Da je bilo istinske želje da se o Franji Tuđmanu, u povodu stote obljetnice njegova rođenja, progovori vjerodostojno i “s dostojanstvom”, kako je to formulirao Andrej Plenković, progovorilo bi se historiografski, a ne politički – ali, kako ta vrsta dostojanstva nije bila ni Tuđmanov način, ovo što smo vidjeli skladno se uklapa u njegovo nasljeđe. To, međutim, povijesnu istinu ne mijenja: istinu da je Hrvatska danas EU i NATO članica ne zbog Tuđmana, nego usprkos njemu; istinu da je njegova maksima “Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za što” uvijek bila tek pokriće za svevlašće i samovolju HDZ-a; da njegovo zagovaranje nekakve “pomirbe” nije bilo drugo doli rehabilitacija ustaštva i ponižavanje partizana; da je njegova “briga za Hrvate u BiH” bila drugo ime za etničko čišćenje Bošnjaka ...

UZ RASPAD PRLJAVOG KAZALIŠTA: Boris Dežulović – Prljavo Tjentište

BORIS DEŽULOVIĆ: Prokleti Rusi

INTERVJU – SANDRA BENČIĆ: „Zar je to zaista bio takav prekršaj na koji je DORH trebao trošiti svoje i sudske resurse?“
