"Smatram kako u Hrvatskoj nije riječ o postojanju problema zbog priziva savjesti kako to vrlo često možemo u javnosti čuti jer pacijentici ne može biti uskraćeno pravo na prekid trudnoće", ustvrdit će ministar Vili Beroš u intervjuu za Lupigu o tzv. Zakonu o pobačaju i problemu raširenog priziva savjesti u hrvatskoj ginekologiji. U razgovoru će najaviti kako ni po budućem zakonu pobačaj neće biti besplatan, a osim toga uvest će se i obavezno savjetovanje. Napominjemo da smo ministru molbu za intervju uputili prije dva mjeseca i da on u tom roku nije našao vremena da se nađemo, nego je na pitanja odgovorio u pisanoj formi. Zato, nažalost, nema rasprave o mnogim spornim izjavama. Budući da smo tek iz odgovora doznali da će se ministar oslanjati na povjerenstvo koje je osnovao njegov prethodnik Milan Kujundžić, a koje dijelom čine poznati prizivači savjesti i nijedan poznati zagovornik regulacije priziva savjesti.

Biti uistinu sekularna država bi značilo i da se vjeronauk uči u crkvama, a ne u školama, ali Hrvatska je sa Svetom Stolicom potpisala ugovore prema kojima se država prema Crkvi za koješta obavezala, među ostalim, i na vjeronauk u školama. Četiri Vatikanska ugovora ratificirani su u Saboru 1997. i 1998. godine, a procjenjuje se da Hrvatska ukupno godišnje za Crkvu izdvaja najmanje 600 milijuna kuna. Dakle, ugovori su potpisani davno, ali se još dugo neće mijenjati, pa je razgovor o školama bez vjeronauka (zasad) gubljenje vremena. Ali, uvođenje humanističke alternative u osnovne škole bilo bi korak naprijed. Udio učenika osnovaca koji idu na vjeronauk je 89 posto a u srednjoj školi 76 posto. Prelati nisu za alternativu za osnovce, iako ne žele to baš otvoreno reći. Još prije nekoliko godina kad se o alternativi razgovaralo, bio je i predložen naziv predmeta „religijska kultura“, ali se Crkva tome jako protivila.

Danski jazz glazbenici posvuda slijede ekstremno desnog, anti-muslimanski nastrojenog političara Rasmusa Paludana, zaglušujući njegov glas lošom glazbom. I svatko je pozvan priključiti se ovim „nastupima“ kolektiva „Slobodni jazz protiv Paludana“. Rasmus Paludan je, inače, bivši odvjetnik poznat po svojim anti-muslimanskim prosvjedima za čije lokacije bira kvartove u kojima je većinsko imigrantsko stanovništvo. Njegovi „nastupi“ uključuju spaljivanje Kurana i zamatanje u slaninu. Tridesetosmogodišnji političar osuđivan je zbog izražavanja rasističkih stavova, zbog čega mu je i zabranjeno obavljanje odvjetničkog posla na tri mjeseca, a inače i sam ima imigrantsko porijeklo. Naime, njegov otac je Šveđanin te Rasmus Paluda i sam povremeno živi u Švedskoj. „Protiv buke se borimo bukom“, kaže John Rasmussen, informatički savjetnik i saksofonist, a kako to zapravo izgledate pogledajte u ovom sjajnom videu.