Krajem listopada broj novozaraženih koronavirusom u Hrvatskoj je dosegnuo one rekordne brojke iz prosinca prošle godine. Posljednjih dana, kada dnevno bilježimo i po 4.500 osoba kod kojih je test pokazao da su pozitivni na Covid-19, kroz medijima se provlače vijesti o tome kako je porast broja novozaraženih i činjenica da svakog dana od posljedica zaraze umre preko 20 ljudi, među kojima ima i mlađih osoba, utjecao na interes građana za cijepljenjem protiv Covida-19.

Ponovno su vijesti dana gužve na Zagrebačkom velesajmu i redovi koji se jutrima tamo formiraju pa ih mediji bilježi svojim kamerama i fotoaparatima. Stvorio se dojam da je proces cijepljena ponovno krenuo punom parom. Međutim, to nije baš tako. Interes postoji, ali on nipošto nije velik. O tome svjedoče službene brojke o cijepljenima u Hrvatskoj. Točno je da se posljednjih tjedan dana troši veći broj doza, ali to je i dijelom zbog toga što dio građana prima treću, odnosno takozvanu „booster dozu“. 

Prvog listopada u Hrvatskoj je bilo cijepljeno 45,03 posto ukupnog stanovništva. Tog dana su 4.443 osobe primile svoju prvu dozu cjepiva. Mjesec dana kasnije postotak ukupno cijepljenog stanovništva podigao se za točno dva posto. Zadnjeg radnog dana u listopadu svoju prvu dozu primilo je 4.663 građana, dakle samo 220 osoba više nego li mjesec ranije. Ukupno gledajući, tog 30. listopada utrošeno je 11.000 doza cjepiva, što je za 2.700 više nego 1. listopada, ali razliku zapravo čine osobe koje su primile treću dozu. Njih je 30. listopada bilo 3.031, dok se 1. listopada dodatne doze još uvijek nisu primjenjivale. Slična stvar pokazat će se ako analiziramo i neki drugi dan, primjerice, četvrtak 30. rujna i četvrtak 28. listopada. Razlika u broju onih koji su primili svoju prvu dozu na te dane je tek 52. Vrijedi primijetiti i kako je postotak ukupnog stanovništva koje je primilo barem jednu dozu cjepiva od početka do kraja rujna narastao za 2,39 posto, dok je u listopadu porastao manje – samo za 2,00 posto. 

Interesa ima, ali još uvijek premalo (FOTO: HINA/Damir Senčar)

Dakle, interes onih koji se do sada nisu cijepili ipak nije toliki koliko bi se moglo zaključiti iz izvještavanja medija. Pri tome Hrvatska se proteklih dana probila među 20 zemalja svijeta s najvećom smrtnošću od Covida-19. Trenutno se nalazi na 18 mjestu, a ispred nje je i susjedstvo. Bosna i Hercegovina je na drugom mjestu, Sjeverna Makedonija na četvrtom, Crna Gora na petom, Mađarska na šestom, a Slovenija na 17. Osim toga svim tim zemljama je zajednička i nedovoljna procijepljenost stanovništva, pri čemu Mađarska ipak stoji najbolje, dok je u Bosni i Hercegovini ta situacija približna katastrofi. 

Prošli mjesec smo u suradnji s našim partnerima Radio Karantinom objavili razgovor na temu obaveznog cijepljenja. O tome smo razgovarali s Dorit Reiss, profesoricom na Pravnom fakultetu Sveučilišta Hastings u San Franciscu te Peterom Newmanom, profesorom sociologije na Sveučilištu u Torontu. Naglasak je na tome što bi eventualno uvođenje obaveze cijepljenja značilo u smislu ljudskih prava i koji bi zapravo bio najbolji pristup da se prava pojedinca ne ugroze, a da se istovremeno očuva javno zdravlje. S time da prostor ne dajemo samo medicinskom aspektu, nego i pravnom, sociološkom i etičkom pogledu na problematiku. 

Ovaj put donosimo intervju s Rolandom Pierikom, profesorom pravne filozofije na Sveučilištu u Amsterdamu. U uvodu će pojasniti kako pravni filozofi rade pokušavaju objasniti kako suci donose zaključke u sudskom procesu, jer to nije poput rješavanja matematičkog problema u kojem ukoliko slijedite točna pravila svi dođete do istog zaključka. Kaže kako suci imaju različite stilove i mogu doći do različitih zaključaka, što je neizbježno. Njegove bavljenje pravnom filozofijom, tumači u razgovoru, fokusira se na principe, na normativne ideale koji leže u osnovi zakona te, dodaje, nastoji razumijeti stvarna pravna pitanja u smislu tih osnovnih principa. Odmah na početku reći će i kako je pitanje obaveznog cijepljenja prvenstveno filozofsko, pa tek onda pravno pitanje.

