, snage starog poretka pokazivale su prstom na Židove i uvjeravale su ljude kako su aristokrati i popovi prijatelji naroda jer su naposljetku i oni kršćani, za razliku od Židova. Mit o masonsko-židovskoj zavjeri oduvijek je bio sredstvo snaga na vlasti u borbi protiv revolucije. Nigdje se to nije jasnije pokazalo nego u Ruskom Carstvu. To je bila jedna od najkonzervativnijih monarhija koja se najduže protivila uvođenju parlamenta i ukidanju apsolutne vlasti cara i aristokratskih obitelji. Kmetovi u Rusiji imali su status najsličniji robovima u SAD-u prije građanskog rata. I tamo su svi koji su se protivili tom režimu bili okrutno progonjeni, a kako je opozicija feudalnoj monarhiji rasla, tako su Carske vlasti koristile sve prljavija sredstva za borbu protiv progresivnih ideja.

Jedno od najpoznatiji sredstava te borbe su “Protokoli sionskih mudraca”, knjiga koju je napisala ruska tajna služba i onda tiskala u velikim tiražima kad god bi se pojavili znakovi snažnijeg protivljenja režimu. Iako se povijest ovog pamfleta dobro zna, još uvijek ima onih koji uspijevaju povjerovati da je ruska tajna služba objavila autentični dokument. “Protokoli” se predstavljaju kao zapisnik s tajnih sastanaka “Židova i masona” koji u njemu planiraju kako uništiti Carstvo i zavladati svijetom. U Rusiji je u mit o židovsko-masonskoj zavjeri uključen i socijalizam. Nekoliko je razloga za to: socijalizam se tada pojavio kao kritika kako starih monarhija tako i liberalizma. On je predstavljao novu opasnost koju je trebalo jednako diskreditirati. Zato “Protokoli” optužuju i socijalistički pokret da je zapravo samo prijevara Židova kojoj je krajnji cilj “pobiti radnike” dok je aristokracija jedina “brinula da radnicima bude dobro”. Širenje antisemitizma imalo je vrlo konkretan cilj. Mnogi radnici u današnjoj Poljskoj i Bjelorusiji bili su potomci Židova izbjeglih od progona u Zapadnoj Europi. Tako da su ruski aristokrati u pokušaju očuvanja svoje vlasti huškali jedan narod na drugi, Ruse i Poljake na Židove, kako bi spriječili da se radnici ujedine. Mitovi o masonima kao tobože židovskim tajnim društvima bili su samo sredstvo za gušenje demokratskih pokreta.

Teorije zavjere ponovo su doživjele pravi procvat u tranziciji (FOTO: delcampe.net)

Iako su njemački nacisti sebe vidjeli kao vladajuću rasu, svoje teorije zavjere posuđivali su od ruskih tajnih službi. U svojoj propagandi, prije i tijekom cijelog Drugog svjetskog rata, intenzivno su se koristili mitovima o masonsko-židovsko-komunističkoj zavjeri koja je pratila sumanut pokušaj potpunog istrebljenja europskih Židova. U mnogim istočnoeuropskim zemljama, pa tako i Hrvatskoj, ove teorije zavjere doživjele su pravi procvat u tranziciji. Simpatizeri povijesnih nacističkih kvislinga, kao i najretrogradniji dijelovi crkve intenzivno su se trudili obnavljati staru mitologiju kombinirajući rasizam i antikomunizam s ultra-konzervativnim idejama. Nedavno se situacija još pogoršala. Posljednja kriza pokazala je široko nepovjerenje koje prema sustavu ima velik broj ljudi širom svijeta. Nažalost, kao alternativa sustavu nije se nametnula niti jedna emancipacijska ideja, stara ili nova, već su svi prosvjedi ostali konfuzni i potpuno nedefinirani. U taj prazni prostor ušle su mnoge teorije zavjere koje vuku korijene iz “ideja” zapisanih u “Protokolima”. Te teorije su u pravilu potpuno nesuvisle i besmislene, ali zato vješto upakirane u kratke video-klipove i široko dostupne na internetu. Tako na mnogim prosvjedima nije bilo moguće formulirati ni jedan suvisao politički zahtjev, ali su se mogli vidjeti ljudi kako nose prekrižene piramide i druge “antimasonske” simbole.

Zanimljiva stvar vezana uz teorije zavjere je to da se stvarne antiradničke i antinarodne mjere zapravo donose na potpuno javnim sastancima i donose ih javne osobe. Vlade i međunarodne organizacije ne skrivaju svoje mjere štednje, svoje privatizacije i “strukturne reforme”, nego se s njima otvoreno hvale. Uski krug ljudi koji profitira od našeg rada nije skriven u “londonskim ložama”, nego je obično vrlo blizu nas: to su naši šefovi i političari. Upravo s njih teorije zavjere namjerno skreću pogled. Umjesto prave politike, teorije zavjere nude mistiku, koja je k tome i antikomunistička i rasistička.

Crvena akcija