Opet kupuješ vrhnje, iznenadila se Nada, zadnje vrijeme skoro svemu što kuhaš dodaješ vrhnje. Pa, ovog puta sam kupljeno vrhnje namjenil mačkama, obožavaju ga, ali na njene riječi sam se zainatil. Moram skontat neku klopu u koje još nisam stavil vrhnje. Usput kupim kilo svinjskih jetrica, onak iz inata. Kupljeno u afektu, opravdavam se sam pred sobom.

Navečer kod nas u posjeti Ivor i RR. Stigli kasno, došel još i Damjan. Oko ponoći pitam društvo jesu li za večericu. Kaj buš skuhal, pita Rak. Nije važno, dodal je Ivor, ja i tako večeram Union. Damjan je žalosno izjavil da je već večeral, Nada na dijeti, ja gladan. Gladan kuharskih eksperimenata, a pokusnih kunića kao u priči, he, he.... Kuharska alkemija.
Dvije glavice sitno narezana luka na minimalno ulja, sa dodatkom mješavine začina i soli (neki to zovu Vegeta, neki Začinka) veselo je krčkalo u voku. Brzo sam narezal jetrice na tanke listiće i ubacil u vok, da delaju društvo luku. Jetrica su uskoro promijenila boju, ali je bilo premalo tekućine. Kao da čita misli, Ivor mi donese pivu. Pola ulih u vok, pola u sebe. Od začina dodah biber, zelenu, muškatov orah, malo lovora i dvije glavice sitno rezana češnjaka. Zanimljivo, ali češnjak i vrhnje se skladaju u ukusima, pa dodah i to. Polako miješam i čekam da zavrije.

Društvo se zapričalo, pa na brzaka servirah na stol i dignem galamu da prisjednu. Fino miriše, rekel je Ivor, Rak je već probal. Pokušavam sakriti upitni pogled. Fino, fino je, odobravanje sa svih strana. Nabacujem skroman smiješak i malo pomaknuh nogu, da mi onaj kamen kaj mi se odvalil sa srca, ne padne na nožni palac.
Dečki preživjeli, pa pokušajte i vi. Ja probal. Mljackovito!