„MEDIKU NE SMIJEMO IZGUBITI“: Ugrožen kultni prostor nezavisne scene, a Grad odgađa sanaciju problema
Kompleks zagrebačkog Autonomnog kulturnog centra Medika, smješten u bivšoj istoimenoj tvornici lijekova ispred Prehrambeno-biološkog i Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, odnosno u zaleđu hotela Westin, ozbiljno je ugrožen, prvo potresom od 22. ožujka, a zatim i poplavom od 24. srpnja, u kojem je ponajviše likovnim i scenskim umjetnicima i umjetnicama, kao i radnicima ionako epidemijom koronavirusa ugrožene koncertne i glazbene industrije, počinjena velika materijalna šteta.
Mediku koristi 223 članova i članica, a prema evidenciji iz 2019. godine, kao i ranijih godina pripadajući kulturni programi, od oko 200 do 400 događanja godišnje, prosječno prostorom provedu do 35.000 krajnjih korisnika i korisnica. Posljednjih deset godina u obnovu se nekoć tvorničkih prostora ponajviše ulagalo iz vlastitih sredstava, a mnogi su tome volonterski pristupali, počevši od brojnih street art umjetnika koji su svoja djela ostavili na zidovima i udahnuli prostoru duh sličnih prostora po Europi i svijetu. Klub otpočetka ima snažno izraženu socijalnu komponentu. Nju od osnutka u skladu sa svojim uvjerenjima njeguje Autonomna tvornica kulture Attack, koja je radi problema s poplavom u podrumu KC Jedinstvo na Savskom nasipu, od 2003. godine bez prostora.
Potrebne hitne intervencije, ali ni nakon četiri apela Grad ne pokazuje nikakav interes za hitnošću (FOTO: Attack)
Na adresu Pierottijeve ulice 11, odnosno Jukićeve 12 u Zagrebu, prvi su put stigli 2008. godine, no nakon početnog entuzijazma, policija je stanovnike prvog squata u širem centru grada istjerala van. Ipak, nakon duljih pregovora s gradskim vlastima 1. siječnja 2009. naposljetku je došlo do sporazuma, potpisan je ugovor s Gradom Zagrebom u ime Medike – akcije saveza udruga i nezavisnih kolektiva. Međutim, taj je ugovor istekao 2011. godine i od tada nije obnavljan, dok istovrmeno računi korisnicima uredno stižu svaki mjesec. Stožerni Attack je, sa Savezom udruga građana/građanki Pierottijeva 11 – SP11, u prostoru Medike kroz proteklo desetljeće uobličio opuštenu sinergiju u koju spadaju klub Attack, galerija Siva, Infoshop/knjižnica Pippilota, Hacklab, Filmski studio Medika, prostori bendova Bamwise i Žen, garaža za popravke bicikala i ostale radionice. Osim umjetnika i umjetnica koji u Medici imaju svoje ateljee, dvorane za produkcije predstava, prostor za stvaranje glazbe, filmske umjetnosti i vizualnih umjetnosti, Mediku koriste i ini kolektivi, samostalni umetnici/e kojima treba privremeno prostor za neki projekt ili realizaciju programa. U cijeloj priči ne treba smetnuti s uma kako je atraktivni prostor u središtu grada zasigurno za dobru potencijalnu zaradu zanimljiv brojnim investitorima raznih stambeno-poslovnih objekata.
Kao i većina starijih građevina u centru grada, Medika je pretrpjela znatna oštećenja u potresu koji je pogodio Grad Zagreb krajem ožujka, čime je dio prostora za kulturu postao privremeno ili trajno neupotrebljiv. Štetom od potresa ponajviše je oštećena Dvorana za izvedbene umjetnosti (DZIU) na vrhu stepeništa Medike kojom su se koristili svi djelatni zagrebački žongleri i sada je sasvim izvjesno da će već od jeseni oni potražiti novi prostor za svoj rad. Većina zidova je napukla, a cijela je površina dvorane pokrivena komadima žbuke. Izvana se vide ogromne rupe u potkrovlju i kroz njega konstantno curi kiša. Potom, oštećen je i Hacklab u kojem su se održavale umjetničke i hakerske rezidencije, kao i besplatne radionice te gotovo sva potkrovlja bitna za prostore koji se nalaze ispod njih, a u kojima su bili smješteni i neki od oštećenih studija ...
