Možda će početi Treći svjetski rat, a ja još nisam popio jutarnju kafu. Stolnjak je čist, pepeljara blista, kafa miriše, grlica je stigla na prozor, smotan je i prvi duhan, ali... upaljač neće da upali. Rakete lete po nebu Bliskog istoka, ali upaljač ne radi. Klik, klik, klik ... ništa, gore nuklearna postrojenja, gore stambene zgrade, gore bolnice, ali upaljač neće. Ostavljam rakete da lete, preturam po ladicama, nema šibica, nema rezervnog upaljača, nema ničeg što gori. Vraćam se za sto, a tamo rakete i dalje lete, a upaljač neće da upali. Klik, klik, klik ... ništa, gore porodični automobili, gore pijace, šume, gore šatorska naselja i gladni civili, gori nebo, gori more, gori koža, gori kosa, a moja kafa se hladi. Možda će početi Treći svjetski rat, a ja još uvijek nisam popio jutarnju kafu.

„Kad je čovjek siromašan duhom ili materijalnim stvarima važno mu je barem pripadati velikom stadu. Veliko desničarsko stado je danas poželjan identitet u Hrvatskoj, to je valjda jasno. Iznenaditi bi mogla jedino količina mržnje i krvoločnosti koju to stado pokazuje prema drugima. Jer, nemojmo se zavaravati, političari koji vode Hrvatsku potiču podjele na stada, a većina građana na to pristaje. Lakše je“, kaže u razgovoru za Lupigu Sniježana Matejčić, politologinja, feministkinja i bivša novinarka koja živi i djeluje u Poreču, a posljednjih se godina istaknula i kao aktivna sudionica javnih rasprava o pitanjima transparentnosti i odgovornosti institucija. Jedan od recentnijih slučajeva tiče se peticije vezane uz održavanje koncerta Marka Perkovića Thompsona u Poreču koju je pokrenula krajem prošle godine.

"Mogu ja svašta zamisliti, ali ne vidim se kao neangažiranog umjetnika s obzirom da mi je značenje angažiranosti prilično široko. Društveno, političko, ekonomsko, ekološko, psihološko, filozofsko, zdravo seljački i tako dalje. Angažirana umjetnost je pjevati narodne pjesme u specifičnim modernim vremenima, pjevati o svjetskim sukobima, o patnji nedužnih, opjevati žabu u bari koju zbilja rijetko vide ljudske oči, pjevati mjesecu kada ga gledaju samo luđaci …", kaže u razgovoru za Lupigu Martin Ladika uoči dvanaestog festivala Prvi prozak na vrh jezika koji će se ovog tjedna održati u parku ispred zagrebačke Bookse, a Martin Ladika će ga imati čast zatvoriti svojim koncertom u petak navečer. O sebi kaže: „Šumski pjesnik, drumski pjevač, mijene vjesnik, svjedok čuda – lutkar, lutak ..."