Minulog vikenda u Zagrebu, na terenima Sportskog centra Utrine, igrao se pravi nogomet. Ne onaj u kojem se golobradi mladići prodaju kao meso, nego onaj nogomet na koji smo već zaboravili, gdje se igramo radi igre i, dakako, druženja. Dvanaest ekipa haklalo je s jednim ciljem: borba protiv rasizma i drugih oblika mržnje. Turnir su organizirali navijači Zagreba Bijeli anđeli i Centar za mirovne studije, a njegovi učesnici pristigli su iz niza afričkih i europskih država. Naime, neke od ekipa koje su se u subotu družile na Utrinama napravili su tražitelji azila, emigranti s ruba našeg grada i naših srca. Pogledajte foto-priču.

(FOTO: Lupiga.Com)

Pripreme su počele rano ujutro, nešto oko sedam sati. Tad je na veliko kuhalo u vlasništvu Medike stavljen lonac kapaciteta 50 litara, također u vlasništvu spomenutog kluba u kojem brigu razbijaju alternativci svih vrsta i oni koji će to tek postati. Dan ranije nasjeckano je desetak kilograma paprika, isto toliko luka i mrkve te dvije velike glave celera. U isto vrijeme u vodu je na kvašenje stavljeno graha dokle god pogled seže. Isti je imao biti spremljen na vegetarijanski način, e kako bi se ispoštovala korektnost prema drugima i drugačijima.

 (FOTO: Lupiga.Com)

Goste turnira čekala je bogata ponuda stickera među kojima kao najljepši izdvajamo onaj nogometnog kluba Lampedusa iz Hamburga. U tom klubu Zdravko Mamić nema nikakav utjecaj, a igrački sastav čine isključivo emigranti. Na neki način, ovo je bio ne samo nogometni, nego i emigrantski dan.

(FOTO: Lupiga.Com)

Male ruke Bijelih anđela složile su se kako bi se izradio transparent koji će biti zaštitni znak ovog turnira: All Colors Are Beautiful. 

(FOTO: Lupiga.Com)

A onda su, kao u filmu Ratnici podzemlja, na Utrine stale stizati ekipe opasnog izgleda. Na gornjoj fotografiji vidimo ekipu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njihovu ženstvenost mnogi su podcijenili i na koncu to platili ispadanjem u prvom krug natjecanja. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Iz Porina, prihvatilišta na rubu grada, stigla je ekipa Fly Emirates. Fizički spremni kao gepardi, puno su obećavali, ali na koncu nisu stigli dalje od drugog kruga. Ovu činjenicu napominjemo tek da bi imali što napisati, jer rezultat, uistinu, na Utrinama nije bio bitan. Tražila se samo dobra vibra.

 (FOTO: Lupiga.Com)

Kako bi ovakav događaj mogao proći bez ozloglašenih momaka iz Mreže antifašistkinja Zagreba? Nikako. Strah i trepet na terenu i van njega, momci iz MAZ-a nikog nisu mazili. Njihova revolucionarna ambicija pucala je na jedno od prva tri mjesta. Jedno od prva tri mjesta, a bogami i drugo i treće od prva tri mjesta na koncu im je izmaknulo. Utjehu su potražili u polulitrenim bocama piva, grahu i kobasicama. Rade Končar na njihovim prsima zacrvenio se zbog neuspjeha.

 (FOTO: Lupiga.Com)

U posjedu smo inkriminirajućih fotografija gotovo svih ekipa, ali gdje bi stigli kad bi ih sve objavili. Na kraju krajeva, tko zna, možda bi to bilo i opasno učiniti. Ti momci i djevojke doista znaju biti opasni, što su pokazali ostavljajući srce na nogometnom terenu. Zato ćemo, što se ekipa tiče, objaviti još samo ekipu Bijelih anđela, neopasnih kako na terenu tako i van njega.

 (FOTO: Lupiga.Com)

Na terenu je sve frcalo od uzbuđenja. Ekipe su nemilice udarale nogama loptu i trčali sad na jednu, sad na drugu stranu. Sudac je svirao nesvirivo, treneri su čupali kose od nervoze, a igrači i igračice u žaru igre zaboravljali na kojoj planeti se nalaze.

 (FOTO: Lupiga.Com)

U pauzama utakmica idol zagrebačkih mladih Faraon Slavko krivio je planetu, a s njome i golove Sportskog centra Utrine. U pauzi krivljenja zemlje, Faraon bi uzimao nogometnu loptu pod svoje i pokazivao prisutnima zavidnu taktičko-tehničku spremu.  

 (FOTO: Lupiga.Com)

Kad ne bi gledale u vatrene okršaje na nogometnom terenu ili u egzibicije Faraona Slavka, sve oči bile su uperene u skupocjene pehare, koji su pod maksimalnim osiguranjem izloženi na jednoj od četiri strane Sportskog centra Utrine.

  (FOTO: Lupiga.Com)

Skupocjeni pehari bili su i osnovni cilj zloglasnih mladića iz Mreže antifašistkinja Zagreba. Nisu prezali ni od čega, bili su spremni na sve, jer znali su što ih čeka ako pred vođstvo svoje tajnovite organizacije dođu praznih ruku. Na koncu su pred te nepoznate ljude iz svoje vrhuške bili prisiljeni doći upravo tako - praznih ruku. Prema posljednjim informacijama, trener MAZ-a je pogubljen, a mladići iz Mreže antifašistkinja poslani su u rudnike Trepča na prisilni rad.

(FOTO: Lupiga.Com)

Nakon prvog kruga turnira učesnici su prionuli na vegetarijanski grah s kobasicama. Identitet kuhara čuvan je u najstrožoj tajnosti, ali po Utrinama se i danas priča da nikad bolji grah u tom dijelu Zagreba nije skuhan. Građani su, privučeni mirisom božanskog variva, na prostor Sportskog centra Utrine stizali i iz najudaljenijih dijelova Novog Zagreba. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Teško se bilo vratiti u normalan ritam utakmica nakon takvog graha. Jedna od ekipa iz Porina stoga je unaprijed pristala na poraz. Svjesni da će tako dobar grah jesti još jednom ili niti jednom u životu, momci iz Porina upustili su se u kontemplaciju i snatrenje o smislu života.

(FOTO: Lupiga.Com)

Drugi su pak nastavili bodriti timove na terenu. Kraj turnira se neumitno bližio kraju.

 (FOTO: Lupiga.Com)

Na samom kraju turnira učesnici su se od iscrpljenosti povaljali po travi. Izdržati cijeli turnir na nogama nisu uspjele niti najspremnije ekipe, a ekipa Filozofskog svakako spada u taj red.

(FOTO: Lupiga.Com)

Na samom kraju neke ekipe podigle su pehare, što smo zabilježili i okom naše kamere. Međutim, na ovom mjestu nećemo se baviti takvim sporednostima. Reći ćemo tek da je bilo lijepo, veselo i izraziti nadu da će se slično okupljanje brzo ponoviti. Jer, sve boje su lijepe, a i nogomet zna biti lijep kad ga igraju ljudi za ljude, bez takvih banalnosti kao što su milijarde dolara, eura ili funti. 

 

 Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com