Zeleno-lijeva vladajuća opcija u Zagrebu ni u šestoj godini obnašanja vlasti nije promijenila osnovni smjer dugogodišnje proračunske politike u metropoli, a ta je da se najmanje tri četvrtine proračunskih prihoda troši na plaće, subvencije gradskim tvrtkama, zdravstvo i školstvo. U takvim okolnostima zelene politike platforme Možemo ni u ovogodišnjem proračunu ne bilježe unisoni rast rashoda kako bi se očekivalo i što bi bilo svojstveno njihovoj političkoj profilaciji. Uz napomenu da potonja ocjena ne uključuje provođenje zelenih politika kroz poslovanje Zagrebačkog Holdinga čije poslovanje je odvojeno od gradskog proračuna. Na proračunskoj razdjelnici zaštita okoliša sada ide 126,3 milijuna eura, što je za pet posto manji iznos nego u prošloj godini.

Otpočela je s deportacijama Rahele i Rivke, svojih najboljih školskih drugarica i njihovih obitelji, što se desilo već na početku rata. Vidjela je kako ustaše upadaju u njihove kuće i kuće drugih Jevreja, kako ih tuku i tjeraju u kamione, kako se nad njima iživljavaju. Sjedila je pored zamračenih prozora, gledala i plakala nad nesrećom svojih prijateljica i komšija, zgražavala se nad postupcima izroda. A sljedeći dan bi gledala iste neljude kako ulaze u te jevrejske stanove, useljavaju u tuđe i oteto. Mati reče da će rat zauvijek pamtiti po hapšenju brata Ivana, ilegalca kojeg su kolege prokazale, izdale da u roditeljskoj avliji ima zakopan pištolj i nekoliko ručnih granata. Pa ispriča kako je pet agenata Ustaške nadzorne službe, ozloglašene tajne policije, provalilo kapiju i nasilno ušlo u njihovu kuću.

Noseći protagonisti iz opusa finskog režisera Akija Kaurismäkija bore se za finansijsku i emotivnu sigurnost i stabilnost, za postojanje koje ih neće svesti na još jedan primer nesuvisle bede i propratnih mizerabilija. Kaurismäki ne prikriva sopstvenu odanost i privrženost likovima izopštenika, pripadnika radničke klase, koja prodaje svoj rad u prekarnim uslovima. Scene i prizore te prekarnosti on varira iz filma u film. Najuspeliji trenuci njegove filmografije su upravo oni u kojima zaranja kameru duboko u način života, svakodnevne rituale i manire ovih prezrenih marginalaca, proletera, nesuđenih revolucionara. Otud i potiče njegova „Proleterska trilogija“, s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog veka, kada biva ustanovljen neoliberalni poredak eksploatacije, u kome još i danas živimo.