U teoriji, Turska je fascinantna zemlja koja se prostire na dva kontinenta i koja je iskoristila svoju imperijalnu prošlost kako bi stvorila multikulturno društvo u kojem se susreću tradicije Jugoistočne Evrope, Mediterana, Bliskog istoka, Male i Srednje Azije, a opadanje imperijalne moći tako da se približi Zapadu. Početkom 20. stoljeća Turska je na taj način kodirala svoj tip nacionalizma u kojem je religija bila potisnuta u privatnu sferu, a sistem se održavao kombinacijom državno-kontroliranog kapitalizma, središnje uloge vojske i ideologije koja je bila bliska komunističkom kultu ličnosti, a u čijem je centru stajao osnivač moderne turske države, Mustafa Kemal Atatürk. Krajem 20. stoljeća, došlo je do demokratskih promjena i ojačavanja uloge parlamenta, što je početkom našeg milenija rezultiralo izborom islamista Reçepa Tayipa Erdoğana za premijera koji je potom prešao na predsjedničku funkciju.

Nakon što je crnogorski parlament ovoga tjedna usvojio izmjene i dopune Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, što će rezultirati pravom žena da mjesečno iskoriste dva dana plaćenog izbivanja s posla tijekom menstrualnog ciklusa, i hrvatski i srbijanski i bosanskohercegovački mediji u svojim tekstovima postavljaju pitanje kada će i hoće li uopće i njihove zemlje krenuti crnogorskim putem. Takvo pitanje postavljaju i u zagrebačkom Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), organizaciji koja se bavi zaštitom ženskih prava i promicanjem rodne ravnopravnosti. U CESI-ju ocjenjuju da je Odluka Skupštine Crne Gore važan iskorak te zaključuju kako je vrijeme da se i u Hrvatskoj ozbiljno razgovara o utjecaju menstruacije na radni život žena.

„Pošteno, pa 'ko koga zajebe” – tako bi glasilo nepisano pravilo po kojem se uređuju imovinski odnosi, posebno u okviru obitelji, u našim krajevima, od Vardara do Triglava. Vjerojatno je tako i drugdje u svijetu, a mi vidimo samo ono što nam je blizu. Kada je u pitanju imovina na turistički razvijenom otoku Hvaru, a dva ogranka obitelji u Splitu, onda dobijemo film „Koke“, debitantski uradak Igora Jelinovića. „Koke” je inače neprevodiv termin iz splitskog slenga kojim najčešće žene jedna drugu zovu od milja. Prevodivost tog termina, pa i ostatka u istom lokalnom ključu „kodiranog” dijaloga može predstavljati izazov, što za prevoditelja, što za gledatelja iz neke druge kulture ili s nekog drugog područja. Film je premijerno prikazan na festivalu u Rotterdamu gdje nije privukao znatniju pozornost međunarodne kritičke javnosti.