Više od trideset pjesnika iz petnaest zemalja s četiri kontinenta ove će godine obilježiti 61. Goranovo proljeće koje će se, od 20. do 23. ožujka, odviti u Lukovdolu, Rijeci i Zagrebu. "Goranovim vijencem", nagradom za doprinos hrvatskom pjesništvu ovjenčan je Miroslav Kirin dok će Nagradu "Goran za mlade pjesnike" primiti Silba Ljutak za rukopis "Kuća na otoku". Laureatima će nagrade biti uručene na posebnoj svečanosti u Domu kulture u Lukovdolu 21. ožujka u podne, no svečarski program tek je dio iznimno bogata tri festivalska dana u čast hrvatskog pjesnika i antifašista Ivana Gorana Kovačića.

RIJEDAK FENOMEN: Čak dvojica Lupiginih kolumnista predstavljaju svoje nove knjige

UZ PREPORUKU MILORADA DODIKA: Zašto je Baja Mali Knindža srpski Dilan

INTERVJU – VIDA SEVER: „Poezija je u svakodnevici puno prisutnija nego što smo mi toga svjesni“

Otkada je 1964. godine u Goranovom rodnom Lukovdolu ustanovljena kulturna manifestacija u sjećanje na dvadeset godina od tragične smrti pjesnika, prošla je dug put od lokalnog natjecanja recitatora do najveće manifestacije poezije u Hrvata i pravog, svjetskog, festivala. 

„Prve godine to je počelo kao recital amatera, ali već naredne pojavili su se posebni programi u kojima su sudjelovali neki od najpoznatijih jugoslavenskih pjesnika. U roku od pet godina zapravo je to postala prava pjesnička smotra. Utemeljenjem nagrada, prvo 'Goranovim vijencem' 1971. godine za cjelokupni pjesnički opus i doprinos pjesništvu, a potom i 'Goranom za mlade pjesnike' 1977. godine za najbolji rukopis mladim pjesnicima i pjesnikinjama, Goranovo proljeće postaje i najuglednija manifestacija u zemlji. Od osamostaljenja Hrvatske gubi se taj regionalni karakter, odnosno Goranovo proljeće svodi se na hrvatske okvire, ali postepeno se kao partneri pojavljuju strane zemlje pa je prije desetak godina festival internacionaliziran te sada predstavlja jedan veliki, možemo reći, svjetski festival koji se odvija na velikom broju jezika i s još više prijevoda. Važna i velika novost je i što je 2019. godine uvedena Nagrada Ivan Goran Kovačić koja je nedostajala. Naime, radi se o nagradi za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju. Vjerujem da je tako nešto nedostajalo i jako sam sretan što smo, i time, uspjeli dodatno unaprijediti Goranovo proljeće”, objašnjava nam predsjednik programskog odbora Marko Pogačar, kojeg naši čitatelji i čitateljice prepoznaju i kao Lupiginog kolumnista.

"Poezija je opet seksi", Marko Pogačar (FOTO: Dora Held)

Festival na kojem su sva događanja besplatna otvara se u srijedu u 19 sati u zagrebačkom Kazalištu lutaka čitanjem poezije s četiri kontinenta. Studenti Muzičke akademije premijerno će izvesti nekoliko komornih djela na stihove Gorana Kovačića dok će u suradnji s berlinskim Zebra Poetry Film Festivalom biti prikazana dva pjesnička filma. Prvu večer koncertom će uveličati i legendarni mariborski kantautor Zoran Predin.

„Nekada je, naravno, sve to bilo puno drugačije. I društveno-politička klima, ali i vanjski faktori. Poezija se vjerojatno više čitala. Tiraže knjiga bile su veće, a i sama knjiga spadala je u jedan prosječni građanski okvir. Kada si ušao u kuću, postojale su biblioteke u kojima zbirke pjesama Arsena Dedića, Branka Miljkovića, Dobriše Cesarića ili Vesne Parun nisu bile iznimke. U međuvremenu, ta sveprisutnost poezije se izgubila, odnos prema kulturi se promijenio, a poezija je ostala po strani. Tome, dakako, nisu pomogle ni kulturne politike koje nisu bogzna koliko ulagale u kulturu ili su to činile selektivno ili neprincipijelno”, objašnjava Pogačar razliku između Goranovog proljeća nekada i danas. No, novo vrijeme nosi i neočekivane dobrobiti. Dolaskom interneta i društvenih mreža, sve se redefiniralo. Često i u korist poezije. 

