U Rijeci trenutno nesmiljenom žestinom tutnji konflikt oporbenih političkih grupacija (MOST, HDZ i Lista za Rijeku, koja predvodi tzv. Središnji blok) s gradonačelnikom Rijeke Vojkom Obersnelom, koji je temeljem izbornih rezultata prisiljen na kohabitaciju u Gradskom vijeću. (Ne)očekivani sukob prvenstveno se bazira na kritici koncepcije razvoja i poslovanja EPK - Europske prijestolnice kulture 2020, a nastojanja političkih protivnika da preko leđa EPK kompromitiraju dugogodišnju vladavinu SDP-a u „crvenoj Rijeci“ personificira mr.sc.prof. Zvonimir Peranić, predsjednik Odbora za kulturu Gradskog vijeća i član saborskog Odbora za odgoj i obrazovanje u kvoti MOST-a.

KREĆE OBNOVA: Za „Titovog“ Galeba i Palaču šećerane Rijeka dobila 69 milijuna kuna

„ŠEF“ RIJEČKE KULTURE: Draža mi je umjetnost koja otvara polemike, nego ona koja daje jednoznačne odgovore

VIDEO: Frljić i pročelnik Šarar napadnuti ispred riječkog HNK usred performansa

Prvotnu euforiju zbog osvajanja prestižne titule europske prijestolnice kulture i nemalih nepovratnih sredstava predviđenih iz EU fondova, smijenila je rezignacija i distanciranje od projekta EPK. No, šira hrvatska javnost zapravo slabo prepoznaje značaj i suštinu EPK, a postojeći konflikt analizirao je i ugledni New York Times, koji je nedavno iz pera Barbare Šurk ispravno detektirao korijene rušilačke atmosfere koja prijeti Rijeci.

Što predstavlja titula Europske prijestolnice kulture

No, prije nego li pojasnimo višestruke uzroke i isprepletene korijene sukoba oko projekta EPK, nužno ga je predstaviti u kratkim crtama. Uglavnom, svake četiri godine EU dodjeljuje titulu prijestolnice kulture po nizu parametara, a prošle godine ju je u konkurenciji Pule, Dubrovnika i Osijeka, osvojio Grad Rijeka. Uz sve pripadajuće beneficije titule, ostvaruju se i garantirana sredstva u visini od 30 milijuna eura, a kako je Rijeka paralelno uputila aplikaciju prema EU fondovima za obnavljanje gradske infrastrukture i industrijske baštine, dodijeljeno mu je još 20 milijuna eura za obnovu grada.

Rijeka - Europska prijestolnica kulture (FOTO: rijeka2020.eu)

Sredstva iz EU fondova, uz obavezni EU monitoring nezavisnih stručnjaka, ostvaruju se po principu „vi uplatite, mi kompenziramo“, odnosno tijela lokalne samouprave i država najprije moraju uplatiti sredstva za realizaciju projekta EPK, a EU u roku od tri mjeseca ostvaruje povrat sredstava. Sveukupni iznos nepovratnih sredstava od 50 milijuna eura za kulturu je nesvakidašnji iznos za hrvatske prilike, a financijska nadležnost - temeljem preporuke EU monitoringa - podijeljena je između trgovačkog društva Rijeka 2020 – EPK za programski dio te Gradskog vijeća Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije (plan „Putevima Frankopana“) za infrastrukturne poslove.

U EPK je temeljem Ugovora o radu zaposlena 21 osoba, a za potrebe provedbe projekta osnovano je trgovačko društvo Rijeka 2020 – EPK, organizirano u pet sektora, a čije poslovanje, uz Nadzorni odbor, kreira direktorica Emina Višnić. Programski ciljevi EPK-a podijeljeni su u sedam pravaca, a teme su voda, rad i migracije. Konceptualni umjetnik i kustos MMSU-a Slaven Tolj kao umjetnički direktor, savjetnici Oliver Frljić i arhitekt Idis Turato, kao i niz drugih uključenih uglednih lica kulturne scene, garantiraju ambiciozan, kvalitetan i ozbiljan pristup projektu EPK.

