Na hrvatskoj se medijskoj sceni trenutno odvija prava drama vezana uz reformu javnog medijskog servisa, poznatijeg kao HRT. Ta drama, iako velika, ne dopire do onih kojima bi trebala biti najbitnija, a to su gledatelji i slušatelji. Razlozi tome leže u činjenici što se već desetljećima javni medijski servis srozava, ugled mu je okopnio, dok nepovjerenje u njega raste pa na kraju sve to vodi do već poznate priče u kojoj se javno dobro uništava do neprepoznatljivosti. 

Vlada je u veljači usvojila Plan konsolidacije i poslovanja HRT-a, kojim se predviđa potpuna transformacija u smislu proizvodnje i plasmana medijskog sadržaja. Plan je izradila revizorsko konzultantska tvrtka Deloitte, čija se središnjica nalazi u Londonu, a osnovana je davne 1845. godine, što znači da su kroz njezine konzultantsko-revizorske ruke prošle mnoge kompanije i javne institucije, uključujući Vladu RH i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, za koje je Deloitte izradio studiju rekonstrukcije autocesta. Netko je iz te tvrtke u istom dokumentu izradio i plan konsolidacije HRT-a pa je naslov mape ostao nepromijenjen. Ova omaška ne bi bila toliko tragična da nije riječ o HRT-u, kući koja je prolazila reformu za reformom, samo da bi sve dublje tonula pa ušla u još jednu, kako bi se na kraju ispostavilo kako ga očito nitko od nadležnih nije pošteno ni pogledao. 

Ono što je jasno kad čitate plan konsolidacije HRT-a jest da je taj papir, koji je pisan hladnim činovničkim jezikom, zapravo dokument kojim se komunikacija delegira i kojim se njegovi naručitelji odriču odgovornosti. Konzultanti su jasno detektirali da je HRT suočen s ozbiljnim izazovima zbog tehnoloških modifikacija, digitalizacije i promjena publike u konzumaciji sadržaja, osobito među mlađima koji preferiraju digitalne, nelinearne formate. Poseban se naglasak, kroz cijeli plan, stavlja na mlade, što je i logično. Ali što je uprava HRT-a po tom pitanju radila do sada? 

Nevidljivi radnici

Poslužit ćemo se samo jednom pričom, a takvih je priča na HRT-u mnogo. Mladi, dakle ljudi u dvadesetima, friško izašli s Akademije dramskih umjetnosti, počinju raditi na javnoj televiziji. Tamo ih se dočeka s minimalcem, što i nije najgore od svega jer oni bi svom silom htjeli sudjelovati, biti dio tima. Zove ih se da predlažu ideje, zamislite, za mlade. Entuzijastično ispisuju plahte papira, razmišljaju o svim mogućim projektima koji bi se mogli raditi, ali događa se psihološki moment kamenog zida što u prijevodu znači da odgovora nema. Nema niti negativnog niti pozitivnog odgovora. Silencio. Ti mladi, koje konzultanti detektiraju kao publiku na kojoj treba raditi, s HRT-a odlaze čim shvate da tamo za njih nema mjesta, da ih se tretira kao da su nevidljivi. Taj institut, poznat kao kreativna komunikacija, postoji već dosta dugo pa tako imamo zaposlenika koji u toj kući radi već dvadeset godina, a televizijske projekte predlaže već sigurno petnaest. Od stotina prijedloga koje je poslao, odgovor je dobio na samo jedan i taj je bio negativan. 

Stoga zvuči sasvim uvjerljivo kada u planu konsolidacije piše da se organizacija bori s financijskom nestabilnošću, zastarjelim poslovnim modelima i neučinkovitom unutarnjom strukturom. Samo je pitanje zašto se organizacija bori s tim i kako to riješiti. Na kraju svega dobija se dojam da je cijeli taj plan pisan kako bi se došlo do glavnog dijela cijele priče, a to je smanjenje broja zaposlenih. 

