Da je bilo istinske želje da se o Franji Tuđmanu, u povodu stote obljetnice njegova rođenja, progovori vjerodostojno i “s dostojanstvom”, kako je to formulirao Andrej Plenković, progovorilo bi se historiografski, a ne politički – ali, kako ta vrsta dostojanstva nije bila ni Tuđmanov način, ovo što smo vidjeli skladno se uklapa u njegovo nasljeđe. To, međutim, povijesnu istinu ne mijenja: istinu da je Hrvatska danas EU i NATO članica ne zbog Tuđmana, nego usprkos njemu; istinu da je njegova maksima “Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za što” uvijek bila tek pokriće za svevlašće i samovolju HDZ-a; da njegovo zagovaranje nekakve “pomirbe” nije bilo drugo doli rehabilitacija ustaštva i ponižavanje partizana; da je njegova “briga za Hrvate u BiH” bila drugo ime za etničko čišćenje Bošnjaka ...

Nedavno mi se dogodio veoma zanimljiv incident. Šetao sam tržnim centrom, čula se neka lagana, zapadnjačka muzika. Odjednom, čujem ogorčeni glas iza leđa: „Kakav bezobrazluk! Ovi Amerikanci i Britanci uvode sankcije našoj zemlji, sprečavaju Vladimira Vladimiroviča da se bori protiv nacista u Ukrajini, a vi ovde puštate njihovu muziku? Stavite rusku pesmu odmah! Ne treba nam ovo zapadno smeće!" Pogledao sam oko sebe, glas je pripadao običnom, neupadljivom tipu koji je svoje ogorčenje izlio na jadnog prodavca. Momak je bio prilično loše obučen, tipičan predstavnik "dubokog naroda". Onog koji je sa entuzijazmom, čak i sa nekom vrstom opsesije, podržao takozvanu „specijalnu operaciju u Ukrajini“. To je „Putinova većina“. Čine je fabrički radnici u industrijskim gradovima, ozloglašeni državni službenici, nastavnici i penzioneri.

U vremenu sadašnjem obilježenom agresijom Rusije na susjednu Ukrajinu, možda ne bilo loše upoznati se s time kako ruska država zapravo funkcionira i što sa sobom namjerava prenijeti u ostatak svijeta u koji prodre. U tom smislu, uvid u filmove autora od određenog integriteta, može biti više nego koristan alat. Na prvi pogled, film Alekseja Germana Juniora „Kućni pritvor“ (ruski original "Delo") o univerzitetskom profesoru koji biva smješten u kućni pritvor za vrijeme istrage o pronevjeri sredstava ne govori o aktualnoj političkoj situaciji. Ali, s druge strane, German nam zorno prikazuje kako zapravo rusko društvo funkcionira po zakonu (fizički i politički) jačeg, što je nešto što se ne mijenja ma koji politički okvir (carski, sovjetski ili trenutni federalni) u Rusiji bio na snazi.