„Poezija danas stane u status, u SMS, na instagram ... Na neki način poezija opet postaje seksi i ovo novo vrijeme donosi svojevrsno oživljavanje poezije. Naravno, i to dolazi sa tisuću ograda jer danas se stvar odvijaju brže pa su samom prirodom površnije, ne postoje ni kvalitetni filteri niti hijerarhija, no proces se demokratizirao, a novo vrijeme donijelo je i novu dinamiku”, pojašnjava Pogačar.

Ovogodišnja dobitnica Gorana za mlade pjesnike Silba Ljutak (FOTO: SKUD Ivan Goran Kovačić)

O dinamici Goranovog proljeća svjedoči i drugi festivalski dan, četvrtak, koji se istovremeno odvija u Lukovdolu i Rijeci. U rodnom mjestu Ivana Gorana Kovačića u podne će biti dodijeljene nagrade laureatima kao i učenicima osnovnih i srednjih škola koji će popratiti folklorna sekcija Studentskog KUD-a Ivan Goran Kovačić.

„Danas mladi uglavnom jako malo čitaju, a kako kaže Štulić, i to što čitaju, krive stvari čitaju. S poezijom se upoznaju prije svega preko škole, ali ona ima tako loše lektirne kurikulume i nastavu književnosti da to izgleda kao da je dizajnirano da djecu odbije, a ne da ih privuče. Stoga i ne čudi da je mladima fokus na nekim drugim medijima, to moramo prihvatiti i na tome raditi. Dosta se trudimo u tom pravcu kako bi, unatoč tim strukturnim problemima na koje ne možemo utjecati, ipak došli do mlade publike. Stoga se organiziraju radionice koje se bave učenicima i djecom”, najavio je Pogačar nagrade za učenike osnovnih i srednjih škola.

U četvrtak će iz Zagreba u Rijeku preseliti i Zoran Predin koji će u 19 i 30 sati u antikvarijatu Ex Libris predstaviti novu knjigu "Bezgrešna" u izdanju Frakture, a na kojoj će, uz Predina i Pogačara, sudjelovati i prevoditeljica i književna kritičarka Jagna Pogačnik.

Nakon Predina, u petak iz Zagreba u Rijeku seli i čitanje poezije. Naime, u dvorani Mjesnog odbora Kozala, uz laureate, svoje će stihove predstaviti još dvadesetak pjesnika i pjesnikinja, domaćih, ali i brojni strani. Među njima valja istaknuti kineskog pjesnika Xi Chuana kao i Jana Wagnera iz Njemačke. Od domaćih, svoju će poeziju, između ostalih, čitati i Ivica Prtenjača, Sonja Manojlović te Enes Kišević. Za adekvatni pozdrav trećem danu festivala na Kozali opet će biti zadužen Zoran Predin još jednim koncertom.

Posljednjeg dana Goranovo proljeće se vraća u Zagreb gdje će na Akademiji dramskih umjetnosti festival biti zatvoren nastupima niza gostiju. Zoran Predin će odmoriti, a zahtjevnu ulogu da ga zamijene preuzet će Maja Rivić i OAZA trio koji će pjesnicima i pjesnikinjama dati glazbenu podršku, a kasnije i održati i koncert.

Miroslav Kirin ovogodišnji je dobitnik Goranovog vijenca za doprinos hrvatskom pjesništvu (FOTO: SKUD Ivan Goran Kovačić)

Višednevna multimedijska manifestacija s brojnim gostima iziskuje brojne napore i dugoročno planiranje. Ne čudi da se i žiriji za nagrade, kao i programski odbor redovito mijenjaju. Što zbog umora, što zbog novih projekata. Ono što je stalno, jesu financijske poteškoće koje sputavaju najvažniji pjesnički festival u zemlji.