Nikolinu Majdak, koja radi klaunske predstave i bavi se žongliranjem, ulovili smo prilikom posljednjeg dana rezidencije kod redateljice Lee Delong, održane nedaleko Pariza. Dvije su umjetnice u procesu pripreme nove predstave umjetničke organizacije Cirk Pozor, radnog naziva, „Obaveza“. Zajedno s nekolicinom umjetničkih grupa, udruga i pojedinaca i Nikolina već nekoliko godina dijeli DZIU, a to su Trycicle Trauma, Cirkorama, Pu-tanja i Loop Cirkus, uz mnoge druge.
„Na prvi pogled obje dvorane ne izgledaju tako strašno, otpalo je dosta žbuke...”, objašnjava nam Nikolina.
„No, statičari su rekli da je glavni noseći zid problematičan jer je dva kata iznad dvorane potkrovlje i u tom smislu je – loše. Ne znam hoće li izdržat novi nalet, rupe su u krovu i opasno je gore ići. Svaka vremenska nepogoda narušava ionako oronulo stanje, jer unutar stropova postoje dijelovi gradnje s trstikom”, rezimira stanje naša sugovornica, dodajući da neke njezine kolege i kolegice izvode akrobacije na svili koje zahtijevaju čvrstoću stropa.
"Svaka vremenska nepogoda narušava ionako oronulo stanje" - Nikolina Majdak (FOTO: Trikocirkusteatar)
Još od 15. ožujka Medika je zatvorena, prvo radi koronavirusa, a potom zbog potresa i u Dvorani otada nitko i ne vježba. Svi umjetnici koji rade u dvorani inače plaćaju Gradu članarinu, ali ne mogu u nju uopće ući. Kažu da ne znaju što da rade, jer prostor je, na koncu, gradski. Saznajemo kako su neke udruge radile u dvorani Jedinstva koja je radi izvanredne situacije dostupna, ali im je jasno da to nije dugotrajno rješenje. Primjerice, Cirkorama su bile u šatoru, dok su Trycicle radili na javnim površinama oko Močvare, što smanjenjem temperatura najesen neće više biti održivo.
Lupiga je razgovarala i s Dinom Karadžić, članicom i Attacka i SP11, koja je u kompleksu prisutna od 2017. godine, a kao voditeljica kolektiva Format C posvećena je rubnim vizualnim praksama s međunarodnom reputacijom. Njezin je atelje znatno nastradao, a šteta je utoliko veća uzme li se u obzir da prostoriju koristi za smještaj prilikom inozemnih rezidencija, stoga će se šteta ogledati ponajviše na programima – otkazanima ionako iz epidemioloških razloga.
„Trebala bih doprinositi za režije prostora kojeg ne mogu koristiti. No, imamo još dvije sobe za prostor tako da stanje ipak nije skroz katastrofalno”, kaže Dina.
Nepogode se Medici ne događaju po prvi put. I uoči posljednjih nepogoda, povijest pamti kako je u prostoru kluba Chadjazz dvaput podmetnut požar, a počinitelji nikad nisu pronađeni.
„U mojem se studiju u potkrovlju iznutra srušio dimnjak i napukao je zid oko tog prostora”, snuždeno će Karadžić.
„U podosta drugih prostora ima pukotina, ali ne i rupe. Nekoliko je prostora s krovovima oštećeno još otprije, radi čega je kompleks bio u postupku pripreme sanacije, što je za sada, doduše samo usmeno, stavljeno na pauzu sa strane Gradsko stambeno komunalnog gospodarstva”, dodaje.
Najveća opasnost u kompleksu dolazi od zida koji dijeli spomenutu dvoranu od Hacklaba, budući da je tijekom potresa napukao, a nakon potresa se još dodatno nagnuo. Za hitnu sanaciju krova Hacklaba, udruge su bile spremne platiti tvrtku izvođača radova o svom trošku, ali je izvedba odbijena radi opasnosti od urušavanja zida nadvijajućeg potkrovlja.