Plan za HRT ili autoceste - svejedno je (FOTO: Lupiga.Com/Denis Lovrović)

HRT je imao 2.721 zaposlenog, a cilja se na 1.900 do 2.100 ljudi kroz trogodišnje razdoblje. Planira se model dobrovoljnog odlaska s otpremninom do 70.000 eura po osobi, uz budžet od 28 milijuna eura. Paralelno bi se uvelo mjerenje učinkovitosti i ograničenja po odjelima za broj izvršitelja. Također se namjerava dobar dio poslovnog prostora, osobito na Prisavlju, staviti u komercijalnu upotrebu. Riječ je o 8.000 četvornih metara, čime bi se moglo zaraditi do 762.000 eura godišnje. 

Kako bismo slikovito ilustrirali činovnički jezik posegnut ćemo za citatom jednog dijela u kojem se govori o količinskom zauzimanju prostora po zaposleniku: „Zgrada središnjice HRT-a na Prisavlju 3 u Zagrebu izgrađen je 1970-ih prema tadašnjim potrebama analogne tehnologije i standardima rada. Ukupna površina poslovnih prostora iznosi približno 17.500 m2, što omogućava oko 7,98 m2 po zaposleniku (navedeno se odnosi na ukupan broj zaposlenika HRT-a na Prisavlju, iako svi zaposlenici ne koriste urede već koriste i studijske prostore). Prema Pravilniku o zaštiti na radu (NN 105/2020), za mjesta rada minimalna površina po zaposleniku iznosi 2,5 m2“.

Umjesto vlastite proizvodnje - Vanjska produkcija

Ono što je očito jest da je plan konsolidacije bilo potrebno provesti zbog povećanih troškova poslovanja i neodrživog financijskog stanja. Od 2010. godine troškovi su porasli preko 39 posto, a HRT je bio prisiljen uzeti tri kredita ukupne vrijednosti 50 milijuna eura te primiti 22 milijuna eura državne pomoći samo u 2023. i 2024. godini. Ukupno je osigurano 72 milijuna eura za preživljavanje. Ono što, s druge strane, nije jasno, jest s kojim će se ljudima proizvoditi program, ako ljudi koji su u proizvodnji potrebni, s HRT-a sporazumno odu? Taj dio nije izravno objašnjen, ali je na nekoliko mjesta u planu spomenut - javna nabava i vanjska produkcija bit će ključne. Opet, nije jasno kako će to biti jeftinije.

U planu stoji da su u projektnom timu HRT-a sudjelovali Glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb, koordinatorica projekta Nikolina Bujić, te četiri ravnatelja sa svojim suradnicima (Gordana Grandov i tim Financije i kontroling, Marija Nemčić i tim Program, Marija Kosor i tim Produkcija, Zvonimir Jukica i tim Tehnologija) te predstavnici relevantnih funkcija podrške (Antonela Santini i tim Ljudski resursi). Operativnu podršku je pružila tvrtka Deloitte, a koja je izabrana na temelju provedenog postupka javne nabave. 

Za primijetiti je kako nitko, imenom i prezimenom, iz tvrtke Deloitte nije potpisan. Ne postoji ime čovjeka ili ime ljudi iz tima koji je izradio plan konsolidacije pa se pitanje nameće samo po sebi: Zašto i tko su ti ljudi?

Kao što vidimo, zaposlenici HRT-a, ljudi koji proizvode sadržaj, koji zaista poznaju stanje na terenu, nisu ni spomenuti niti ih se išta pitalo. To smo mogli čuti i na tematskoj sjednici Saborskog odbora za informiranje koju je sazvala saborska zastupnica Urša Raukar Gamulin. Najbitniji momenti na sjednici su što se napokon mogao čuti glas zaposlenika HRT-a. 

Glavni ravnatelj, Robert Šveb je, logično, plan konsolidacije branio s cijelim nizom podataka koji potvrđuju da HRT u postocima nije toliko loš, jer u kući proizvodi 51 posto sadržaja što je iznad EU prosjeka od 48 posto. Na takvu izjavu je pitanje postavio Stipe Alfier, predstavnik ogranka HND-a na HRT-u, kojeg je zanimalo spada li u produkciju kuće i emisija „Sretni gradovi“, koja osim autorice i jednog snimatelja sve ostalo ima vanjsko. Također „Nedjeljom u 2“, gdje su osim reportera i urednika emisije sve vanjski snimatelji, isto kao i montaže. Kod emisije „Razgovori s razlogom“ također je sve, osim urednice Morane Kasapović, vanjsko: režiser, kamera, montaža. 

