„Tržište doista funkcionira“, ponovimo taj nalaz, i ne dovodimo ga u pitanje, jer su statistike Billboarda veoma pouzdane. A tržište ne da funkcionira, nego u visokom ritmu melje sve pred sobom. Upravo je njegova deregulacija to što od devedesetih godina prošlog stoljeća, s pripremom u dvije prethodne decenije, predstavlja najutjecajniju globalnu mijenu. To je fundament tih društvenih i političkih promjena, izgubljenosti kojom ječe pjesme novog doba, bijesa i tuge. No tadašnja neispitana teritorija je sve poznatija. Onima koji se ubrajaju u opisani „normalni svijet“ očito svaka pjesma odjekuje zvonom blagajne, kao u onom slavnom hitu koji se na Billboardovoj Hot 100 listi 28. srpnja 1973. godine uspeo do 13. mjesta. Nije ni on baš nešto veseo, ali traje kao tri današnja.

''Pušiš li?''. ''Ne pušim stari, svega mi!''. ''Brineš li se za brata i mater?''. ''Ma brinem, al' me buraz uvijek nešto zajebava!''. ''Sve će biti dobro. Eto mene poslije 20. septembra, pa ćemo na pivo, da se ko muškarci ispričamo. Treba sad biti pametan, zlo je vrijeme. Treba ići što dalje. Razgovaraćemo, pa vidjeti.'' Ovo je bio moj posljednji razgovor sa ocem. Telefonski. Negdje je mogao biti 15. septembar 1992. godine. On u Bosanskom Petrovcu, ja u Sremskoj Mitrovici. Četiri dana poslije, srpska vojska ga je odvela sa posla, poput džaka krompira u civilu sa radne obaveze, natovarila ga u kamion i u dogovorenoj sačekuši je likvidiran. Ubijen. Otjeran u smrt jer je mislio drugačije, bio drugačiji i imao ženu šokicu. Nisam ga slagao. Nikada do tada cigarete zapalio nisam, nit' sam se pive vatao.

„Svaki put kada usmerite reflektor na tako nešto, vi smanjite mogućnost da se to ponovi jer to postane tema o kojoj će da se priča, iako ovaj film verovatno neće rešiti nijedan slučaj. Ali, eto dali smo glas jednoj ženi. Ona će imati neku vrstu satisfakcije od toga da se njena priča čula. Biće misli mnogo teže da se takve stvari dogode“, objašnjava nam Snežana Bogdanović nakon velikog uspeha na ovogodišnjem Berlinaleu. Film „Šavovi“ u kojem ona glumi ženu kojoj je u rodilištu ukradeno dete, nagrađen je nagradom za najbolji evropski film u sekciji Panorama. Lupiga se sa redateljem Miroslavom Terzićem i Snežanom Bogdanović našla u Berlinu, gde smo razgovarali o uslovima snimanja i o fascinantnoj ličnosti Drinke Radonjić, čija je ovo priča, a za koju su glavni akteri ovog filma imali samo reči pohvale te zaključili kako je ona bila njihov džoker.