Država funkcionira, rekli bismo uz tužni uzdah, mi, posmatrači sa jugoistoka Evrope, kada bismo sve stavili na papir i vidjeli da, eto, i to se može desiti - da, država radi! Razloga za to ima i previše. Nezaposlenost je na istorijskom minimumu – četiri posto i, u principu, ne radi samo onaj ko neće. Financije nikad nisu stajale bolje, sa velikim brojem multinacionalnih kompanija od Applea, Mete, Pfizera, Googlea i mnogih drugih koji popunjavaju državni proračun sa ogromnih 15-20 posto. Dublin je postao IT Meka. Pitate se, zašto bi neko htio da mijenja bilo šta kada su svi ekonomski parametri odlični. Možda se odgovor krije na drugoj strani Atlantika, gdje su demokrate osjetile na svojoj koži šta znači nezadovoljstvo običnog čovjeka u situaciji kada je makroekonomska slika više nego povoljna. Odgovor je jednostavan, makroekonomija se ne jede: ona jednostavno ne dotiče pojedinca iz srednje klase. Još manje one sa ruba socijalne ljestvice.

„Nasljeđe Gorana Kovačića, pjesničko, prije svega ono ikoničke 'Jame', ali i njegov društvenopolitički rad i njegovo razumijevanje borbe za slobodu, kao partizanskog borca, od presudne su važnosti za etičku i estetičku potku festivala. Međutim komemorativni dio ne stoji u središtu festivalskih aktivnosti i programa – Goranovo proljeće je velika, suvremena manifestacija usredotočena na žive pjesničke glasove svih generacija i intenzivno posvećena pjesničkoj razmjeni između hrvatske i svijeta, u svim smjerovima”, naglašavaju Goranovci s kojima razgovaramo povodom natječaja za Nagradu Ivan Goran Kovačić, koja se dodjeljuje za najbolju pjesničku zbirku objavljenu u dvogodišnjem razdoblju, pod uvjetom da je prvo izdanje tiskano u Hrvatskoj i da nije riječ o prijevodu. Prijave se podnose do 9. prosinca 2024. godine, a nagrada se sastoji od novčanog iznosa, plakete i skulpture akademskog kipara.

U posljednje vrijeme kao da imamo navalu filmova i, naročito, serija o papama. Bilo da je tu riječ o povijesnoj velikaškoj obitelji Borgia koja je držala i „Svetu Stolicu” ili o fiktivnom prvom američkom papi u diptihu serija Paola Sorrentina „The Young Pope“ (2016) / „The New Pope“ (2020), čini se da „tajna” ili fiktivna povijest Vatikana jako intrigira i fascinira gledateljstvo. Filmski obol su, pak dali Fernando Meirelles („The Two Popes“, 2016), Wim Wenders („Pope Francis: A Man of His Word“, 2018), te rubno Marco Bellocchio („Kidnapped“, 2023) i, naravno, Francis Ford Coppola („The Godfather Part III“, 1990, za koji je prije par godina napravljena i nova verzija). Čini se da je red došao i na njemačkog redatelja Edwarda Bergera čiji je prošli uradak „All Quiet on the Western Front“ (2022) osvojio čak četiri nagrade Oscar: uz onu za najbolji međunarodni film, još tri „zanatska” – za originalnu glazbu, fotografiju i scenografiju.