Glavni ravnatelj svjestan je rizika da odu “ljudi koji su nam potrebni” (FOTO: Lupiga.Com/Denis Lovrović)

„Je li to hibrid? I sad ću vas pitati nakon što čujem da nam odlazi 15 ili 18 snimatelja i kamermana, hoćemo li i Dnevnik uskoro početi sto posto raditi 'in haus' sa vanjskim ekipama, možda i montirati, ne znam. Sad će otići tristo ljudi, neki koji će se teško nadomjestit“, jedno je od postavljenih pitanja. 

Ravnatelj Šveb potvrdio je da sporazumne otpremnine sa sobom nose rizik da odu “ljudi koji su nam potrebni”. 

Već na ovom mjestu plan konsolidacije dolazi u svoju šizofrenu fazu u kojoj se zbog želje za smanjenjem troškova, otpuštaju ljudi koji su HRT-u potrebni, samo da bi se nakon toga skuplje platilo vanjske ekipe. Takvo stanje zapravo je već poznata praksa, a lako ga je primijetiti na više primjera popularnih emisija. Primjerice, emisija „Vrtlarica“ je ugašena, a autorica Kornelija Benyovsky Šoštarić je dala otkaz, samo da bi sada u vanjskoj produkciji proizvodila tu istu emisiju i prodavala je HRT-u. 

Nadmetanje s komercijalnim televizijama

U planu konsolidacije na više mjesta stoji da će se program oblikovati prema potrebama korisnika, što na kraju znači natjecanje s komercijalnim televizijama i srozavanje kvalitete sadržaja, u čemu bi HRT trebao prednjačiti jer jedini to može. Samo HRT ima taj luksuz proizvodnje kvalitete bez obzira na gledanost, a sve u službi njegove javne misije odgoja i obrazovanja, jer ipak je riječ o jednoj od naših najvažnijih kulturnih ustanova. 

Nadalje, ono što se namjerava napraviti je „vraćanje fokusa na korisnika“, a potom razvojem kvalitetnog programa „po mjeri građana“ koristeći „ciljane medijske kanale i platforme“ što predstavlja „nužnu promjenu potrebnu za privlačenje publike, osobito one mlađe“.

Takvo prilagođavanje po ukusu mase HRT gura u utrku s ostalim televizijama, čiji sadržaj je strogo komercijalne prirode, što, dakako, nije i ne smije biti uloga javnog servisa.

Predsjednica Sindikata novinara, Maja Sever, osvrnula se na takav plan i jasno dala do znanja da HRT ne može ganjati „klikove“. 

Kakva je budućnost javne televizije bez kulturnog programa? (FOTO: Lupiga.Com/Denis Lovrović)

„Mi moramo služiti ljudima koji su vas izabrali, a nas plaćaju. Umjesto konkretnih reformi koje bi HRT učinile modernim europskim javnim servisom, dobili smo dokument koji bi, kako mu i podnaslov kaže, jednako tako mogao biti i plan rekonstrukcije autocesta. Ovo što radite nije razvoj, to nije transformacija, to je rastakanje i uništavanje budućnosti HRT-a. Jer kakva je budućnost ako se olako rješavamo sjajnih ljudi i kakva je budućnost ako mi pričate o orijentaciji prema publici, a ne definirate tko nam je publika”, istaknula je Maja Sever na tematskoj sjednici Odbora za informiranje.

U tom joj je trenutku Robert Šveb dobacio da je ona kod njega svaki drugi dan, nakon čega je nemalo zaiskrilo.

„Ja sam jučer bila u njegovom uredu na koji me pozvao kasnovečernjom porukom i onda je u tom uredu, na sastanku, pokušao s mantrom, mi moramo braniti HRT, htio saznati što ćemo govoriti. Ja sam mu vrlo otvoreno rekla da mi nismo mi i da je tri i pol godine imao vremena da budemo mi u obrani HRT-a i da nije prihvatio niti jednu ideju, ne samo moju nego brojnih ljudi koji su ga dočekali otvorenih ruku i išli kod njega u ured“, odgovorila je Sever.

