"Prilikom svakog ukazivanja na planirane ili postojeće projekte kojima se gleda isključivo profit, a uništava ili ugrožava okoliš i priroda, a time i ljudi, usprkos brojnim stručnim argumentima, proglasi nas se onim „zelenima koji su protiv svega“. Već godinama s kolegama razgovaram o tome kako pokazati i dokazati ljudima u Hrvatskoj da mi zaista nevjerojatno volimo svoju zemlju jer je pokušavamo očuvati od tzv. investicija koje neće donijeti nikakav boljitak za ljude. Moguće je da smo toliko usmjereni na „gašenje požara“, odnosno ukazivanje na probleme i sprečavanje daljnje štete da nedovoljno radimo na ukazivanju na moguća rješenja pa nas je onda vrlo lako opetovano proglašavati onima koji koče razvoj", kaže u razgovoru za Lupigu Željka Leljak Gracin direktorica Bioma, jedne od najaktivnijih domaćih organizacija za zaštitu prirode.

Već punih 13 godina roditelji djece ubijene tijekom ratne 1992. i 1993. godine u Prijedoru pokušavaju dobiti odobrenje za podizanje spomenika koji bi u javnom prostoru obilježio tu neopisivu tragediju. Veliki korak naprijed na tom putu je nedavno upućeni javni poziv umjetnicima, kiparima, dizajnerima, arhitektima i drugim autorima da osmisle i ponude originalno idejno rješenje spomenika. „U izvedbi je potrebno izbjeći bilo kakve nacionalne, vjerske, ideološke i političke simbole i elemente“, stoji u pozivu koji je raspisao Centar za mlade Kvart iz Prijedora nudeći 5.500 konvertibilnih maraka, odnosno oko 2.800 eura, za najbolje idejno rješenje. Objavljena je i satelitska karta buduće lokacije, kao i fotografija s lica mjesta, a u naravi se radi o travnatoj površini na samom ulazu u najveći gradski park.

Najlakše je osuditi. Čujemo tako, ili pročitamo, vijest iz daleke Amerike ili s nešto bližih destinacija da je roditelj ostavio dijete u autu na jakom suncu, pa je dijete pretrpjelo po život opasne posljedice, ponekad i smrt. Prva reakcija nam je po pravilu zgražanje i osuda: „Kakav je to čovjek?! Kako može biti tako neodgovoran i nemaran?! Ja to ne bih nikada tako!”. Nakon toga ćemo možda ispratiti suđenje, „navijati” i na koncu prokomentirati presudu kao nedovoljno strogu (jer, kakva god bila, ona neće zadovoljiti naše stroge moralne standarde), potpuno uvjereni u svoju superiornost zbog koje se nama takva stvar ne može dogoditi, jer smo odgovorni i pažljivi, dobri roditelji i dobri ljudi pa se smijemo udružiti u rulju spremnu za linč. Razumijevanje, ono koje je i Camusov „stranac samome sebi” Mersault tražio prihvaćajući svoju kaznu, nećemo pokazati.