EPK je trenutno u razvojnoj fazi mapiranja i pozicioniranja, što podrazumijeva niz afirmativnih akcija poput povezivanja s lokalnom zajednicom, traženja strateških partnera, međunarodnu promociju... Tri osobe su podnijele najveći teret kandidature Rijeke kao prijestolnice kulture, a to su ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj, PR stručnjak za kulturni management i marketing Vuk Ćosić te pročelnik riječkog Odjela za kulturu Ivan Šarar. Uz pomoć nekolicine entuzijasta i uobičajenu skepsu autoriteta riječke kulturne scene, oni su na opće oduševljenje uspjeli „izboksati“ titulu i novac.

No, ljubav je kratko trajala. 

Novac, žudnja za moći i osobna netrpeljivost

Prvi i možda najvažniji korijen sukoba oko realizacije EPK-a dugogodišnja je konfrontacija unutar riječke kulturne scene, koja prožima sve aktualne političke inicijative i kritike. Kako bi shvatili što je korijen tog sukoba, moramo se osvrnuti na razdoblje na kulturnoj sceni od 1995. do 2005. godine, koje mnogi kroničari vremena s nostalgijom nazivaju i „belle epoque“ Rijeke.

U postratnom razdoblju, grad Rijeka je izdvajao najveću stopu gradskog proračuna za kulturu u Hrvatskoj, što je rezultiralo procvatom kulturne scene. U kratkom vremenskom roku afirmirao se niz respektabilnih umjetničkih imena, poput akademskog slikara Tomislava Ćurkovića, Damira Stojnića, kipara Nikole Ukića i hrvatskoj javnosti najpoznatijeg autora Davida Maljkovića, pisaca poput Ervina Jahića, Ivice Prtenjače i Bekima Sejranovića, glazbenih veličina poput LET 3, Urbana ili Unlogic Skilla...

Palach je pod svojom kapom okupljao brojne regionalne umjetnike (FOTO: srednja.hr)

Kultni klub Palach s Otvorenom galerijom, pod vodstvom Damira Čargonje Čarlija, okupljao je regionalne umjetnike poput Jusufa Hadžifejzovića, Vladimira Dodiga Trokuta, Marka Brecelja ili obitelji Brajković, a sve pod budnom paskom tadašnjeg kustosa MMSU-a Berislava Valušeka i kipara Žarka Violića, koji su među najzaslužnijima za realizaciju Likovne akademije u Rijeci.

Na samom repu tih događaja, last but not least, pojavila se i današnja perjanica riječke kritike na račun EPK-a: mr.sc.prof. Zvonimir Peranić s teatrom Rubikon.

Istinita zgoda koja dobro ilustrira tadašnje stanje na riječkoj kulturnoj sceni jest reakcija današnjeg umjetničkog direktora EPK-a Slavena Tolja, koji je po prvom dolasku u Rijeku, nakon neplanskog upoznavanja s mnoštvom ljudi, u polušali konstatirao: „u životu nisam sreo toliko umjetnika na jednom mjestu koliko u Rijeci“. Novca je bilo za sve, a jedino što je povremeno remetilo idilu bio je buran temperament tadašnjeg gradonačelnika Rijeke Slavka Linića, kojeg su nervirali neobični prohtjevi kulturnjaka i njihova “neracionalna potrošnja“.

No, idilična vremena kraju su priveli snažna centralizacija sredstava i galopirajuća gospodarska recesija. Najgori udar u gradskom proračunu doživjela je upravo kultura. Gradonačelnik Rijeke kao protege Slavka Linića postao je Vojko Obersnel. Na njegovu adresu isporučene su negativne kritike kulturnih djelatnika naviknutih na solidne dotacije i nezadovoljnih rezovima u kulturi. Upravo u tom razdoblju počinje i „osobni rat“ spomenutog Zvonimira Peranića s gradskim Odjelom za kulturu. Naprosto, Odjel za Kulturu nije prepoznao Peranovićev umjetnički genij, ostavljajući ga bez financijskih potpora za koje je aplicirao.

Šarar spoticanja

Sol na ljutu ranu riječkim kulturnjacima nanijelo je i imenovanje Ivana Šarara, profesora psihologije, na mjesto pročelnika Gradskog odjela za kulturu. Jedan od važnijih aktera i svjedoka riječke kulturne scene na prijelazu stoljeća i klavijaturist LET 3, Šarar je napravio potpuni zaokret u financiranju kulturnih institucija i posebice nezavisne art scene. Promovirao je pristup kojim se od svih aktera riječke kulture tražilo da pronađu model samostalne financijske opstojnosti, a da u Gradu Rijeci vide logistiku i bazičnu novčanu podršku.

