Nakon što je crnogorski parlament ovoga tjedna usvojio izmjene i dopune Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, što će rezultirati pravom žena da mjesečno iskoriste dva dana plaćenog izbivanja s posla tijekom menstrualnog ciklusa, i hrvatski i srbijanski i bosanskohercegovački mediji u svojim tekstovima postavljaju pitanje kada će i hoće li uopće i njihove zemlje krenuti crnogorskim putem. Takvo pitanje postavljaju i u zagrebačkom Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), organizaciji koja se bavi zaštitom ženskih prava i promicanjem rodne ravnopravnosti. U CESI-ju ocjenjuju da je Odluka Skupštine Crne Gore važan iskorak te zaključuju kako je vrijeme da se i u Hrvatskoj ozbiljno razgovara o utjecaju menstruacije na radni život žena.

Ono što se danas moderno zove „kulturni rat“ nije kod nas sada ništa smireniji, argumentiraniji, pristojniji ili kulturniji nego što je bio u Hrvatskoj krajem devedesetih. Ma kakvi! Danas je i gore. Kako su dostupne društvene mreže, a na njima se može biti anoniman, govor je suroviji, nasilniji, prijeteći. Asortimanu starih objedničkih etiketa dodaju se nove – „pederčine“, „lezbe“, „pedofili“, „transvestiti“ … Ni druga strana, liberalna, ljevičarska, ne zaostaje puno u žestini. Rat „ustaša“ i „partizana“, „nacića“ i „jugočetnika“, „anti antifašista“ i „antifašista“ u punom je jeku. Zanimljivo je i da što je Jugoslavija dulje mrtva, u hrvatskom desničarskom narativu ona je sve više živa. Je li to zato što kad se kritički otklone svi obilati piarovski narativi o nikad uspješnijoj zemlji u kojoj se nikad nije bolje živjelo, stvarna Hrvatska ipak više nalikuje ovećem Potemkinovom selu?

„Pošteno, pa 'ko koga zajebe” – tako bi glasilo nepisano pravilo po kojem se uređuju imovinski odnosi, posebno u okviru obitelji, u našim krajevima, od Vardara do Triglava. Vjerojatno je tako i drugdje u svijetu, a mi vidimo samo ono što nam je blizu. Kada je u pitanju imovina na turistički razvijenom otoku Hvaru, a dva ogranka obitelji u Splitu, onda dobijemo film „Koke“, debitantski uradak Igora Jelinovića. „Koke” je inače neprevodiv termin iz splitskog slenga kojim najčešće žene jedna drugu zovu od milja. Prevodivost tog termina, pa i ostatka u istom lokalnom ključu „kodiranog” dijaloga može predstavljati izazov, što za prevoditelja, što za gledatelja iz neke druge kulture ili s nekog drugog područja. Film je premijerno prikazan na festivalu u Rotterdamu gdje nije privukao znatniju pozornost međunarodne kritičke javnosti.