Kiša u filmovima nedavno preminulog Béle Tarra, jednog od poslednjih znamenitih poetičara apokalipse na celuloidnoj traci, ne pada nikada previše teatralno, niti romantično. Ona je jedan od sastojaka pažljivo skrojenog, sinematičnog kosmosa, poput unutrašnje vlage melanholije, koja se uvlači svuda, opsedajući duše i zaposedajući misli svih protagonista Béle Tarra. Pljusak koji se ne zaustavlja, kao potop i dažd, postaje tako konstanta dugotrajne, iscrpljujuće patnje duha i tela, ali i svedočanstvo egzistencijalističkog istrajavanja. Kiša nahrupljuje u Tarrovom univerzumu, zajedno sa blatom, smećem, i razornim vetrom, najčešće na životnoj prekretnici i raskrsnici. Na vetrometini i pustopoljini, na kojima su životi ljudi najizloženiji, najmanje zaštićeni. Vetar je još jedan prirodni i kosmički motiv.

Sam večerašnji doček bio je u fokusu svih televizijskih postaja s nacionalnom frekvencijom, a na nekima od njih se u trenutku Thompsonovog nastupa mogao vidjeti veliki transparent izvješen na zgradi smještenoj na uglu Gajeve i Trga bana Jelačića. Na njemu je pisalo – „Ujedinjeni protiv fašizma“. Transparent je postavila Inicijativa Ujedinjeni protiv fašizma, a kako navode, to je njihova poruka da Zagreb nije i neće biti kulisa za političke igrokaze koji normaliziraju mržnju, povijesni revizionizam i autoritarne politike. „Mi znamo što je bilo, Zagreb je nepokoreni grad“, kratko su poručili. U svom priopćenju ova inicijativa koja okuplja više desetaka organizacija, kolektiva, inicijativa, ali i pojedinaca i pojedinki iz cijele Hrvatske, naglasila je da ne žele i neće biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi. 

Već u pretprodaji, film „Svadba“ Igora Šeregija, skupio je više 60.000 gledatelja. Realne projekcije su da će film već u prvom vikendu prikazivanja prodati 100.000 ulaznica, a, ovisno o dužini repertoarskog života, u konačnici i prebaciti 200.000 gledatelja. Brojke vrijede samo za Hrvatsku i treba im pridodati još i one regionalne, pa možda i u daljem inozemstvu gdje ima dijaspore iz bivše Jugoslavije željne filmske zabave na domaćem jeziku. Nakon dužeg vremena, imamo, dakle, hrvatski filmski hit, dijelom svakako zahvaljujući agresivnoj, „širokopojasnoj” i pogođenoj marketinškoj kampanji, a dijelom i zbog pogođenog bila publike koja je svakako željna lagane, gotovo eskapističke komedije zasnovane na sličnostima i razlikama između tipičnih i netipičnih predstavnika „susjeda i komšija”.