Riječki pročelnik za kulturu Ivan Šarar (SCREENSHOT: YouTube)

Takav njegov plan nije dočekan s odobravanjem, a neki Šararevi potezi, kao što je financiranje kontroverznog projekta Republika i ulaganje nemalih sredstava u neuspješno preuređenje derutnog kompleksa Hartere u multimedijalni centar, dočekani su žestokom kritikom. Njegovi oponenti poručivali su da se pročelnik „ponaša kao pijani milijarder sa sredstvima namijenjenim kulturi“. Kad je povrh svega kupio Titov brod Galeb i zaštitio ga statusom kulturne baštine s namjenom preobrazbe u muzejski prostor te iz skromnih proračunskih sredstava namijenjenih kulturi platio 500.000 kuna godišnje za vez u riječkoj luci, kritičari su "pomahnitali", a netrpeljivost je postala - vrlo osobna.

Pročelnik Šarar kao nestranački kadar uživao je i uživa veliko povjerenje gradonačelnika Obersnela. Obersnel je objeručke prihvatio Šararovu ideju o kandidaturi Rijeke za europsku prijestolnicu kulture, posebice imajući na umu nepovratna sredstva iz EU fondova. No, koliko god ideja bila dobra, ona je pala na već kontaminirano tlo. Stoga nije čudno da je dočekana „na nož“, a na opće čuđenje kritičare je u javnim raspravama predvodio Berislav Valušek, redovni predavač na Likovnoj akademiji i jedan od važnijih riječkih kulturnih autoriteta. Valušek je krajem devedesetih bio ravnatelj riječkog MMSU-a, a SDP ga je smijenio pod nikad dokazanim optužbama za kriminal.

Jasno, nezdravoj klimi na riječkoj kulturnoj sceni nije pomoglo niti imenovanje Dubrovčanina Slavena Tolja na mjesto ravnatelja MMSU-a, odnosno Olivera Frljića rođenog u BiH na mjesto intendanta HNK Ivan pl. Zajc. Potonje je rezultiralo i prvim, za riječke prilike atipičnim ksenofobičnim ispadima.

Na koncu je ipak Šarar došao na svoje: njegova vizija kulture Grada Rijeke dobila je potvrdu u osvajanju titule Europske prijestolnice kulture. Za restauraciju Titovog broda „Galeb“ iz europskih fondova osigurano je 35 milijuna kuna.

Bitka za političku kontrolu nad projektom EPK 

Činilo se da sve ide kao po špagi. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i hrvatska Vlada, u čijem je sastavu kao ministar kulture sjedio i Zlatko Hasanbegović, proglasili su EPK „nacionalnim projektom od strateškog interesa“. Potpisani su ugovori o financiranju s nadležnim predstavničkim tijelima, postavljena je organizacijska struktura, okupljeni kadrovi te se ubrzanim tempom počelo raditi na realizaciji projekta. No, uslijedili su lokalni izbori u kojima su SDP i gradonačelnik Obersnel izgubili komotnu glasačku većinu u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini.

Jedan od najglasnijih kritičara riječkog projekta EPK 2020. - Zvonimir Peranić iz MOST-a (SCREENSHOT: YouTube)

I tada, netom nakon ljetne stanke prožete političkim preslagivanjem, aktualizirala se inicijativa da se kontrola nad realizacijom projekta EPK podvede u nadležnost Gradskog vijeća, točnije u nadležnost radne skupine popularno zvane „Komitet za kulturu“. "Komitet" bi predvodio MOST-ov predsjednik Gradskog odbora za kulturu - mr.sc.prof. Zvonimir Peranić. Političku podršku on je dobio od koalicije u kojoj surađuju centralisti HDZ-a, koji nikad nije obnašao tako priželjkivanu vlast u Rijeci, i regionalisti Liste za Rijeku, pod vodstvom Danka Švorinića iz Liste za Rijeku

Ova politička inicijativa dočekana je otporom nezavisne kulturne scene i Uprave EPK-a, koja je sredinom rujna u javnom priopćenju taksativno navela argumente protiv upliva predstavničkih tijela u programski dio i poslovanje EPK-a. To nije zaustavilo vijećnika Peranića. Koristeći svoju funkciju predsjednika Odbora za kulturu Gradskog vijeća, nerijetko rastežući svoje ovlasti, u nekoliko navrata je zatražio od EPK-a uvid u poslovanje, sve dokumente o realiziranim programima Odjela za kulturu od 2007. godine te financijska izvješća HNK-a Ivan pl. Zajc.

