*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku.

Donosimo vam reakciju profesorice Filozofskog fakulteta i članice Radničke fronte Katarine Peović Vuković na tekst naše novinarke Nataše Škaričić "Reprodukcija mitova: Gdje je “to” točno kapitalizam u problemu skupih lijekova".

Kada netko kaže za situaciju s Kujundžićem (a to je situacija u kojoj država umjesto da preuzima obavezu financiranja adresira rješenje problema na filantropiju) da je riječ o kapitalizmu u zdravstvu onda možda uistinu ne zna o čemu se tu konkretno radi, kako tvrdi Nataša Škaričić. No, ako je riječ o RF-u, kojeg je prozvala, iza toga stoji sasvim konkretna argumentacija koja ne da nije u sukobu s ovdje navedenim reagiranjem Nataše Škaričić, već svaka od ovih točaka potvrđuje kako stanje u zdravstvu na periferiji ne može prosperirati u kapitalističkom okviru i kako su uznapredovali procesi privatizacije i prebacivanja odgovornosti na individualnog korisnika – upravo posljedica kapitalizma. (Usput rečeno, koliko znam, RF nije nigdje objavio rečenicu "to je kapitalizam" koju Nataša Škaričić pripisuje RF-u.) No krenimo redom.

A) Prvi argument da kapitalizam, čiji su farmaceutske industrije važan dio, spašava živote, dok ljevica nema mnogo aduta da tome konkurira nije relevantan uzevši doslovno ono što se reklo. Naravno da političko djelovanje nije ljekarništvo (osim ako farmakon ne proširimo na intelektualnu djelatnost kao što je to činio Platon). No možemo se djelomično i složiti da ljevica često nema konkretne odgovore na konkretna pitanja u zdravstvu, na što se autorica vjerojatno referirala. Teza da je kapitalizam odgovoran za stanje u zdravstvu, ipak znači jedan tip odgovora na probleme, odnosno ukazivanje na strukturalne uzroke problema.

B) Da banalizacija ne pomaže u analizi zašto je kapitalizam odgovoran za loše stanje u zdravstvu, mogu se samo složiti i potvrditi kako mnogi, a i na ljevici, ne inzistiraju na genezi problema i tumače probleme u kapitalizmu kao posljedicu neke moralne korupcije sistema, a ne logične posljedice strukturalnih uvjeta proizvodnje. Drugim riječima banalizacija "to je kapitalizam" može biti banalizacija ako se ne odnosi na sasvim konkretan političko-ekonomski okvir u kojem proizvodnja lijekova mora ostvariti višak vrijednosti. RF je u svojem djelovanju više puta ukazivao upravo na strukturalne probleme i štetnosti ispraznog moralizatorstva.

C) "Bogate kapitalističke zemlje s mnogo više opreza prihvaćaju ulazak skupih lijekova u javni budžet, gotovo ni jedna ih ne prepušta humanitarnim inicijativama" – sada i Škaričić ipak dolazi do tog kapitalizma. U tome i jest problem – bogate zemlje mogu sebi priuštiti veću socijalnu osjetljivost. Nejednakosti između centra i periferije su nužni preduvjet bogatstva zemalja centra. Da bi Njemačka mogla biti socijalno osjetljiva, periferija itekako ima ulogu u toj njemačkoj socijalnoj politici i mogućnosti pregovora s velikim farmaceutskim tvrtkama. O tome su brojni ekonomisti, a posljedično i RF, upozoravali – da postoje nelojalni uvjeti rasta konkurentnosti Njemačke kao i drugih zemalja centra u posljednjem desetljeću, te da to nema veze s mudrim ulaganjima, tehnologijom, ili učinkovitošću, već recimo u Njemačkoj s Hartzovim reformama, ovisnosti Njemačke o izvozu, držanju niske cijene radne snage itd. To je pak kapitalizam.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić (FOTO: Hina/dag)

Trebali bismo pak biti skeptični prema tezi koja se ovdje iznosi u nastavku, a to je, pojednostavljeno, ideja da je Milan Kujundžić idiot, a ne kapitalist, te da njegovo skupljanje priloga za bolesne proizlazi iz gluposti, a ne strukturalnih uvjetovanosti. Filantropija je danas jedan od vrlo važnih mehanizama kapitala i uklopljena je u sve moguće emergentne procese od redefinicije rada i radnika do individualizacije krivnje za neuspjeh radnika u kapitalizmu, a ti su procesi različitim donatorskim udrugama i figurama u nas itekako uznapredovali. Filantropija nije strana ni centru ni periferiji, samo što ona na periferiji ima dramatičnije posljedice. 