Dio štete u prostorima Medike (FOTO: Attack)
Sandokan Hi Fi studio osnovan je 2006. godine u njemačkom Hannoveru da bi se četiri godine kasnije preselio u Berlin gdje je pokrenuo klupsku večer „Dub Disorder“ koju će potom održavati i u Zagrebu, pod imenom „Dub Disorder ZG“ i ostaviti trajan pečat na zagrebačkoj i regionalnoj reggae sceni, kao konstruktor razglasnih kutija i konstrukcija. Njegov je osnivač Alex na posebnoj misiji, antifašističkog Roots & Culture zvuka, DIY etike i skvoterskog životnog stila, vjeran undergroundu. Zajedno s kolegama iz Radikal Dub Kolektiva i Bamwisea, koji su se desetljećima kalili u klupskim prostorima Medike, studio je uglavio među njezine zidove, e da bi mu poplava nastala zapuštanjem slivnih voda upravo još povrh toga vjerojatno uništila i interijer i opremu.
„Ja štetu još nisam ni vidio, jer sam radi posla na putu”, poručuje s festivala iz Barbarige.
„Gramofonske ploče, efektne mašine, gramofon i skupe sitnice su bile na tavanu Medike, gdje sam upravo završio renovaciju glavnog sjedišta Sandokan Hi Fija. Tamo sam imao ured, kao i prostor za spavanje gostiju i muzičara koji dolaze na naše sessione. U tom multifunkcionalnom prostoru mogli smo planirati nastupe, održavati probe, puštati glazbu, pjevati, ali i održavati papirologiju. Uglavnom, zamišljen je kao vrlo kreativan plejs”, pojašnjava Alex.
Grad Zagreb je i jedina stranka ovlaštena i obvezna izvršiti radove s ciljem popravka (FOTO: Attack)
No, potres je srušio dio zida koji nosi krov, tu je sad ogromna rupa veličine četiri puta pet metara, a sam je krov otvoren na više mjesta. Ništa od opreme nije osigurano, jer su glazbenici redom iz DIY scene i nisu ulagali u taj aspekt.
„U 20 godina rada ulagali smo u efekte i ploče, ali polovica toga je sad na servisu. Živim u kući u susjednom kvartu kamo sam preselio dosta svoje opreme nakon potresa, jer je prostor u Medici i dalje srušen, ali malo pomalo i od ploče do ploče radim na tome da vratim sve u funkcionalno stanje”, smireno će Alex.
S obzirom na činjenicu da je kompleks AKC Medika u vlasništvu Grada Zagreba koji već godinama korisnicima centra naplaćuje mjesečni najam, a da nemaju obnovljen ugovor, Grad Zagreb je i jedina stranka ovlaštena i obvezna izvršiti radove s ciljem popravka bivše tvornice Medika. Svaka daljnja odgoda sanacije zgrade potencijalno će rezultirati trajnom neupotrebljivošću pojedinih oštećenih dijelova i tako po drugi put izbaciti velik dio nezavisne kulturne scene na ulicu, bez ikakve alternative za nastavak njihove djelatnosti. Nekolicinu je dana uoči poplave na već četvrtu molbu od strane AKC Medika za termin sanacije Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo (GSKG) odgodilo na neodređeni termin krajem kolovoza, odnosno početkom rujna. Neslužbeno doznajemo kako se takve odredbe ne donose pismeno, a da nisu potvrđene ni datumski, već „odokativno“.
