Čega se sve ne nagledah! Od nekih prizora još me uvijek podilaze trnci i oblijeva hladan znoj. Prvi stan koji mi je bio pokazan na početku moje potrage urezao mi se u užasnutu memoriju doživotno. Smješten je u podrumu ogromne privatne kućerine, a da bi se uopće stiglo do njega, treba proći kroz dugačak hodnik od betonskih zidova dok ti mrtvi žohari krckaju pod nogama. I taj miris, majko moja. Kao da se spuštaš u grob. No, trud se isplati, najednom se u mraku ukaže veličanstvenih 15 kvadrata “stambenog” prostora ambicioznog naziva “garsonijera”. Pobjegla sam glavom bez obzira. Optimistično se upuštam u ležerno pregledavanje stanova ponuđenih na internetu. Uočavam poveći broj oglasa koji između ostalog ističu restriktivne uvjete – bez djece, bez kućnih ljubimaca, samo nepušačima, samo studenticama, samo studentima, samo zaposlenim ženama, samo visokim ljudima sa zelenim očima i slično.

Kad je nedavno pukla saradnja između dnevnog lista Oslobođenje i Borisa Dežulovića, namjerno ne navodim niti jednu referencu na veliko ime Oslobođenja i veliko ime Borisa Dežulovića – jer ko to ne zna, ovaj tekst ionako nije za njega – digla se digitalna armija komentatora da lajka i komentariše, zgražavajući se nad takvim činom. Po tome pamtimo ovaj razlaz jer izvornog teksta, kao uzroka za prekid saradnje, jednostavno nema. Napisao Dežulović članak, komentarišući nešto i nekako (al' eto preturamo nekako, što bi rekao jedan džingl iščezlog sarajevskog eFM radija) nedavno masovno događanje u Sarajevu – tom multinacionalnom i civilizacijskom središtu svijeta i univerzuma. Uz dužno poštovanje Dežuloviću, mene uopšte ne interesuje šta tamo piše, niti želim da mi to na san dolazi.

Rijetki su ljudi poput Dese i Jerka Bakovića. Proslavljajući svoj 101. rođendan Desa Baković je u travnju još jednom pokazala svoju ljudskost, osobinu koja ju je pratila cijeli život. Naime, na taj je dan donirala obiteljski stan vrijedan 600.000 kuna kako bi se s tim sredstvima stipendiralo školovanje siromašne djece iz nerazvijenih sredina. „Sredstvima koja je poklonila Desa Baković trenutno se financiraju potrebe 31 djeteta, a djeca dolaze većinom iz sela i općina na Kordunu i Baniji“, objasnit će nam Ivan Blažević, tajnik zaklade Solidarna u sklopu koje djeluje i Fond Desa i Jerko Baković. Životi ovo dvoje supružnika bili su obilježeni humanošću. Za vrijeme rata Desa i Jerko Baković, inače brat slavnih heroina Rajke i Zdenke Baković koji je također zajedno sa sestrama djelovao kao komunistički ilegalac tijekom Drugog svjetskog rata te kasnije bio zarobljen u jasenovačkom logoru, učestalo su slali humanitarnu pomoć u zaraćena područja