Prošlogodišnje rezultate državne mature smatrali smo za najgore dotad, no kako pokazuju neslužbeni podaci, ovogodišnji su još gori. Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO), izvijestio nas je kako su rezultati eseja poražavajući i zbunjujući, te kako je to trend koji je nažalost u kontinuiranom padu.

Lanjski porazni rezultati pripisivali su se pjesništvu, za koje naši maturanti uglavnom nikada nisu čuli, no ove godine, čini se, pjesništvo ipak nije argument za loše rezultate. Dakle, što je upitao se Vinko Filipović? Što bi moglo biti uzrokom takve katastrofe?

Matura iz hrvatskog dokazano niti je posebno teška, niti je posebno zahtjevna, struka kaže da nije nesavladiva, što se eseja tiče tema se odmah mogla prepoznati, a za matematiku je bilo dovoljno poznavati osnovne formule. Puno zadataka, a premalo vremena? „Zločin i kazna“? Ima li što lakše za pristupnike? Rezultati ispod praga prolaznosti poražavajući su i iznose preko deset posto u gimnazijama, a u strukovnim školama dosežu i do dvadeset. Učinak je to vremena u kojem živimo, skrušeno je ustvrdio Filipović.

Nula na eseju 17,6 posto ili skoro 5.000 pristupnika. Pisani izražaj veliki je problem i činjenica u našem obrazovnom sustavu, a Filipović je ustvrdio da je stanje alarmantno. Društvene mreže, nedovoljno čitanje, sve su to uzroci, a posljedice su fatalne - naši maturanti su nepismeni. 

Upravo o vremenu i resorni ministar Radovan Fuchs zbori, a on drži kako treba hitno provesti reformu o većoj satnici pojedinih predmeta, posebno matematike i hrvatskog jezika koji su nepremostiv problem našim maturantima, te je istaknuo i kako će rezultati državne mature spustiti na zemlju mnogo roditelja i njihova očekivanja.

Državna matura, pojasnio nam je ministar, baš i postoji zbog toga kako bi učenici, roditelji i javnost imali povratnu informaciju. Informaciju o pravom stupnju znanja njihove djece, a ne o onom koje se bazira na srednjoškolskim ocjenama koje su podložne svakojakim manipulacijama, pojasnio nam je ministar, a ja sam zapamtio uglavnom samo ono o roditeljima.

Dakle, kakvi smo mi to roditelji, koji bi se po Filipoviću i Fuchsu trebali spustiti na zemlju? Mi smo roditelji, da pojasnim, isti oni roditelji koji njima dvojici i akademskoj zajednici svakodnevno šaljemo svoju djecu u istinskoj nadi da će on i njegov resor kvalitetno odraditi svoj posao.

Sasvim pojednostavljeno, nekog vraga nam naučiti djecu, a kako bi ona s određenim predznanjem iz srednjih škola upisala toliko željene fakultete za radnim mjestima za kojima vladajuća garnitura toliko vapi. Isti smo to mi roditelji, koji držimo kako je za „povratnu informaciju“ o stupnju znanja naše djece upravo i izravno odgovoran resorni ministar.

Umjesto posipanja pepelom odgovornog ministra, dobili smo poslovičan napad na neodgovorne roditelje (FOTO: HINA/Mladen Volarić)

Tko bi, vjerujem ako spadate u prozvane roditelje, grubo spuštene na zemlju, trebao biti odgovoran za stupanj znanja naše djece koja su polagala ovaj ispit koji nam je donio toliko željene informacije? Možda mi roditelji, koji, kako nam sugerira uvažena ministar, napokon spušteni na zemlju? Zar mi učimo djecu „Zločinu i kazni“?