„Kao i uvijek, najviše smo ograničeni financijskim okvirima. Još od mandata bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, tamo od 2016. godine, Goranovo proljeće egzistiralo je na minimalnim sredstvima od Ministarstva kulture. No, sada nam je Grad Zagreb dodijelio jedan smisleni iznos s kojim možemo raditi, ali još uvijek cijeli programski odbor funkcionira zahvaljujući volonterizmu. Ono što nam financije još uvijek ne dopuštaju, a nasušno je potrebno, jest angažman profesionalnog producenta. Goranovo proljeće je obiman festival koji poeziju povezuje s glazbom, filmom, preko trideset umjetnika koji dolaze iz 13 zemalja od Kine do Hondurasa i SAD-a, preko brojnih europskih gostiju. Osim čitanja poezije, organiziramo i koncerte te projekcije u tri grada. To je uistinu velik i logistički zahtjevan projekt. Sigurno da bi Goranovo proljeće, kao i njegovi posjetitelji, profitirali kada bi si mogli priuštiti da nekom producentu platimo honorar, makar dio godine”, zaključuje hrvatski pjesnik i predsjednik programskog odbora uoči još jednog Goranovog proljeća.

Za kraj, kao intergalaktičku ekskluzivu jer, nemojmo se lagati u sveto izborno vrijeme, baš nitko, od HD1 do Andromede, nema ovakve izvore, predstavljamo vam nekoliko neobjavljenih pjesama sa 61. Goranova proljeća, uključujući i Miroslava Kirina! 

 

MIROSLAV KIRIN

 

RAZLOG

 

Ja imam jedan razlog dovoljan

Dovoljan da vas sve mirno prebijem

Prebijem li vas sve hoću li ja biti

Biti sam sebi dovoljan da ostanem

 

Ostanem živjeti sa svojim razlogom

Razlogom koji mi ne da da mirujem

Mirujem od jutra do večeri a ujutro

Ujutro krećem s revolucijom brate

 

Brate, nađi i ti svoj dobar razlog

Razlog koji će ujediniti sve nas

Nas koji smo od rođenja u potrazi

U potrazi za svojim pravim mirom

 

//

 

XI CHUAN

 

U OVOM ČASU

 

u ovom času muškarac ulicom nosi lijes

dugmad mu raskopčana znoji se od glave do pete

gromko kroči ulicom zapljusnutom zvjezdanim sjajem

tmaste krovove i crvene lampione od gaze vidio je već u snu

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

u ovom času veliki vjetar šiba besputnim morima

tko to nosi otpad? tko to k nebu i pustinjama peri baterijsku lampu?

tko to grabi pticu što dolijeće

i ležerno grabi željeznu piljevinu?

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

petsto žena u petsto soba raspliće pletenice

izuva cipele i čarape i samo u šorcu prilazi prozoru

petsto voditelja gasi svjetla u petsto knjižnica

slušajući kruljenje u trbusima

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

pet kontinenata, sedam oceana, prvi podnevnik prelazi polutnik

magarci i kobile pare se i donose mule na svijet

gingkovo se stablo poput ljudi dijeli na spolove

znanstvenici dresiraju čimpanze da broje od jedan do deset

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

u ovom času jedan čovjek upravo postaje Picasso

drugi upravo postaje Mao Zedong

očevi ovoga svijeta iz nevolja izlaze vještiji, dok mlado pokoljenje

zahtijeva da im dokinu muke života

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

pale se hrpe otpalog lišća. jesen, i opet jesen

oni koji se bacaju u plamen uvijek za sobom ostave kojekakva pitanja

kad golema većina stupi iz jeseni u zimu

jedna će stara dama i dalje stavljati cvijet u kosu

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

mršav čovjek krenuo je na put, sjedi u vagonu s tvrdim sjedalima

sjedi između dva prodavača

nitko ne zna tko je on, samo vide da krcka koštice lubenice

pozorno kroz prozor motreći gradiće koji promiču

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

u ovom času jedan dječak pruža stopalo izvan popluna

baka puna nježnosti žurno ga natrag pod poplun ušuškava

tako majušan čovjek trebao bi lebdjeti na nebu iznad ulice

 

noseći sav žar i mudrost života

zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā

X. 1993. 

S kineskoga preveo Dinko Telećan

 

