Egipat i njegov glavni grad Kairo već se stoljećima, ako ne i više od milenija, nalaze u središtu zbivanja arapskog i islamskog svijeta i njegove kulture, iz razloga povijesnih (čak i od prije islama), geografskih, političkih i praktičnih. Suvremeni Egipat (nakon obaranja monarhije i obnove pune neovisnosti 1953. godine) ključan je faktor stabilnosti u arapskom svijetu i bitan geopolitički igrač, a njegova se stabilnost pomaže i izvana. Unutar društva, pak, suprotstavljeni koncepti arapskog nacionalizma i političkog islama prijete da unesu razdor u društvo, a vojska se isprofilirala kao ključni unutarnji faktor. Pet od šest predsjednika bili su vojna lica, a jedini civil bio je Mohamed Morsi iz Muslimanskog bratstva koji je nakon Arapskog proljeća vladao točno godinu i mjesec dana.

BORIS DEŽULOVIĆ: Zbogom, Žeki

NEISPRIČANE PRIČE: Knjiga Rajka Grlića kao predložak za našu kulturnu i političku povijest

INTERVJU-MARIJA MILETA: „Ljudi se ne boje reći da su fašisti, a na antifašiste se gleda kao na one koji su na krivoj strani“







































