Od ovog tjedna divljinom Velebita, predjelom Raminog korita, luta još jedan ris. Zove se Ljubo, stigao je iz Slovačke, direktno s Karpata, a jučer je u prirodu pušten u sklopu projekta LIFE Lynx koji za cilj ima zaustaviti izumiranje dinarske i jugoistočne alpske populacije risa. Ljubo je već petnaesti ris koji je proteklih godina naseljen u Hrvatskoj i Sloveniji. Tim je zemljama prijetilo potpuno izumiranje ove životinjske vrste iako je nekada u povijesti obilno naseljavala naše krajeve. 

„Rezultati koje smo u posljednjih pet godina postigli zajedničkim radom, i uz podršku lokalnog stanovništva, osigurali su budućnost risa u ovom dijelu Europe, ali su i uzoran model za upravljanje svim drugim zaštićenim vrstama“, kaže Tomislav Gomerčić, profesor s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji provodi projekt LIFE Lynx. Naglasio je i kako na području Ličko-senjske županije, gdje je Ljubo pušten, postoji izvrsna suradnja u istraživanju i zaštiti populacije risa između lovaca, javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i znanstvenika. Cijela akcija doprinijet će zaustavljanju parenja u srodstvu i time osigurati opstanak risa u Dinaridima. Naime, upravo je često parenje između srodnika dovelo populaciju risa u Hrvatskoj na sami rub opstanka.

Naseljeni risovi u ove krajeve stižu iz Slovačke i Rumunjske, a prije nego ih se pusti natrag u prirodu, životinje provedu do dva mjeseca u karanteni kako bi se utvrdilo da su potpuno zdravi. Ris je inače najveća europska mačka, a od tri velike zvijeri koje naseljavaju hrvatske krajeve, uvjerljivo je najugroženija vrsta. 

Nakon dva mjeseca Ljubo je na slobodi (FOTO: Gordana Iskrić)

Početkom 20. stoljeće dinarska populacija risa na ovim prostorima je izumrla. Dogodilo se to uslijed prekomjernog lova, a isti scenarij tada je pogodio veći dio Europe. Međutim, populacija je ponovno uspostavljena 1973. godine. I tada se posegnula za spasonosnom destinacijom – Karpatima – te je dovedeno šest jedinki koje su se desetljećima izuzetno dobro razvijale. Sve tri naseljene ženke već su u prvoj godini imale mlade, a iz okolice slovenskog Kočevja u neposrednoj blizini današnje granice s Hrvatskom, gdje su tada risovi pušteni, populacija se u narednim godinama proširila ne samo na područje Hrvatske, nego i Bosne i Hercegovine, Austrije i Italije. 

„Svi risovi koji su danas prisutni u Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini potomci su tih šest risova. Gotovo 50 godina razmnožavanja bliskih srodnika bez kontakta s risovima iz drugih populacija rezultiralo je genetskim poremećajima te je jedino rješenje za opstanak bio ponovni uvoz risova iz Karpata. Upravo to provodi međunarodni tim stručnjaka okupljen u projekt LIFE Lynx, pod sufinanciranjem Europske komisije“, objašnjavaju s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Navode i kako se ovim putem nastoje osigurati cjelovita i održiva rješenja za sve faktore koji ugrožavaju populaciju koju Hrvatska kao zajednički prirodni prostor dijeli sa susjednim državama, a koja je izuzetno mala i ugrožena. Uslijed nestabilnosti domaće malobrojne populacije zaključeno je da je jedini spas dovođenje „svježih gena“ iz druge populacije koja je stabilna. 

Početkom 20. stoljeća populacija risa na ovim prostorima je izumrla, da bi bila ponovno vraćena 1973. godine (FOTO: Marko Matešić)

Jedan od problema je i činjenica da ne postoji dovoljno znanstvenih podataka na temelju kojih bi se mogla napraviti pouzdana procjena trenutne brojnosti populacije risa. Postoji tek posljednja službena procjena iz Plana upravljanja risom iz 2010. godine u kojem se procjenjuje da populacija broji između 40 i 60 jedinki s trendom opadanja.

„Uspješnost naseljavanja pratiti će znanstvena istraživanja, koja će uključivati praćenje naseljenih životinja i njihovih potomaka pomoću automatskih foto-zamki i GPS ogrlica te brojne genetske i ekološke analize. Države uključene u projekt uskladiti će i unaprijediti upravljanje ovom ugroženom vrstom te će se pripremiti strateški dokumenti koji će osigurati dugoročnu suradnju na ovom području“, zaključuju s Veterinarskog fakulteta. 

Želja znanstvenika koji se bave ovom problematikom je da se poboljša povezanost populacija i poveća vjerojatnost prirodnog protoka gena putem razvitka vezne populacije zapadno od trenutne dinarske populacije čime bi se približila onoj alpskoj. Ljubo je jedna od njihovih nada. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Vedran Slijepčević

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"