No, tko je zapravo Zvonimir Peranić i koga on predstavlja u riječkoj kulturi? Riječ je o navodno nadarenom fizičaru koji predaje na Veleučilištu u Ogulinu, a koji je 1994. godine osnovao Teatar Rubikon. Peranićev "angažirani teatar" svojevremeno je uprizorio predstavu u kojoj su glavni negativci bili gradonačelnik Obersnel, tadašnja pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Peršić i savjetnica za kazališnu i scensku djelatnost Višnja Višnić. Nezadovoljan tretmanom Grada, zasigurno i pogođen činjenicom da ga kazališno koreografska zajednica nikad nije prihvatila kao ravnopravnog, Peranić je redovito i javno propitivao rad Kazališnog vijeća HNK-a Ivan pl. Zajc i intendanta Olivera Frljića, programsku orijentaciju i raspodjelu sredstava u režiji pročelnika za kulturu u režiji Ivana Šarara.

Oliver Frljić (FOTO: Lupiga.Com)

U jeku napada na kvalitetu rada i poslovanja HNK Ivan pl. Zajc, tadašnji intendant Oliver Frljić i direktor Marin Blažević 2016. godine su izdali javno priopćenje u kojem su ovako opisali lik i djelo Zvonimira Peranića: „Od početka stupanja na dužnost nova uprava izložena je nizu anonimnih prijava i inspekcija koje nisu otkrile niti jedan slučaj zapošljavanja bez potrebnih kvalifikacija i mimo procedure, a utužive objede na račun ravnateljice hrvatske Drame vjerojatno potiče riječki potrčko Ines Strenje Linić (MOST), notorni samoprozvani kritičar, koreograf, pa i dramaturg Zvonimir Peranić, amater suspektne pismenosti koji godinama terorizira riječku plesnu i kazališnu scenu, u očajničkom naporu da dograbi neku relevantniju poziciju na riječkoj kulturnoj sceni, možda u Kazalištu, možda u Baletu, što mu nikako ne uspijeva jer nema – potrebne kvalifikacije“.

Peranić je na koncu ipak uspio osvojiti relevantnu poziciju na riječkoj kulturnoj sceni, kroz – politiku. 

Slaven Tolj: Ignoriramo politiku i radimo kao da se ništa ne dešava

Umjetnički direktor EPK-a Slaven Tolj na sav taj šušur „gleda sa smiješkom“.

„Svu tu političku inicijativu vijećnika Peranića & co. oko osnivanja radne skupine za kontrolu poslovanja i realizaciju EPK-a jednostavno ignoriramo i radimo svoj posao kao da se ništa ne dešava, iako je politika zamorna i znatno usporava realizaciju projekta. Recimo, nedavno su mi 'ukrali' cijeli radni dan inzistirajući da potpišem Ugovor o radu i primitak honorara, iako sam ga se javno odrekao kao profesionalac u MMSU, kako bi s tim sredstvima zaposlili još jednog djelatnika u EPK-u. Intenzivno radimo na osmišljavanju programa i temeljnoj pretpostavci uspjeha, a to je bolja suradnja i komunikacija s tijelima državne uprave i lokalne samouprave te integracija zajednica u neposrednom okruženju. Spojili smo se programski s Labinom i Pulom, kako bismo pokazali da nismo otok nego cjelina. Odlazimo u prigradska naselja, Gorski kotar, na kvarnerske otoke i upoznajemo ljude sa sadržajem i mogućnostima koje nudi EPK", kaže Tolj, dodajući da nerijetko u takvim obilascima nailaze na političke prepreke, jer neki ljudi međusobno zbog ideoloških razlika ne razgovaraju, niti surađuju.

