Generalna poruka je da biciklisti imaju jednako pravo koristiti ceste, kao ravnopravni sudionici u prometu, te da imaju pravo na kvalitetnu i sigurnu infrastrukturu. Mnogi se među okupljenima u kritičnoj masi međusobno ne poznaju, a među njima se ipak tokom vožnje razvija spontana solidarnost. Dok biciklisti prolaze ulicama, javni i automobilski promet staje kako bi ih propustio, a pješaci zbunjeno promatraju, dok neki i oduševljeno mašu. Prilika je to da se doživi kako bi gradske ulice izgledale bez automobila - koliko je radikalno drugačiji, ugodniji i oslobađajući osjećaj kretanja gradom kada automobili nisu sveprisutna prijetnja. Priča kreće danas u 17 i 30 na zagrebačkom ispred Hrvatskog narodnog kazališta na Trgu Republike Hrvatske, a završava kod kluba Močvara. 

„Sve je vidljiviji trend kriminalizacije samog aktivizma kao takvog, ali selektivno i usmjereno na određene skupine. I sada se to nastavlja s antifašističkim pokretima. Meni je jednostavno nevjerojatno da se ljudi više ne libe reći da su fašisti. Dakle, stvorena je takva atmosfera u društvu koja dolazi od političkog vrha, od HDZ-a, koja se godinama polako 'kuha' i ulazi u sve pore društva. Ljudi se ne boje reći da su fašisti, a antifašizam postaje prljava riječ, antifašisti su oni koji su na krivoj strani … Naravno da neki kažu da nisu fašisti, nego domoljubi“, kaže u razgovoru za Lupigu Marija Mileta, koju je policija prijavila zbog organiziranja marša Ujedinjeni protiv fašizma, točnije zbog transparenata koji su viđeni na maršu. „Oni to prikazuju kao promociju totalitarnog režima, komunizma“, kaže Mileta koja je prošli tjedan bila na prvom sudskom ročištu.

Što se tiče ovogodišnjeg izdanja ZagrebDoxa, makar u slučaju domaćih filmova u regionalnoj konkurenciji, sve se vrti oko pitanja pričanja i kolanja priča koje na koncu mogu poprimiti oblik misterije ili teorije zavjere. Misterij je prisutan kod Ivana Ramljaka i njegovog kratkometražnog dokumentarca „Pozdrav iz sekretarijata“ (2025): on svoj film slaže od međusobno povezanih i nepovezanih fotografija s policijskih uviđaja iz perioda Jugoslavije i prvih godina neovisne Hrvatske, ostavljenih na negativima nakon preseljenja jedne otočke policijske postaje. Ivan Grgur, pak, sa svojim također kratkim uratkom „Medo u šparogama“ (2025) ispituje kako se priča o iznenadnoj pojavi medvjeda u Istri u sezoni šparoga distorzira u različite i međusobno suprotstavljene verzije i teorije koje mještane okolice Umaga okreću jedne protiv drugih.