Uviđamo, dakle, kako je to što smo mi djecu slali u školu zapravo džaba jer nam djeca ništa ne znaju? Ili bi se, kako implicira ministar, ovako spušteni na zemlji trebali zapitati zašto uopće držimo da su nam djecu bilo što dužni učiti u školi, pa bi taj proces trebali obavljati sami kod kuće? Ili da ih šaljemo na privatne edukacije? Ukratko, umjesto posipanja pepelom odgovornog ministra, dobili smo poslovičan napad na neodgovorne, u ovom slučaju roditelje, i onaj papagajski dodatak kako su ovom sustavu hitno nužne, nećete mi vjerovati – reforme. 

Možda ozbiljne reforme kada je u pitanju takav jedan lukrativan biznis kao što je državna matura, zapitat će se na zemlju spušteni roditelj glupana kojem je platio preko 500 eura privatnih priprema za državnu maturu? Možda reforma ministarstva uvaženog ministra koji najavljuje nove udžbenike u kojima će zasigurno biti „velikih hrvatskih boraca za slobodu“, pretpostavljam, u crnim uniformama, i sotoniziranih antifašista? Možda reforma samog obrazovanja kojem je konačni cilj iznjedriti sada već generacije indoktrinirane njihovim jednokratnim političkim ciljevima besramno manipulirajući i revidirajući povijest ovog naroda? Možda same akademske zajednice koja je toliko fokusirana na te i takve političke ciljeve vladajućih, da su sve praktički podredili tom cilju? Pa i književne klasike kakav je „Zločin i kazna“?

Čak i pod žrtvu znanja naše djece kojima se besramno manipulira, koje se već godinama uči krivo i sistematski, a nauštrb njihovog pravog znanja i stjecanja istog upravo kod spomenutih pjesnika ili književnika koji nisu „baš po guštu vladajućih“ pa ih se sustavno izbacuje iz lektira?

Možda da okrivimo sustav koji svojom represijom, revidiranjem povijesti, indoktrinacijom baziranoj na nacionalizmu, samodopadnosti i samopromociji ima glavnu odgovornost za ovako sramotne rezultate? Ili je možda stvar u samoj državi koju treba pristojno reformirati? Ovoj poprilično deformiranoj državi?

Trenutačna paraliza aparata (bolje kazano bankomata) vladajućih i po pitanju kurikuluma koji je kao što vidimo nasušno potreban i nužan, u konačnici malo koga više interesira, kao i njihove igre prijestolja koje postaju do te mjere gadljive da ih je teško svakodnevno probaviti. Bahatost na svim razinama, ismijavanje najsiromašnijih slojeva, nemogućnost da se bilo što progura kroz parlamentarnu proceduru, tragične odluke da se nedostatak liječničkog kadra zamijeni studentima, postale su naša zbilja, kao što je naša zbilja sada već povijesni odgovor ministra kako su za sve krive društvene mreže i to što maturanti ne čitaju.

Zašto bi dakle akademska zajednica bila izuzeta iz te prljave zaposjednute države koju vode nesposobni, nestručni i korumpirani ljudi? U što su, dakle, naši političari pretvorili svoj narod, svoju djecu koja nisu u stanju položiti prag državne mature?

Ljudi u Hrvatskoj pretvoreni su u mediokritete, tj. one koji se povode nametnutim mišljenjima jer nemaju, ili se ne usuđuju, javno kazati svoje. Hrvatska država, ljudi koji opslužuju taj nakaradni politički aparat, nikada više nije bila ponižena nego danas. I to vam zorno pokazuju ovi poražavajući rezultati državne mature. Na kome, naime, ostaje ova država? Zar na nama, ili na našoj djeci?

Drugim riječima, učenici i roditelji tu su isključivo zbog njega, ministra, a ne obrnuto kako bi trebalo biti. Dojam kako su roditelji odgovorni sa svojim nerealnim očekivanjima za svoju djecu, tako je isto što i odgovor ministra javnosti kako su za porazne rezultate krivi mobiteli. Zločin je dakle počinjen, a kazna nas stiže. Iz godine u godinu sve poraznija i poraznija.

Jedino bi netko o tome trebao napisati esej.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"