HRT moje mladosti ili HRT tvoje mladosti možda se više neće vratiti, ali kakva je budućnost javne televizije bez kulturnog programa? Ono što plan konsolidacije predviđa jest bitno smanjivanje proizvodnje takvog programa unutar kuće.

„Ovaj sadržaj obuhvaća programske vrste kao što su dramske i dokumentarne serije i filmovi, kulturni, obrazovni i znanstveni sadržaji, animirani filmovi i kreativni sadržaji za djecu i mlade, te ostali kreativni sadržaj koji zavrjeđuje biti dostupan dulje vrijeme u katalogu na zahtjev i u trajnoj arhivi. U sklopu ove organizacijske cjeline nalaze se, među ostalim, HRT-ovi glazbeni timovi, orkestri i zbor. Funkcija 'Kreativni sadržaji' bavit će se cijelim lancem vrijednosti upravljanja sadržajem, od definiranja uredničkih smjernica i tematskih prioriteta, planiranja nabave i koprodukcije ili vlastite proizvodnje (manjim dijelom) te kontrole kvalitete u procesu proizvodnje, do promocije sadržaja na svim platformama i prema trećim stranama (kvalitetan vlastiti kreativni sadržaj iskoristiti u sklopu međunarodne suradnje i komercijalizacije kroz prava distribucije)”, također se moglo čuti na tematskoj sjednici.

Stroj za ulizivanje

Što čovjek više čita, to mu postaje jasnije da se unutar HRT-a planira fokusirati na informativni sadržaj, a sve ostalo se namjerava ili ukinuti ili prepustiti vanjskim produkcijskim kućama. Informativni sadržaj, na koji se toliko ponosno cilja, od vlade je Tomislava Karamarka pretvoren u ulizivačku mašinu vladajućoj stranci. Kako spomenuti Stipe Alfier kaže, „kadroviralo se jedan vaš, jedan naš, pa su nakon izbacivanja Mostovih ministara iz vlade postepeno maknuti i njihovi kadrovi na Prisavlju”.

„Od tada se u kući promijenilo sve više puta, od ravnatelja do urednika svih programa, samo je u informativnom sve isto kao u proljeće 2016. godine”, tvrdi Alfier.

O redakcijama vanjske politike bolje je da i ne govorimo ovdje, jer ta je rubrika ne samo na HRT-u već i drugdje, potpuno zamrla. Vanjskopolitičke vijesti se svode na prepisivanje i na strogo praćenje službenog narativa, umjesto na kritički osvrt na stanje u svijetu. HRT nije bio u stanju poslati niti jednog novinara za praćenje sukoba na Bliskom istoku, dok se o ratu u Siriji izvještavalo kao da su vijesti prepisivali iz američkog State Departmenta. 

Od Karamarka i 2016. godine osnovni je smjer informativnog programa - ulizivanje (SCREENSHOT: HTV)

Zbog svega toga ne čudi što povjerenje u HRT pada i što je sve jače negodovanje dijela javnosti oko plaćanja pretplate, koja, uzgred budi rečeno, sa svojih deset eura nije visoka. Štoviše, mogla bi biti i viša, ali za to bi građani morali dobiti dojam da je javni servis njihov, da će stati u obranu njihovih prava ako treba. To nas dovodi do još jedne komponente koja je potpuno nestala na HRT-u, a to je istraživačko novinarstvo. HRT je vjerojatno jedina televizijska kuća koja si može priuštiti višemjesečni rad na nekoj složenoj priči, a da ne ovisi o oglašivačima.

Sjednica saborskog odbora za medije bila je zaista rijedak trenutak na kojem se moglo čuti neke od zaštitnih lica kuće, ljude koji čine HRT onim što on još uvijek jest: kulturna i obrazovna institucija. Član nadzornog odbora, autor nekih od najdugovječnijih radijskih emisija poput „Povijesti četvrtkom“, Dario Špelić, osvrnuo se na probleme u svojoj redakciji. 

