Kako pametno gospodariti otpadom? Diljem hrvatskih gradova niču plavi, zeleni, smeđi i ini kontejneri, a u domovima one male manjine građana koji se trude odvajati otpad, množi se isti broj kanti za smeće, čiji se sadržaj zatim prazni u odgovarajući kontejner... Kako to rade uspješniji od nas i koliko to košta? Po onome što nam govori Mirela Holy, predsjednica stranke Održivi razvoj Hrvatske (ORaH), oni koji pametno raspolažu otpadom manje i troše na razvrstavanje, koje je pritom i puno logičnije i jednostavnije za građane. Procjenjuje se da Hrvatska u sustave zaštite okoliša - gospodarenje otpadom, pročišćavanje komunalnih i industrijskih voda - mora uložiti 10 milijardi eura.

Kao okvirna godina za ostvarenje većeg dijela mjera da bi Hrvatska dostigla europske standarde zapisana je 2020. godina. Nešto jest napravljeno i sufinancirano zajmovima Svjetske banke ili Europske banke za obnovu i razvoj, ali smo u velikom zaostatku, pogotovo po pitanju komunalne infrastrukture i pročišćavanja voda gdje su nositelji projekta Hrvatske vode i lokalne samouprave, kaže nam Mirela Holy.

"Po pitanju gospodarenja otpadom, Hrvatska je trebala uložiti oko četiri milijarde, a tu se stvari sporo kreću. Hrvatska se, nažalost, odlučila tu za gospodarenje temeljem Mehaničko-biološke obrade otpada koja po meni nije dobra, jer postoje naprednije i kvalitetnije tehnologije od MBO-a, koji zapravo potiče neselektiranje otpada po kućanstvima. Otpad završava na mehaničkoj traci gdje se kompjuterskom spektrometrijom odvajaju različite frakcije otpada, no taj je otpad već kontaminiran", objašnjava ona. Zato predlaže sustav koji se u sredinama nešto razvijenije ekološke svijesti primjenjuje i - funkcionira.

Sustav tri posude

"Po meni je najpovoljniji sustav tri vreće: jedna za biološki otpad - on ima najneugodniji miris i treba se rješavati putem biokompostana; u drugu bi išao neiskoristivi, tzv. miješani komunalni otpad; u treću bi išao koristan otpad - tekstil, staklo, papir, plastika, metali, drveni proizvodi, koji bi se u sortirnicama odvajao i prodavao kao sekundarna sirovina", govori Holy. I zaista - ne bi li bilo jednostavnije i brže smeće razvrstavati u samo tri kontejnera? U Hrvatskoj, naime, upravo zbog ove nepraktičnosti u razdvajanju smeća, živimo u blizini kontejnera koji zaudaraju na truljenje vrijedne sirovine - biootpada. Kontejneri za biootpad, unatoč iskoristivosti ove vrste "smeća" za proizvodnju energije, vrlo su rijetki i u gradovima poput Zagreba, što u pravilu znači da je ostatak zemlje u daleko većem zaostatku, uz časne iznimke. Osim toga, često se događa da se spremnik s papirom nepotrebno zagađuje biootpadom ili da papir umrljan hranom završava u komunalnom otpadu, kada je njemu zapravo mjesto u biootpadu.

"Najpovoljniji je sustav tri vreće" - Mirela Holy (FOTO: Lupiga.Com)

Zbrinjavanje otpada putem tri posude je izbor grada San Francisca, kojemu je cilj da ima nula posto otpada do 2020. godine. To znači da teže tome da što manje otpada završi zakopano pod zemljom ili u spalionici, a ova se strategija sastoji od prevencije gomilanja smeća, ponovne uporabe, reciklaže i kompostiranja. San Franciscu je 2000. godine uspjelo da smanji svoja smetlišta za 50 posto, a koristi koje su uvidjeli su sljedeće, kako ih navodi SF Environment, gradski odjel za čistoću:

1.) Sačuvanje vrijednih resursa

2.) Smanjenje (ljudskog) utjecaja na okoliš, kao što su klimatske promjene i zagađenje

3.) Stvaranje zelenih poslova

Ambiciozni planovi, slaba realizacija

Upravo je biootpad jedan od pogubnijih čimbenika kada je riječ o stakleničkim plinovima, ukoliko se ne zbrine adekvatno i ako ga se prepusti truljenju u okolišu. Otpaci hrane, pa čak i pokošena trava, na odlagalištima proizvode metan, plin koji je kudikamo štetniji od ugljičnog dioksida. Ostaci hrane i ostali "kalorični" otpad mogu služiti kao prirodno gnojivo za uzgoj povrća, a kompost služi i zadržavanju vode na poljima, ističe ovaj gradski odjel. 

Osim postavljanja ove tri vrste kontejnera na ulice, San Francisco je organizirao i svoje službenike da građane i poduzeća obrazuju o važnosti i načinima razvrstavanja otpada. Ovaj rastući sektor mogao bi do 2030. godine, predviđa studija američkih Tellus instituta i organizacije Sound Resource Management, proizvesti 2,3 milijuna poslova u SAD-u, ukoliko cilj bude ponovna uporaba 75 posto otpada.

Koliko god čudno to moglo zvučati, ove stvari su prilično univerzalne, kada su u pitanju mogućnosti odvajanja otpada, ali i obaveza prema smanjenju zagađenja na koje pristaju vlasti zbog širih okolišnih strategija. Hrvatska je, primjerice, pristala ulaskom Hrvatske u Europsku uniju obećala da će do ove godine reducirati udio neobrađenog organskog otpada na 35 posto količine koju je producirala 1995. godine. Kako se u međuvremenu nismo primakli pametnijem rješenju od ovoga koji sada jedva da stimulira odvajanje biootpada, zatraženo je prolongiranje tog perioda do 2018. godine, s baznom 1997. godinom. Biootpad, prema priručniku "Razumjeti otpad" koji je 2012. godine izdala Zelena akcija, zauzima čak 43 posto komunalnog otpada. Minimalni cilj do 2020. godine za odvojeno prikupljani otpad je 50 posto, a mi smo na prilično jadnih dvadesetak.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: sfenvironment.org