Slaven Tolj, umjetnički direktor EPK (SCREENSHOT: Vimeo)

"Projekt 'Susjedstvo', kao participativni model međusobne suradnje lokalnih zajednica s EPK kao mentorom, iznimno nam je važan. Ujedno, ne zanemarujemo niti umjetnički programski dio. Svakodnevno primamo kvalitetne i nerijetko, kolektivne ponude izvrsnih autora iz Danske, Njemačke, Nizozemske, a jedini kriterij kojim se vodimo jest tematska kompatibilnost i kvaliteta rada. Najteži problem jest što svi potencijalni partneri mahom uvjetuju svoju podršku ispunjenjem njihovih želja u sklopu programa EPK što je nerealno i nedopustivo, a zapravo u tom segmentu su najveća poteškoća pritisci domaćih kulturnih zaklada i institucija koje pod svaku cijenu žele progurati 'svoje' autore i posredno utjecati na programsku koncepciju. I što je najgore, raspolažemo ogromnim marketinškim potencijalom, a nakon skandalozne iznude odlaska Vuka Ćosića koja je negativno odjeknula u europskim kulturnim krugovima, mi ne možemo pronaći kompetentnu osobu koja bi se mogla nositi s tom kompleksnom materijom i marketinškim potencijalom“, objašnjava umjetnički direktor EPK.

Na pitanje o razlozima „iznuđenog odlaska Vuka Ćosića“, što vijećnik Peranić kontinuirano apostrofira kao krunski dokaz netransparentnosti poslovanja EPK-a, umjetnički direktor Tolj daje opširan odgovor.

„Vuk Ćosić kao priznat stručnjak za međunarodnu komunikaciju i marketing u kulturi (među ostalim postignućima, jedan od idejnih tvoraca čuvenih Beogradskih demonstracija koje su ubrzale pad Slobodana Miloševića i dio tima koji je Boruta Pahora od političkog anonimusa učinio predsjednikom Slovenije) priključio nam se 2015. godine, praktički na 'lijepe oči', temeljem prijašnje uspješne suradnje. Nitko od prijavljenih na raspisani natječaj nije imao niti približno jednake reference, a dodatni bonus je bio što je pristao besplatno raditi za eventualni honorar u budućnosti, ako i kad bude osvojena titula europske prijestolnice kulture. Kad je započeo politički šušur oko njegovog imenovanja, poradi 'mira u kući' povukao se iz projekta (na odlasku je rekao 'odlično, da Peranić nije odlučio dekriminalizirati svoju kulturnu prošlost, tko zna kad bi opet imao klizno radno vrijeme' op.a.), a najmanje što smo mogli učiniti jest u cijelosti mu isplatiti zasluženi honorar. Vjerujemo da je sve bilo prema zakonu, državi su isplaćena sva davanja, nitko nije materijalno ili ljudski zakinut, osim nas. koji smo u presudnom trenutku realizacije marketinškog potencijala, ostali bez stručnjaka koji će ga pretvoriti u novac. I onda mi je smiješno slušati pojedine političare kako govore o 'detektiranim slabostima u EPK-u' jer su ih, de facto, sami proizveli. Mi i sad temeljem kontakata Vuka Ćosića vodimo preliminarne razgovore s prestižnim europskim PR stručnjacima u kulturi, ali s obzirom na pomanjkanje novca i stvorenu političku atmosferu, nemamo izgleda ih privoliti na trajniju suradnju. Priželjkujemo samo da nas konačno puste da u miru radimo jer vjerujem da projekt EPK možemo uspješno privesti kraju. Alternativa je da svi dignemo ruke od projekta i prepustimo politici da ga okonča, a svi znamo kako bi to završilo“, zaključuje Tolj.

Vuk Ćosić (SCREENSHOT: YouTube)

