U nekada napuštenom kompleksu, koji su skvotirali 2019. godine i vlastitim radom pretvorili u nastanjiv prostor, grade zajednicu utemeljenu na dijeljenju znanja, međusobnoj pomoći i degrowthu – smanjenju potrošnje. Struja dolazi iz solarnih panela, voda iz sustava za skupljanje kišnice, velik dio hrane iz viškova koji bi inače završili u otpadu, a mnoge se stvari popravljaju, prenamjenjuju ili dijele umjesto da se kupuju nove. Skvoteri su ovaj prostor eksplicitno definirali kao anarhistički, antifašistički i feministički. Od samih početaka kao dio zajednice ondje žive i stanari iz Latinske Amerike, pa je skvot do danas zadržao izrazito multikulturalan karakter. Vjerujemo da je mnogim Zagrepčanima, uljuljkanima u atomizirani život u „nuklearnoj obitelji“, nezamislivo da bi netko u njihovom gradu mogao živjeti na ovakav način.

Nikad neću odustati od feminističkih ideja, ali ne želim biti mobilizirana u potpuno polariziranom ratu vrijednostima kojima je cilj ostvarenje potpune dominacije određenog seta vrijednosti. Mi ili oni. Nikada to nisam htjela, moj je cilj uvijek bio da budemo i mi i oni. Ma što god „mi i oni“ uopće značili jer nekako sam uvijek mislila da smo svi mi. Mržnja i prijetnje, čak i posmrtno iživljavanje na nekom tko misli drugačije kakvo smo svjedočili i po smrti naše velike književnice i novinarke Slavenke Drakulić, razbija iluziju u koju ne želim prestati vjerovati. Da smo svi – mi. Ne pristajem. Ne želim odustati, ali ne želim biti dio igre koja je namještena da nas dijeli u ekstremističke pozicije. Velika većina nas ne pripada takvim pozicijama. Odlučila da više neću biti glas stavova u koje vjerujem i koje živim već da ću naprosto – biti.

Najmanje tri su izravno apostrofirane Moderne djevojke prošetale eterom jugoslavenskog novog vala između 1980. i 1985. godine. Prva godina, za čitavu priču po mnogočemu ključna, ujedno je ona Titove smrti, to jest početak strmoglavog sunovrata najvažnijeg i najuspješnijeg modernizacijskog projekta na našim prostorima, a u toj petoljetki, dok nije otkucala druga, na muzičkom je planu sve važno po novovalnom pitanju uglavnom bilo već rečeno. Na onom društvenom, uglavila se osamdespeta, poput nekog nesretnog, na lenti vremena začahurenoga čistilišta, točno između simboličkog trijumfa, ali suštinski labuđeg pjeva sarajevske zimske olimpijade i puča Slobodana Miloševića kojim će ukloniti Ivana Stambolića s čela Saveza komunista Srbije, čime će onaj sunovrat zadobiti svoje konačne konture, kako je poznato, krvave.