Hrvatska je jako kulturna država. Tu se pazi na okoliš, nasljeđe, bilo prirodno, bilo kulturno, tu se nikada ne bi – to samo tvrdi histerična ljevica – opasnim otpadom zagađivali kilometri zemlje, šuma i korita rijeka … Ne bi se ni za živu glavu uništavalo najljepše dijelove obale i otoka, niti bi Hrvati ikada pristali da im neprijateljska, koruptivna vlast kroji zakone prema kojima je bjelosvjetskim lupežima dozvoljeno da poput loše izvedene estetske operacije doslovce unište vizure obale i nježnih otočkih vala, riječju, ne bi nikada više glasali za kriminalnu, dušmansku vlast koja evo vlada državom već milijun godina. Ne bi nikada neka otočka birokratska svita, unatoč jasnoj ekološkoj kataklizmi, dopustila da čitav jedan otok postane građevinska zona u kojoj svaki perač novca s firmom na nekim Maldivima smije doslovce unakaziti prirodni okoliš.

Kratka biografija otkriva kako je Günel Mövlud kao dvanaestogodišnjakinja morala pobjeći iz svog doma u Nagorno-Karabahu, kada je izbio rat Azerbajdžana i Armenije oko polaganja prava na tu regiju, koja je danas međunarodno priznata kao dio Azerbajdžana. Diplomirala je na Državnom sveučilištu kulture i umjetnosti Azerbajdžana, nakon čega započinje novinarsku karijeru. Danas živi i radi u Norveškoj kao gostujuća spisateljica, a u svom se radu fokusira na teme iz područja ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, manjinskih prava, mirotvorstva i humanitarnih vrijednosti. U srijedu ćemo je moći čuti u zagrebačkoj Booksi na Reviji malih književnosti koja je ove godine posvećena migrantskoj književnosti, odnosno, spisateljicama i piscima koji „pišu između različitih prostora, jezika i identiteta“.

Film „Dua“, kosovske režiserke Blerte Basholli rekreira devedesete godine prošlog veka, kroz perspektivu odrastanja trinaestogodišnje devojčice, u vrtlogu okupacije i segregacije Kosova od strane srpskih policijskih, vojnih i paravojnih formacija. Imali smo ga prilike pogledati u takmičarskom delu Sarajevo Film Festivala. Kako je rekla nakon projekcije, Basholli je svoje vlastito odrastanje u velikoj meri „pozajmila“ glavnoj protagonistkinji. Ovaj kreativan i sasvim uspeo susret generacija rezultovao je filmom koji pleni proživljenom osetljivošću za nevolje i krize koje se javljaju u ranoj adolescentskoj dobi. Film, istovremeno, nije samo još jedna obična coming-of-age priča, baš zato što se, izvan introspektivnog sveta glavne junakinje stalno nazire širi politički i društveno-istorijski kontekst koji direktno utiče na njen preobražaj.