„Kod nas u Nizozemskoj smo imali raspravu o covid-putovnicama, odnosno o zakonu da možete ući u restoran, kafić, kino ili na neki kulturni događaj samo ako imate QR kod u svom pametnom telefonu, a koji pokazuje da ste cijepljeni, da ste preležali bolest ili da ste testirani u posljednjih 24 sata. I sad vi možete postaviti pitanje je li to zakonito, ali ako parlament donese zakon, to je to, naravno da je zakonito. Tu imate ljude koji se osjećaju isključeno jer se nisu htjeli cijepiti. Oni govore da na taj način država narušava njihov tjelesni integritet jer traži od njih da se testiraju ili prime cjepivo. Radi se o balansiranju između interesa i prava pojedinca te interesa društva koje treba zaštititi od pandemije u cjelini. To nije samo pitanje zakona, to je više filozofsko pitanje“, objašnjava Pierik na samom početku razgovora. 

Unatoč tome covid-putovnice zaživjele su u najvećem dijelu Europe, što protivnici ove mjere smatraju uvođenjem obaveznog cijepljena na „mala vrata“. Profesor Pierik se s tom tezom nimalo ne slaže.

„Moj argument 'ZA' sastoji se od nekoliko stvari. Nitko od nas nije zadovoljan Covidom. Svi bismo se htjeli vratiti u vrijeme od prije dvije godine, prije Covida-19. Sada imamo situaciju da se ljudi inficiraju, moraju u bolnicu, a u bolnici ljudi umiru. I moramo pronaći neki način da zaustavimo širenje bolesti. A to također podrazumijeva i nešto što mi kao odgovorni građani moramo napraviti, sviđalo se to nama ili ne. Moglo bi se reći i da imamo neku vrstu moralne dužnosti da se pobrinemo da ne zarazimo druge. A dužnost možete tumačiti na različite načine. Jedan je taj da ostanete kod kuće, ili da se redovito testirate, ili da primite cjepivo. Ukoliko se testirate ili cijepite, opet ne postoji stopostotna sigurnost da nećete zaraziti druge, čak ni onda kada ste poduzeli razumne korake kako ne biste zarazili druge. E sad, vi onda možete reći kako to znači da se onda nitko ne mora cijepiti. Ne mora. Neće vam na vrata zbog toga doći policija, ali vaš izbor ima posljedice. A u pandemiji, izbori imaju više posljedica, sviđalo se to vama ili ne. Razumijem da ljudi ne vole kada se država miješa u njihov život, ali ja to ne vidim kao obavezu. Obavezno je, recimo, kada ste zbog toga kažnjeni i strpani u zatvor, kada postoje neke kaznenopravne radnje protiv vas. Nezgodna je ovo jezična igra. Mislim, je li svako ograničenje ukidanje slobode? Jezično poigravanje time da se kaže kako su ove covid-putovnice uvođenje obaveznog cijepljena na 'mala vrata' nije fer i ovdje se, rekao bih, zloupotrebljava jezik“, smatra profesor pravne filozofije.

"Tvrdokorni antivakseri će se sve više ljutiti, ali njih više nitko, ni od vlasti, ni od znanstvenika, ne može uvjeriti da se trebaju cijepiti" - Roland Pierik (FOTO: Privatni album)

Pierik se djelomično slaže da određenog smisla ima argument protivnika cijepljena kako i cijepljene osobe obolijevaju i prenose virus dakle, ali da nešto što nije savršeno ipak ne znači da nije dobro i da ne pomaže.

„Idealno bi bilo da imamo cjepivo koje nas sto posto štiti i da kad ga jednom primimo više ne možemo širiti bolest. To bilo savršeno. Ali ono nije savršeno. Međutim, činjenica da cjepivo nije savršeno ne znači da ono ne djeluje. Jasno je da su vam, ako primite cjepivo, izgledi da završite u bolnici ili na intenzivnoj njezi toliko mali da ih jednostavno možete zanemariti. Da, ako ste cijepljeni i dalje možete dobiti virus i širiti ga. Ali šanse su manje. Dakle, činjenica da cjepivo ne djeluje savršeno ne znači da uopće ne djeluje. Ne smijemo dozvoliti da savršeno bude neprijatelj dobrog. Cjepivo djeluje dovoljno dobro. Ukoliko dovoljan broj ljudi primi cjepivo, možemo se osloboditi mnogih ograničenja. Razumljivo je da ste oklijevali na početku programa cijepljenja, ali postoji i trenutak kada trebate razmisliti kakav je uistinu vaš stav prema cijepljenju. Također, smatram da biste trebali preispitati posljedice toga što niste primili cjepivo - vi ste veći rizik za druge i za one koji zbog nekih razloga nisu mogli primiti cjepivo. I društvo, također, u određenom trenutku može reći - želimo se vratiti normalnom životu, ne želimo da nas drže kao taoce oni koji se ne cijepe, jer ako i oni ponovo krenu odlaziti u kafiće i restorane, bolnice će biti pretrpane za nekoliko tjedana ili mjeseci. Ako se ne cijepite, to je vaš izbor. Ali svaki izbor ima posljedice, a ovdje su posljedice to da određene stvari više ne možete raditi“, zaključuje Pierik.

