Prošle nedjelje u susjednoj Sloveniji bila su organizirana čak četiri referenduma. Od prosinca 1990. godine u toj je zemlji održano ukupno 38 državnih referenduma. Takvo nešto potpuno je nepoznata pojava u Hrvatskoj, jer su kod nas u istom periodu održana svega tri državna referenduma. Ukratko, glavni formalni razlog zašto u Hrvatskoj nema referenduma jeste to što referendumska materija u Hrvatskoj nije dobro i primjereno regulirana, a za vjerovati je da namjerno nije dobro regulirana iz političkih razloga, zbog toga što političkim elitama, a prije svih HDZ-u koji je većinu vremena na vlasti, iako ne samo njima, nikakvi referendumi ne odgovaraju. Političke elite ovdje žele same odlučivati, a uplitanje građana samo je nepotrebna smetnja koju treba izbjeći po svaku cijenu.

Moram priznati da se već neko vrijeme nisam susreo s tako zgusnutim očitovanjem proustaške paranoje. Priznajem također da me bila obuzela silna tuga nad prizorima Zafranovićeva moralnog srozavanja dok je promovirao svoj film, pogotovo onom scenom kada je pred kino-platnom u Banjaluci udijelio sočan verbalni rukoljub Miloradu Dodiku, čovjeku koji redovno razglašava mit o sedamsto hiljada Srba ubijenih u Jasenovcu, pa je sada i filmskoga redatelja valjda upoznao sa žanrovskim finesama svoje žrtvoslovne pornografije, a k tome i autoritarnom vođi paradržave na čijem je teritoriju zabranjeno prikazati film “Quo vadis, Aida?” o genocidu u Srebrenici. Savez umjetnika s vlašću, osim što taštine uključenih aktera pumpa do ruba eksplozije, otvara mnoge mogućnosti, između ostalih i tu da se umjetnički obračun sa zlom stavi u službu zla.

Što znamo o nacističkim i fašističkim državama u povijesti Europe? O Njemačkoj puno, budući da povijesno-dokumentarni tv kanali polovicu svog programa popunjavaju s Hitlerom i nacistima. O Italiji nešto manje, ali ipak dosta. O Španjolskoj još manje, iako ponešto, budući da je režim Francisca Franca zbog svoje formalne neutralnosti preživio Drugi svjetski rat. O Portugalu i Salazaru koji su se također kretali autoritarnom linijom već ne znamo puno jer su bili izvan glavnog europskog ratnog fokusa, uglavnom zauzeti svojim kolonijalnim ratovima u Africi. O kratkoročnim satelitskim tvorevinama koje su postojale još i manje, možda uz izuzetak Rumunjske zbog preokupacije režisera Radua Judea da prekopava po grešnoj prošlosti svoje zemlje, te NDH koja je ipak dio naše kolektivne regionalne povijesti, ali koja ovdje nije tema.