Nisam još bio ni u školu pošao a odlazio sam na podine, ledinu u kršu iznad sela i tamo gledao starije rođake kako igraju fudbal. Stajao bih po strani i čekao da lopta završi van igrališta kako bih je uzeo i vratio. Znao sam da me gledaju pa sam loptu pokušavao udariti što bolje i tako pred njima pokazati talent za koji sam vjerovao da ga posjedujem. Podine su bile „male“ i „velike“. Između njih je bilo udaljenosti svega dvadeset metara vazdušne linije, s tim da se meni to tada činilo puno više. Sjećam se da smo na velikim podinama, onim udaljenijim od sela, puno puta dočekali akšam. Tad bi od svega, u mraku koji je iz šume izlazio kao da je tamo čitav dan bio pritvoren, vidljiva najduže ostajala bijela lopta. Igralo se sve dok neko ne bi promašio prazan gol, kada bi se naljutio, nešto opsovao, uzeo loptu i demonstrativno napustio igralište.

"Kapitalizam je društveno uređenje koje igra na kartu niskih strasti masa, a te niske strasti proizvodi masmedijskim zaglupljivanjem. Stoga je filozofija medija dimenzija gdje treba nastaviti Grlićevu, ali i Marxovu kritiku kapitalizma", kaže u velikom intervjuu Sead Alić, profesor varaždinsko-koprivničkoga Sveučilišta Sjever. Ovaj dvostruki doktor znanosti sam je napisao više od deset knjiga, među kojima je posljednja „Masovna proizvodnja narcizma“. U središtu su Alićeva interesa pitanja estetike i još više medija (koje je iskusio i radeći emisije "Frigidna utičnica" na Radiju 101 te "Knjigom u glavu" na HTV-u). Alić će u ovom intervjuu govori o Danku Grliću (1923–1984) i filozofiji jednoga od utemeljitelja međunarodno relevantnog kruga filozofa i sociologa okupljenog oko Korčulanske ljetne škole (1963–1974) i časopisa Praxis (1964–1974).

Bogati jesenski program „Kina sa stavom“, zagrebačkog Dokukina KIC, nastavlja se i ovog utorka, kada u Preradovićevoj gostuje novi film čuvenog izraelskog redatelja Avija Mograbija, bespoštednog kritičara izraleskog društva, koji će dan nakon premijere i sam gostovati u Zagrebu. Radi se o filmu „Prve 54 godine: Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju“, koji u naslovu, primijetit će neki, sadrži broj godina otkako je Izrael okupirao Palestinu, a broj je danas, godinu dana nakon što je ovaj film snimljen, narastao i na 55. Upravo je tema relacija Izraela i Palestine gotovo uvijek u fokusu Mograbijevog dokumentarističkog rada, a svoj novi film temeljio je na svjedočanstvima izraelskih vojnika i arhivskih snimaka. Film prikazuje gorki i beskonačni sukob kao nikada do sada, u formi vojno-strateškog izvještaja o kršenjima ljudskih prava.