Jednako i u centrima kao i na periferiji, filantropija predstavlja ključni dio tzv. "kreativnog kapitalizma" koji omogućava korporacijama da uđu u javni sektor i tamo počnu ostvarivati profit. Redefinicija javnih i zajedničkih dobara posljednjih je desetljeća upravo prostor omogućavanja "novih inicijativa" i širenja kapitala na do tada neprofitne sektore. No filantropija i nije uvijek tu kako bi omogućila nove prostore profita, već se ona pojavljuje i kao oblik oslobađanja države od odgovornosti. 

Osim toga, sasvim su odvojena pitanja – pregovori države s korporacijama o visini cijene lijekova, gdje se mogu samo složiti s rečenim, a sasvim drugo pitanje filantropija i njezina funkcija u političko-ekonomskom sustavu odricanja odgovornosti države i usmjeravanja odgovornosti prema individualnim subjektima. To da počinjemo zdravstvo doživljavati kroz prizmu dobročinstva, a ne zagarantirane socijalne pravde, važan je element "oslobađanja" javnih sredstava za korporacije i "filantrope". Jer upravo svjedočimo primjeru filantropskog menadžmenta Croatian Makers – lige za robotiku koja je najprije ušla u škole mimo kurikuluma da bi se sve pokazalo kao dobra investicija trajnim ulaskom u školstvo i potpisivanjem ugovora.

Ključno za potvrdu da se ne sporimo oko funkcije kapitalizma, makar u segmentu odnosa centra i periferije je stavka:

D) "Posljedice udara medicinske tehnologije na budžete različito trpe centri kapitalizma i periferije. To je kapitalizam." Tu se nema što dodati, osim što se onda karakterizacija Kujundžića kao idiota može lijepo prepoznati kao opasna legitimacija sustava. Zašto zemlje periferije "pate"? Je li to zbog "nesposobnosti" ministara? Upravo to da se neuspjeh objašnjava "nesposobnošću" predstavlja opasnu legitimaciju, a ne neko sljepilo ljevice (ako se pod ljevicom misli na RF). 

E) "Hrvatska ovih dana vrišti za skupim lijekovima, skupa s raznim lijevim platformama koje optužuju Vladu za beskrupuloznost jer ih odmah nije stavila na listu." Ako smo toliko naivni da zaključimo da Vlada nije beskrupulozna i da legitimiramo sustav jer ga vode "idioti" - onda moramo malo pomnije pogledati stavke budžeta, pa ćemo vidjeti da itekako ima prostora za uštede, a taj prostor ne bi trebali biti lijekovi. Istovremeno svakako treba poslušati stav Nataše Škaričić po tom pitanju, jer je njezin uvid u ovo polje nezamjenjiv, a pogotovu treba se složiti s idejom da vlade trebaju pregovarati o cijeni lijekova. Istovremeno treba imati u vidu da pregovori nisu na periferiji učinkoviti kao u centru, upravo zato i jesu na tim mjestima likovi poput Kujundžića jer oni rade ono za što su dobili mandat.

F) To da se svaki dan bacaju sredstva i da ulaganje u zdravlje u nas nema veze sa smislom još je jedna varijacija odnosa znanja i neznanja, istine i djelovanja koje, to treba postati svima jasno, nema veze s nesposobnošću već s dosljednom provedbom politika štednja na periferiji.

Ukratko u onom u čemu se slažemo – to jest upravo teza da je kapitalizam sustav odgovoran za loše stanje u zdravstvu, ono u čemu se ne slažemo - uloga je pojedinih aktera u tom igrokazu. No bez uključivanja razumijevanja kapitalizma teško ćemo objasniti zašto smo u problemima.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Barbara Trbojević

*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Možete koristiti i QR kôd. Cijenimo svaku podršku.