„Činjenica je da odlazi svatko tko hoće, ali ja vas pitam ako vi želite restrukturirati kuću, da li je tako restrukturirati? Ja radim u redakciji koja se nekad zvala Obrazovni i dječji program hrvatskog radija, a danas se u prisavskom novogovoru zove Obrazovanje, znanost, djeca i mladi. Kada je počeo postupak otpremnina, bilo nas je dvanaest u redakciji. Otišao sam danas s posla i sedam nas je u redakciji, pet ih je prihvatilo otpremninu, možda će i šesta kolegica prihvatiti. Mi proizvodimo više od dvadeset emisija na tjedan, minimalna kvota kolegice koja odlazi su dvije emisije, od djece i mladih do umjetnosti, znanosti i tako dalje“, ogorčeno će Špelić. 

Kad smo već kod radija kao medija, kao jednog od bitnih sastavnica javnog medijskog servisa, vrijedi spomenuti kako je dramski program međunarodno najnagrađivaniji, a tako ga se lako otpisuje jer, valjda, nije prilagođen masovnom ukusu. Od nagrada ćemo spomenuti samo neke, poput one BBC-ja za najbolji uradak u 2021. godini za radio dramu „Potres“ u režiji Darija Harjačeka te nagradu „Srebrni mikrofon“ u New Yorku za dokumentarnu dramu „Dan kojeg neću za cijeli život zaboraviti“, u režiji Đina Đivanovića. Samo s ovim primjerima možemo vidjeti da je radio, bez obzira na sustavno otkidanje njegovih elementarnih dijelova od 2016. godine naovamo, i dalje područje koje može poslužiti kao primjer, jer proizvodi relevantan sadržaj, onakav kakav javna televizija i treba proizvoditi i za to biva nagrađen. 

Ravnatelj Šveb na sjednici iznosi podatak da radijski dio HRT-a zaostaje za televizijskim, što nikako nije točno, jer radijske platforme su među slušanijima u zemlji. Te Švebove tvrdnje ispravio je Josip Popovac iz Vijeća za elektroničke medije.

„Samo jedanaest hrvatskih radija, na sto i pedeset radija u Hrvatskoj, daje puno bolji rezultat nego televizije koje su dva na šest nacionalnih kanala“, primijetio je Popovac.

Tehnološki viškovi

Predsjednik radničkog vijeća HTV-a Igor Ahmetović, također je izjavio da je plan konsolidacije za njega površno napravljen i preplaćen dokument koji ne nudi nikakva rješenja. 

“Mi smo kao radničko vijeće ravnatelju prije sedam dana poslali zahtjev da nam odgovori koliko ljudi se javilo, koliko ljudi je otišlo i tako dalje. Do danas nismo dobili odgovor. Također smo tražili po radnim jedinicama, da vidimo gdje bi bili potencijalni problemi jer nitko ne zna koliko će snimatelja otići“, požalio se Ahmetović.

Iako u planu rekonstrukcije piše da će se „uspostaviti praksa integriranih timova organiziranih oko sadržaja - umjesto decentraliziranih produkcijskih timova koji su silosno organizirani po povijesnim platformama (TV, Radio, Web/multimedija)“, iz izjave zaposlenika to djeluje kao dodatna pomutnja na već ionako mutnu situaciju. 

„Koliko imamo novinara, koliko imamo urednika, koliko imamo ljudi koji idu na teren i donose priče, a koliko imamo onih koji upravljaju? Ja sam terenski novinar, snimatelj, tehničar, montažer, sve. Ja sam ono što se zove videonovinar i ja imam deset šefova, ne znam tko sve sa mnom upravlja, tko me može u bilo kojem trenutku preusmjeriti da radim bilo što, a takva nas je većina terenskih radnika koji radimo”, nadovezao se Igor Ahmetović i sasvim jasno dao naslutiti da se radnicima prijeti da će, ukoliko ne uzmu otpremninu do kraja ožujka, već s 1. travnjem biti tehnološki višak. 

