Do Hersona se ne stiže teško samo zbog porušenih mostova i poljskih blatnjavih puteva. Ukrajinske vlasti trude se oko toga što će i kad pokazati svijetu, tako da je Herson sad poseban biser koji služi za kreiranje medijske slike samoga rata, što znači da ne može ući bilo tko i bilo kad, već samo uz dosta jaku vojnu kontrolu. Cijela novinarska brigada čekala je tjedan dana ne bi li ušla u Herson, ali prolaz nije bio dozvoljen. Tad su, odjednom, iz ministarstva unutarnjih poslova, javili da će u srijedu ujutro u osam autobusi krenuti iz Mikolajiva za Herson. Pet punih autobusa, sve sami novinari i reporteri. Djelovalo je to kao nadrealna ekskurzija u kojoj domaćini pokazuju samo najbolje, odnosno, s obzirom na situaciju, samo najgore. U prvoj sceni, autobusi staju na mjestu gdje su još uvijek vidljivi ostaci granata na asfaltu.

"Kapitalizam je društveno uređenje koje igra na kartu niskih strasti masa, a te niske strasti proizvodi masmedijskim zaglupljivanjem. Stoga je filozofija medija dimenzija gdje treba nastaviti Grlićevu, ali i Marxovu kritiku kapitalizma", kaže u velikom intervjuu Sead Alić, profesor varaždinsko-koprivničkoga Sveučilišta Sjever. Ovaj dvostruki doktor znanosti sam je napisao više od deset knjiga, među kojima je posljednja „Masovna proizvodnja narcizma“. U središtu su Alićeva interesa pitanja estetike i još više medija (koje je iskusio i radeći emisije "Frigidna utičnica" na Radiju 101 te "Knjigom u glavu" na HTV-u). Alić će u ovom intervjuu govori o Danku Grliću (1923–1984) i filozofiji jednoga od utemeljitelja međunarodno relevantnog kruga filozofa i sociologa okupljenog oko Korčulanske ljetne škole (1963–1974) i časopisa Praxis (1964–1974).

Bogati jesenski program „Kina sa stavom“, zagrebačkog Dokukina KIC, nastavlja se i ovog utorka, kada u Preradovićevoj gostuje novi film čuvenog izraelskog redatelja Avija Mograbija, bespoštednog kritičara izraleskog društva, koji će dan nakon premijere i sam gostovati u Zagrebu. Radi se o filmu „Prve 54 godine: Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju“, koji u naslovu, primijetit će neki, sadrži broj godina otkako je Izrael okupirao Palestinu, a broj je danas, godinu dana nakon što je ovaj film snimljen, narastao i na 55. Upravo je tema relacija Izraela i Palestine gotovo uvijek u fokusu Mograbijevog dokumentarističkog rada, a svoj novi film temeljio je na svjedočanstvima izraelskih vojnika i arhivskih snimaka. Film prikazuje gorki i beskonačni sukob kao nikada do sada, u formi vojno-strateškog izvještaja o kršenjima ljudskih prava.