U električnu struju ne razumijem se nimalo, baš kao ni popovi u 'fakin' seks, pa svejedno nastavljamo o tome držati predike. Kako se bojim da se ne opečem, ne miješam se previše među razne struje, dok se popovi bez straha upliću u tuđe ljubavne i (pred)bračne odnose. No, premda se u električnu struju razumijem tek toliko koliko mi je potrebno znati da promijenim osigurač i zamijenim žarulju, svejedno sam izgradio čitavu jednu malu teoriju o tome kako bismo trebali nazvati ovaj naš svjetlosni svemir, u kojem živimo okupani i jedva ga svjesni, baš kao što riba u moru/vodi ne zna da je to njezin medij!

Ta takozvana teorija zapravo je samo jedna sintagma, koju već dugo nudim na razmatranje, na uvid, na usvajanje i/ili poricanje. Nije riječ ni o kakvoj znanosti, nego tek o metafori iz literarnoga arsenala, ali ponuđenoj na opću upotrebu. Da ne duljim, a bojim se da ću ionako ugnjaviti, riječ je o tome kako smatram/predlažem da se svjetlosni svemir 20./21. stoljeća, uvijek kad je to potrebno i posvuda naziva jednostavno "TESLINOM GALAKSIJOM". 

Noć muzeja 2015. posvećena Nikoli Tesli

Oni koji se noćas (30. siječnja 2015. g.) budu kao radoznalci tiskali u "Noći muzeja", svejedno će u noćnom mraku morati upaliti svjetlost i to električnu, da se ne izgube. Da se čovječanstvo ne izgubi u noći svijeta već se na vrijeme pobrinuo naš genije Nikola Tesla (1856.-1943.) i to je činjenica "prosta ko mrak": već dječica u školi uče osnovne pojmove iz golemoga repertoara izuma/otkrića što ih je ovaj Ličanin - iz Smiljana kod Gospića, koji se "dičio svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom" - ostavio mračnome svijetu u naslijeđe. On je "izumio 20. stoljeće" utoliko što ga je prosvijetlio, u doslovnom značenju te riječi, a da bismo u 21. stoljeću dodatno koristili mnoge izume, nadovezane na njegove osnovne patente.

Ne mislim o Nikoli Tesli ovdje divaniti, jer je njegova globalna slava - povratno - čak uspjela i kod nas rastjerati mrak zaborava koji je na njega padao. Sve što je o njemu potrebno znati sabrano je u mnogim knjigama, ali i na Internetu postoje desetine tisuća stranica na kojima ga se spominje i slavi (pa će čak i u Gospiću, njegov maknuti i destruirani kip, što je bilo učinjeno u neka mračna vremena, sada vratiti u grad, ali ne više na isto, počasno mjesto u središtu, nego negdje na skrajnutoj poziciji). Uglavnom, golemost njegovog znanstvenoga opusa izmiče mojoj malenkosti, pa da i nešto znam o tome, ne bih ovdje trebao zauzimati mjesto (tome je prigoda na znanstvenim simpozijima).

Pa, o čemu je onda "teorija"? Jednostavno, jednom sam se dosjetio kako je "GUTENBERGOVA GALAKSIJA" - što je sintagma koju je Marshall McLuhan (1911.-1980.) lansirao za označavanje tipografske/štamparske; knjiške kulturne povijesti od prve polovine 15. pa do početka 20. stoljeća - ostala na cjedilu, tj. bez svoga 'nastavka'. Što dolazi nakon Gutenbergove galaksije (sintagme kojom barataju i oni koji nisu čitali knjige M. McLuhana), pa nije valjda svijet ispražnjen?

Spomenik Tesli kakav je u Gospiću, u mračna vremena, dignut u zrak (FOTO: meida1.rs) 

Nakon kulturne povijesti obilježene tipografijom, logično i prirodno slijedi ova obilježena - svjetlošću. Kako je svjetlost u svijet unio Tesla, to mi je sinulo (upalila mi se žaruljica) da bi bilo zgodno/prikladno zvučnu sintagmu "TESLINA GALAKSIJA" ponuditi svima na uporabu. Kad je 2006. godina od strane UNESCO-a bila proglašena svjetskom "Godinom Nikole Tesle" (o 150. obljetnici njegova rođenja: 1856.-2006.), a to je isto bio proglasio i Hrvatski sabor, mojoj se malenkosti bila pružila prilika da i na jednom europski značajnom mjestu (u Parizu, u okvirima izložbeno-znanstvenog projekta, u rujnu 2006. godine u Palači UNESCO-a) pokušam re-lansirati smišljenu sintagmu. Najprije sam je bio sustavno, u velikom eseju, sročio u knjizi "Šok sadašnjosti" (CiP, 1979.), potom ponavljao u raznim novinskim kolumnama, ali ona je sveudilj ostajala samo u zraku. Tako je bilo i u Parizu (13. rujna), kad sam svoju sintagmu obrazlagao auditoriju od desetak naših, domaćih sudionika, moje "literariziranje" znanstvenika bilo je i tom prilikom saslušano napola uha i nekih drugih odjeka nije ni bilo.

Uostalom, nisam ni namjeravao se takmičiti s mojim omiljenim McLuhanom, koji je za svoju sintagmu "Gutenbergova galaksija" napisao jednu glavnu i još nekoliko knjiga, pa bih i ja "Teslinu galaksiju" možda mogao na sličan način opravdati. Ali, kako se u električnu struju ne razumijem, e da bismo svjetski mogli "brendirati" Teslinu galaksiju bio bi potreban neki skupni, institucionalizirani napor, volja i masa. Zamislimo kako bi to zvučalo i vrijedilo da se zna "urbi et orbi", kako onaj, koji dolazi iz Hrvatske - uz svoj motor, transformator, struje i "T" kao jedinicu magnetske indukcije... itd. - ne samo što ima "svoje" brdo na Mjesecu (!!), nego je i zaslužan što je ova naša današnja okupanost u svjetlosti imenovana baš njegovom - "TESLINOM GALAKSIJOM"!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Nenad Reberšak