Član programskog vijeća, Dean Šoša, koji predstavlja kreativno osoblje konstatirao je da se HRT nalazi u problemima, ali da on vidi vrlo jednostavno rješenje koje se iz nekog razloga izbjegava. Treba, kaže, zadržati najkvalitetnije ljude i povećati pretplatu za dva-tri eura.

„Kreće se u promjene zakona, procesa, ugovora s vladom, milijun poslova da bi se vratili na ono što jesmo: kuća s lošim informativnim programom u čijoj sjeni ostaju sve vrhunske i vrijedne stvari koje proizvodimo“, konstatirao je Šoša pa nastavio: „Dolazimo to faze da vrhunske stvari ugrozimo. Neki dan sam razgovarao s ravnateljem, rekao je da nema teorije da se poveća pretplata. Meni se čini, ako je istina da je to diljem Europe tendencija, kako je riječ o najgorem mogućem scenariju u europskoj politici, koja u strahu pred populizmom zapravo ubrzano ljude pretvara u populiste”.

Da cijela ova sjednica dobije oznaku predstave u kojoj je politika zapravo jedina koja upravlja HRT-om, pobrinuo se Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije odbivši većinu oporbenih zaključaka s prošlotjedne tematske sjednice o HRT-u. Većinom glasova prihvaćen je zaključak da se izrade izmjene Zakona o HRT-u usuglašene s Planom konsolidacije, europskim Aktom o slobodi medija i ostalim EU propisima, a jednoglasno su usvojeni zaključci da se osigura financijska stabilnost HRT-a i da se glavni ravnatelj obvezuje da Odbor izvijesti o „već poduzetim radnjama kao i o daljnjim koracima vezanim uz provođenje Plana konsolidacije“.

Hodnici HRT-a pretvaraju se u minojski labirint (FOTO: Lupiga.Com/Denis Lovrović)

Kad bismo htjeli potražiti primjere drugačijeg upravljanja javnom televizijom, ne bismo trebali putovati daleko od Prisavlja, tek 140 kilometara, do Ljubljane. Upravni odbor RTV Slovenije sastoji se od 17 članova koje biraju predstavnici civilnog društva (kulturne, obrazovne, znanstvene i nevladine organizacije) te zaposlenici televizije. S uvođenjem takvog sustava vrlo su brzo postale vidljive promjene usmjerene na jačanje autonomije novinara i uredništva, uz distanciranje od političkih utjecaja koji su obilježili prethodnu upravu. 

Unatoč brojkama koje pokušavaju uljepšati stvarnost, unatoč tablicama i postocima kojima se maše s vrha, ono što se ne vidi iz grafikona – ali što ljudi koji ondje svakodnevno rade osjećaju svakim svojim korakom po hodnicima Prisavlja – jest sustavno zanemarivanje, nepoštivanje i iscrpljivanje onih koji još uvijek pokušavaju stvarati javni medijski sadržaj u službi građana. Profesionalci, kakvih na HRT-u još uvijek ima, ušutkani su ili se njihov glas odbija čuti. Veliko bogatstvo kojim raspolaže javna televizija ne mjeri se novcem već bogatom riznicom nacionalne kulture koju čuva u svojoj arhivi, a koja, uzgred budi rečeno, također zjapi neiskorištena. 

Hodnici HRT-a pretvaraju se tako u minojski labirint. Tamo gdje su se nekoć razmjenjivale ideje, sada se povlače zaposlenici koji i za najobičniji bunt papira u printeru moraju ispunjavati formulare. I čisto usput da spomenemo, papira u printerima često nema. 

I dok planovi konsolidacije i strateški dokumenti ispadaju iz ladica kao birokratske vježbe bez duše, istovremeno nestaju ljudi, programi, ideje i motivacija. Ravnatelj govori o „reformama“, sindikalisti o propasti, a radnici o prijetnjama, stresu i odlasku. HRT se ne urušava odjednom, on polako, tiho, ali sigurno gubi ono najvrjednije – ljude koji znaju i žele „raditi televiziju“, i razumiju smisao zbog kojeg bi javni servis uopće trebao postojati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pexels

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.