Želeći istaknuti Platonov značaj u filozofiji i važnost platonističke tradicije, A. N. Whitehead je 1929. godine ustvrdio da se cjelokupna (zapadna) filozofska tradicija sastoji od niza fusnota Platonu. Bez pretenzije da glavnog lika ovoga teksta uspoređujem s Platonom, već tek kao zgodan način da odmah uđem in medias res pa da nakon čitanja „Neispričanih priča“ Rajka Grlića smjelo postavim tezu kako bi se cjelokupna filmska, i šira kulturna povijest Jugoslavije i Hrvatske 20. i prvih godina 21. stoljeća, kao i politička povijest tih dviju država, mogle ispričati kao niz fusnota i komentara na ovu Grlićevu knjigu. A slučajnost je htjela da „Neispričane priče“ u drugom dopunjenom izdanju, osam godina od pojave prvog izdanja, pročitam tek sada - u travnju 2026. godine. 

ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma, održat će se od 19. do 26. travnja na sada već tradicionalnoj lokaciji u Kaptol Boutique Cinema. Bit će to 22. izdanje jednog od najvažnijih dokumentarnih festivala u ovom dijelu Europe. ZagrebDox se održava pod palicom umjetničkog direktora Nenada Puhovskog i izvršnog direktora Hrvoja Pukšeca. Selektori su iz više od 2.000 prijavljenih filmova pomno probrali njih 112, koji će se prikazivati u šesnaest filmskih programa. Kao i uvijek, očekuje nas mnoštvo kvalitetnih dokumentaraca koji se ne boje zauzeti stranu i kritički progovoriti o svijetu u kojemu živimo, pritom ostajući daleko od svake propagande. Posjetitelje očekuje i niz popratnih događanja - od "DoXXL-a" i masterclassova do industrijskog programa "ZagrebDox Pro: Slow Pitch".

Noseći protagonisti iz opusa finskog režisera Akija Kaurismäkija bore se za finansijsku i emotivnu sigurnost i stabilnost, za postojanje koje ih neće svesti na još jedan primer nesuvisle bede i propratnih mizerabilija. Kaurismäki ne prikriva sopstvenu odanost i privrženost likovima izopštenika, pripadnika radničke klase, koja prodaje svoj rad u prekarnim uslovima. Scene i prizore te prekarnosti on varira iz filma u film. Najuspeliji trenuci njegove filmografije su upravo oni u kojima zaranja kameru duboko u način života, svakodnevne rituale i manire ovih prezrenih marginalaca, proletera, nesuđenih revolucionara. Otud i potiče njegova „Proleterska trilogija“, s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog veka, kada biva ustanovljen neoliberalni poredak eksploatacije, u kome još i danas živimo.