Na sličnom tragu je i savjetnik EPK-a, režiser Oliver Frljić, koji je uz potvrdu ocjene rada vijećnika Zvonimira Peranića temeljem dugogodišnjeg iskustva, ustvrdio sljedeće: „Trenutno lošu atmosferu oko EPK producirali su nekompetentni i frustrirani političari, koji ne mogu podnijeti da tolikim novcem u kulturi barata itko osim njih. Jednostavno, ne mogu prihvatiti činjenicu da EPK 2020 ima svoju poslovnu i programsku autonomiju. Ne doprinose sinergijskom efektu i stvaraju nepotrebne konflikte, umjesto da rade na kvalitetnijoj suradnji. U EPK kontinuirano radimo na programskim poboljšanjima; riječ je o živom procesu na svakodnevnoj bazi, a nitko od postojećih kritičara ne može u poslu parirati renomiranoj djelatnici u kulturi kao što je Emina Višnić. Pa, prije svega zahvaljujući reputaciji Rijeke kao grada s razvijenom urbanom sviješću i multikulturalnim suživotom, privukli smo autore nove generacije, poput poljske redateljice Maje Kleczewske, dobitnice Srebrnog lava u Veneciji, redatelja Stefana Kaegia, dramaturga Gorana Stefanovskog i Jana Lauwersa, koje će dočekati neprijateljska atmosfera i politički teror pojedinaca u predstavničkim tijelima. Kad su već preuzeli od EPK slogan 'Rijeka – luka različitosti' neka zbiljski porade na njemu, a ne da ga koriste kao demagoški paravan za svoje osobne ambicije koje se svode na kontrolu toka novca i raspodjele sinekura u kulturi“.

Petra Mandić (MOST): "EPK mora poštivati propisane procedure i rokove" 

Od vijećnika Peranića i jednog od važnijih predstavnika grupe koja mu daje izravnu političku podršku u Gradskom vijeću, predsjednika Liste za Rijeku Danka Švorinića, pokušali smo dobiti cjeloviti osvrt na situaciju, odnosno saznati motive njihove inicijative za političkom kontrolom EPK, ali su oni otklonili tu mogućnost poradi političkih obaveza. No, iako se gotovo svakodnevno konstruiraju nove konfliktne situacije u radu EPK-a i riječkih kulturnih institucija, njihov stav poznat javnosti je sljedeći: „panika je nepotrebna, EPK ide dalje“.

Zvonimir Peranić i Petra Mandić u riječkoj skupštini (FOTO: rijeka.hr)

Predsjednica riječkog ogranka MOST-a Petra Mandić u svom odgovoru na pitanja o političkoj odgovornosti MOST-a, Peranićevoj očiglednoj opsesiji pojedincima i kulturnim institucijama iznosi smjelu, birokratsku tezu kako „problemi mogu nastati samo ako se ne poštuju propisani i potpisani procedure i rokovi“.

Prenosimo u cijelosti njen jedini konkretan odgovor na postavljena pitanja:

„Osim navedenih primjera neupitnima postavljate teze kako u Rijeci vlada ksenofobična atmosfera i za kraj implicirate našu navodnu odgovornost za propast projekta EPK. I Vi i ja dobro znamo da je Rijeka izrazito otvorena sredina, u kojoj ksenofobiji nema baš nimalo mjesta, te da problemi vezani uz organizaciju projekta EPK mogu nastati samo ako se ne poštuju propisane i potpisane procedure i rokovi. Upravo na tu činjenicu upozorava Odbor za kulturu, a to čini ne zato da bi se, kako Vi navodite, njegov predsjednik osvećivao osobama uključenim u projekt EPK, već isključivo zato da taj projekt zbilja i uspije. Neuspjeh EPK bi bio neuspjeh sviju nas, i kao političara i kao građana Rijeke. Stoga Vam mogu poručiti da ćemo se i dalje svim silama truditi da EPK iznjedri sve ono dobro što Rijeka ima i što Rijeka jest“, kaže Mandić.

Akteri političke inicijative za potpunu kontrolu nad radom EPK, poput vijećnika Peranića, otklanjaju, dakle, svaku odgovornost za eventualno nastalu štetu – „za (ne)uspjeh EPK-a je odgovoran voditelj projekta“ – prizivajući nesvjesno zlehudu sudbinu Maribora, grada u kojem je projekt EPK doživio bankrot uslijed političkih sukoba.

A projekt Europske prijestolnice kulture, kao kapitalna investicija u kulturi, trebao bi povezati građane Rijeke i Primorsko-goranske županije u jednu homogenu cjelinu, promijeniti obnovom infrastrukture naličje i budućnost grada, mapirati ga kao epicentar kulturnih zbivanja u jugoistočnoj Europi i stvoriti pretpostavke da Rijeka, kako je to naglasio umjetnički direktor Tolj, jednom postane "Berlin u malom“, grad u koji umjetnici dolaze i ostaju.

Jedino čime za sada raspolažemo jest - „Rijeka u malom“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Rijeka 2020

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"