Medika u neka bolja vremena (FOTO: Attack)
Saznajemo i da je krov Medike bio oštećen i prije potresa, odnosno tada već u postupku sanacije GSKG-a, što je sad zaustavljeno u procesu. Oštećenja na krovu bila su uzrokom trajnih problema sa strujom, kao i prokišnjavanjem u dvorišnom WC-u koji je pomoću donacija i dvama benefitima doveden u uporabljivo stanje. Recentna poplava stavila je taj punkt na probu koju je ovime uspješno položio. Također doznajemo kako dio korištenih prostora niti formalno nije mapiran u karti Imovinskog zavoda iz 2017. godine, makar su kao takvi krucijalni i integralni za održavanje cijelog prostora. Iz doznake za prijavu štete koju je Attack uputio Gradu 27. ožujka, naši sugovornici smatraju da je nemoguće očekivati promjene u tom smislu.
Za komentar situacije zamolili smo i jazz-pjevačicu Ines Tričković koja je široj javnosti poznata po albumu „Runjić in Blue”. Kako je dio života provela u Macau, a nastupala u Kini i SAD, poznata je i u svijetu, kao i u domovini. Zanimalo nas je što kao umjetnica s međunarodnom reputacijom, vidi u mjestima poput Medike. Jesu li to famozne privremene autonomne zone, koji se duh tu njeguje?
„Medika je jedna oaza umjetnosti, apsolutno esencijalna za Zagreb i za sve mlade avangardne nove ideje”, smatra Ines.
„Odlika svakog svjetskog grada jest da ima prostore poput Medike. I sama sam, dok sam živjela u Zagrebu bila dijelom određenih programa poput Triko Cirkus Teatra s kojima sam izvodila predstavu 'Slavuj', a poslije i po bolnicama s Crvenim nosovima animirala bolesnu djecu ... Bilo je tu i nekih performansa. Uglavnom, Medika je platforma koju nipošto ne bismo smjeli izgubiti”, zaključuje Ines.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Attack
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Sve se u nasim zivotima obavlja od strane nasih vladara o kojima nista neznamo po principu 5 faza zalovanja
(Kübler-Ross je izvorno razvio faze za opisivanje procesa koji pacijenti sa terminalnom bolešću prolaze dok se sami suoče sa vlastitom smrću; kasnije je primijenjen i na ožalošćene prijatelje i obitelj, koji su, čini se, prošli sličan postupak)
1 .Poricanje - Prva reakcija je poricanje. U ovoj fazi, pojedinci vjeruju da je dijagnoza na neki način pogrešna, i drže se lažne stvarnosti.
2. Ljutnja - Kad pojedinac prepozna da se negiranje ne može nastaviti, postaje frustriran, osobito kod bliskih pojedinaca. Određeni psihološki odgovori osobe koja prolazi ovu fazu bili bi: „Zašto ja? To nije fer!“; "Kako mi se to može dogoditi?"; "Tko je kriv?"; "Zašto bi se to dogodilo?".
3. Pregovaranje - Treća faza uključuje nadu da pojedinac može izbjeći uzrok tuge. Obično se pregovori za produženi život izvode u zamjenu za reformirani način života. Osobe suočene s manje ozbiljnom traumom mogu se pregovarati ili tražiti kompromis. Primjeri uključuju smrtno bolesnu osobu koja "pregovara s Bogom" da prisustvuje kćerkinoj svadbi, pokušaj da se nagodi za više vremena za život u zamjenu za reformiran način života ili frazu poput "Kad bih mogao život zamijeniti za svoj".
4. Depresija - "Tako sam tužna, zašto se gnjaviti bilo čime?"; "Uskoro ću umrijeti, pa koji je smisao?"; "Nedostaje mi moja voljena osoba; zašto ići dalje?"
Tijekom četvrte faze, pojedinci očajavaju kada je prepoznala svoju smrtnost. U tom stanju, pojedinac može utihnuti, odbiti posjetitelje i provesti većinu vremena žalostan i mrzovoljan.
5. Prihvaćanje - "Bit će to u redu."; "Ne mogu se boriti protiv toga; možda se dobro pripremim za to."
U ovoj posljednjoj fazi pojedinci prihvaćaju smrtnost ili neizbježnu budućnost, ili ljubav voljene osobe, ili drugi tragični događaj. Ljudi koji umiru mogu prethoditi preživjelima u ovom stanju, što obično dolazi sa mirnim, retrospektivnim pogledom na pojedinca i stabilnim stanjem osjećaja.