//

 

TUDOR CREȚU

 

PUTIN

 

1

što bi rekao

vladimire putine

psiću kojeg držiš u naručju

štencu bernardinca

(na spolovilu mu svezana mašnica)

o tome kako se ubija šaškom ili metkom

o mješavini kiselog

rasola i votke

i o međurebrenom prostoru

najčešće probijanom intersticiju

što bi rekao mrtvoj ribi

kojom hraniš dupine

(boje joj nestaju jedna po jedna)

a dupinu

da bi ga vjerojatno upucao u glavu

držeći se kao kontrolor dok cvika

ili kao aparat za karte

odrješito

možda bi malo pljeskao

oči bi ti se još jače zaplavjele

mlade bi pojio iz bočice

na nuklearni pogon

2

putin jede zelenu tjesteninu

malo kiseliju

njegov je špinat svjetliji

tanjur mu žmirka kao semafor

putin cijelo vrijeme vadi nešto

bijelu repu – krišku

jabučice

kad prijeti

gube svoj reljef

oči su i same semafori

 

putin je citrični cinični striček

jela jede s velikih sterilnih leća

lećama mu – malo naoštrenim – sjeckaju kiselicu

putin je medicinski

njegov je rasol

lizerginski

i gumbi su mu amoralni

putin iz dragosti siječe lubenice

pokazuje unucima najcrvenije meso

najcrnje koštice

njegovim higijenskim maramicama možeš dezinficirati skalpele

bojna polja

itd.

3

to slit

je njegov mačji glagol

oštrica je tek ponekad nazubljena

čelik bistar, sjajan

ispire ga u nečem nalik rasolu

koji mu teče iz očiju

(ako se umori

naravno)

a kad pere ruke

prska kao da posvećuje

pločice ogledalo

stresa sve snažnije prste

disanje mu je polarno

krv

jednako hladna

vani i unutra

– iznutra njegova

čija izvana? –

na rukama kao

na pločicama i ogledalu

S rumunjskoga preveo Goran Čolakhodžić

 

//

 

ORSOLYA FENYVESI

 

POSLANIK TIJELA

 

Znaj, majko, da sam

u velikoj potrebi mogla

računati samo na onoga

koga sam zamislila.

Posve sam ga točno vidjela

pred očima,

 

kao da je zapisan,

samo mu je lice prazno.

Bio je ljepši od beskraja

zvana slučajem, na primjer

kada dlan prislonim na zemlju

i crvi mi se skupe na crtu života.

Možda je bio muško, da.

Kao mladunčad siroče

uz lovca ubojicu, tako sam se ja privila

uz njegova tiha prsa.

Znam da je bio anđeo po tome što nije nosio nakit.

Nije preispitivao moje osjećaje.

Znam da je bio anđeo jer više

ne mogu razmišljati u znakovima.

Bio je stvaran, smirio me,

i nemoguć.

S mađarskoga prevela Lea Kovács

 

//

ALBENA TODOROVA

Ako smo mi ribe koje plivaju u moru,

ljubav je mreža.

Ljubav su ruke koje bacaju mrežu.

Ljubav je brod koji vozi ribu.

Ljubav je kuhar koji je prži.

Ljubav su usta koja ju žvaču,

jednjak, koji je prebacuje,

želudac i crijeva koji ju probavljaju,

zemlja koja prihvaća riblji skelet, peraje, ljuske,

iznutrice, nepojedene ostatke.

Prije tebe bila sam riba koja pliva u hladnome moru zajedno s drugim

ribama,

ravnodušna i slobodna.

Sada sam prženi kostur, spreman raspasti se,

pognojiti zemlju samom sobom

i gledati nebo koje

se od mora nikada nije vidjelo.

S bugarskog prevela Ksenija Banović

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: SKUD Ivan Goran Kovačić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"