Pripreme za Thompsonov koncert u Šibeniku obilježene su nizom krajnje problematičnih zahvata u prostoru Spomen-parka Šubićevac. Nakon što su organizatori ondje bez potrebne dozvole postavili prijenosne zahode, koje su morali ukloniti, na istoj su lokaciji sada postavljeni bijeli šatori i velike rampe te je srušena ograda između Spomen-parka i stadiona na kojem će se održati koncert. „Organizatori koncerta su bahati ljudi koji znaju da imaju punu podršku vlasti. Mislim da je cijeli projekt dogovoren na višoj razini i on se jednostavno mora provesti. Izgred s WC-ima jedino je što su morali promijeniti, vjerojatno zbog velikog pritiska javnosti. Sve ostalo napravili su u posljednji trenutak kako više ne bi bilo vremena reagirati. Po meni je poruka jasna – mogu raditi štogod žele. Ako im se već dozvoljava ustašovanje, onda im nije problem ni ući u spomen-područje, koje je ujedno mjesta stratišta“, ogorčen je aktivist Lovro Krnić.

Nakon što je crnogorski parlament ovoga tjedna usvojio izmjene i dopune Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, što će rezultirati pravom žena da mjesečno iskoriste dva dana plaćenog izbivanja s posla tijekom menstrualnog ciklusa, i hrvatski i srbijanski i bosanskohercegovački mediji u svojim tekstovima postavljaju pitanje kada će i hoće li uopće i njihove zemlje krenuti crnogorskim putem. Takvo pitanje postavljaju i u zagrebačkom Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), organizaciji koja se bavi zaštitom ženskih prava i promicanjem rodne ravnopravnosti. U CESI-ju ocjenjuju da je Odluka Skupštine Crne Gore važan iskorak te zaključuju kako je vrijeme da se i u Hrvatskoj ozbiljno razgovara o utjecaju menstruacije na radni život žena, napominjući da najvažnije pitanje nije jesmo li za ili protiv menstrualnog dopusta.

U teoriji, Turska je fascinantna zemlja koja se prostire na dva kontinenta i koja je iskoristila svoju imperijalnu prošlost kako bi stvorila multikulturno društvo u kojem se susreću tradicije Jugoistočne Evrope, Mediterana, Bliskog istoka, Male i Srednje Azije, a opadanje imperijalne moći tako da se približi Zapadu. Početkom 20. stoljeća Turska je na taj način kodirala svoj tip nacionalizma u kojem je religija bila potisnuta u privatnu sferu, a sistem se održavao kombinacijom državno-kontroliranog kapitalizma, središnje uloge vojske i ideologije koja je bila bliska komunističkom kultu ličnosti, a u čijem je centru stajao osnivač moderne turske države, Mustafa Kemal Atatürk. Krajem 20. stoljeća, došlo je do demokratskih promjena i ojačavanja uloge parlamenta, što je početkom našeg milenija rezultiralo izborom islamista Reçepa Tayipa Erdoğana za premijera koji je potom prešao na predsjedničku funkciju.