U razgovoru Pierik primjećuje kako je u ranijim raspravama o obaveznim i uobičajenim dječjim cjepivima kojima su iskorijenjene razne zarazne bolesti viđao imena koja viđa i sada kada se raspravlja o cjepivima protiv Covida-19. 

„Za ta dječja cjepiva znamo već dugo, dobro znamo što rade i kako funkcioniraju. Tako da razumijem to što sada u samo godinu dana otkrivena covid-cjepiva otpor čine jačim. U isto vrijeme mislim da bi i oni koji se protive cijepljenju trebali zastati i zapitati – ima li novih informacija koje bi im mogle pomoći da preispitaju svoja uvjerenja. Ali problem je rasprava koju smo ranije spomenuli: u kojoj su mjeri cijepljene osobe izvor daljnjeg širenja zaraze u odnosu na necijepljene osobe. Za sada nema pouzdanih istraživanja koja će nam reći 'da, cijepljeni za toliko i toliko posto zarazu prenose manje od necijepljenih osoba'. Rade se razna istraživanja i polako se vidi da sva dolaze do istog zaključka – cijepljeni su mnogo otporniji od necijepljenih. Međutim, oni koji se protive cijepljenju naći će jedan članak ili jedno istraživanje ili jedan neobjavljeni rad koji kaže suprotno i uhvatit će se samo za to“, promišlja profesor pravne filozofije. 

Primijetit će kako se i u Francuskoj i u Nizozemskoj nakon uvođenja covid-putovnica povećao interes za cijepljenje, jer je činjenica da netko tko nije cijepljen sada ne može u restoran dovela do toga da dio ljudi preispita svoje stavove. I tu se, kaže Pierik, vidi razlika između onih koji imaju tvrdokorni stav o cijepljenju naspram onih koji su iz nekih razloga jednostavno odložili donošenje odluke o cijepljenju. 

„Tvrdokorni antivakseri će se sve više ljutiti, ali njih više nitko, ni od vlasti, ni od znanstvenika, ne može uvjeriti da se trebaju cijepiti. Stoga se jednostavno morate odreći nekoliko postotaka populacije koja se nikad neće cijepiti i koja vam, na kraju krajeva, nije ni potrebna da bi proces cijepljenja uspio, jer stopostotna procijepljenost nije nužna“, poentira.

Danas smo svjedoci da brojne svjetske vlade biraju strategiju postepenog uvođenja epidemioloških mjera, umjesto strategije sveobuhvatnog zakonskog rješenja, a ovotjedni sugovornik smatra kako se to savršeno uklapa u ideju onoga što se naziva „test proporcionalnosti“.

„Test proporcionalnosti podrazumijeva da se država ne smije miješati u vašu slobodu više nego što je potrebno da se postignu dobri rezultati. Dakle, prvo postoji puno onih koji se žele cijepiti i za njih vam ne trebaju nikakve obavezne mjere po tom pitanju. Oni sami to žele napraviti. Dakle, prvo trebate vidjeti koliko ima takvih koji će vam pomoći da dođete do cilja. U Danskoj su bili toliko željni cijepljenja da im nisu trebale nikakve posebne mjere. Mi u Nizozemskoj smo zaglavili na 80 posto. Ako mislimo da je za dobrobit javnog zdravlja potrebna veća stopa procijepljenosti, kako bi se škole ponovno otvorile i kako bolnice ne bi bile u stalnom covid-sistemu, onda moramo ići korak dalje. I poduzimamo taj korak dalje. Zato se tražilo ovaj sistem covid-putovnica za neobavezne događaje, poput muzičkih festivala. To nije duboko ograničavanje vaših osnovnih prava, ukoliko vam nije dozvoljeno da odete na festival. Moje sveučilište također traži QR kodove. Počinjem s predavanjima ovog mjeseca i nije mi svejedno. Sveučilište se sada u potpunosti otvara za sve, osim za one koji se ne žele cijepiti, oni će predavanja slušati na Zoomu. Sasvim mi je u redu da, sve dok stopa procijepljenosti među studentima nije dovoljno visoka, mi kažemo da je samo studentima koji su cijepljeni ili testirani dozvoljeno da uđu u zgradu. U suprotnom, velika je šansa da ćemo za nekoliko mjeseci ponovno zatvoriti sveučilišta, a to mi se nimalo ne sviđa. Ukoliko se ne želite cijepiti, onda je mjera koju morate poduzeti ta da ostanete kod kuće“, govori Pierik prema čijem bi mišljenju obavezne mjere trebalo uvoditi tek onda kada se jasno pokaže da druge mjere nisu urodile plodom. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Zvonimir Kuhtić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"