Kao što smo to činili i proteklih nekoliko godina, i ove vam donosimo jedan sasvim subjektivan pregled filmskih serija koje su se istaknule u godini iza nas. Zapravo se radi o top listi najboljih deset i vjerujemo kako ćete među njima pronaći nešto za „bindžanje“, nešto što će vas uveseliti, pogotovo u ove hladne zimske dane. Jasno, još od pandemije koronavirusa, primat u filmskim serijama preuzele su streaming platforme i taj primat još uvijek čvrsto drže, unatoč ranijim predviđanjima da je „zlatno doba“ streaminga došlo svome kraju.

TOP 10: Ovo su mi najbolje serije u 2021. godini

NAJBOLJIH DESET: Preporučujemo serije koje trebate pogledati, ako već niste

Ovaj tekst zamislila sam kao i ranije – svojevrsna mala pomoć pri odabiru dobrih novijih serija, jer ponuda je vrlo bogata, a streaming servisi toliko preplavljeni sadržajem da je teško snaći se.

10. „I’m a Virgo“ (Amazon) 

Nevjerojatno originalna serija prepuna apsurdnog humora i kaosa, koja bi se eventualno mogla svrstati u ladicu “afro-nadrealizma”, s izrazito antikapitalističkom porukom, što ne čudi ako imamo na umu da je njezin kreator Boots Riley, marksistički scenarist i redatelj koji stoji i iza jednako suludog i subverzivnog filma „Sorry to Bother You“ iz 2018. godine. Serija prati Cootieja (glumi ga Jharrel Jerome), četiri metra visokog mladog crnca koji odrasta u Oaklandu u Kaliforniji, a onda kad napusti dom u kojemu su ga roditelji skrivali, pronalazi prijatelje, ljubav, zajednicu mladih aktivista, i svog idola, superjunaka po imenu The Hero, koji probleme u gradu rješava na autoritaran i kapitalistički način. Riley u intervjuu za The Wired kaže da ne vjeruje u “mekši kapitalizam” i da je potrebno organizirati masovni, militantni, radikalni radnički pokret. Nabraja probleme s kojima se suočava Oakland, a koje on tematizira i u seriji - astronomske stanarine, beskućnička kriza, birokracija koja propada i guši grad … Na optužbe za nedosljednost, s obzirom na to da seriju izdaje Amazon, Riley kaže da mu je glavni cilj da što više ljudi vidi njegov rad, te je stoga spreman na određene kompromise - ali definitivno se ne čini da je ikako cenzurirao ili “smekšao” svoju jedinstvenu autorsku viziju. 

9. „Fargo“, peta sezona (Disney+)

Serija „Fargo“ temeljena je na istoimenom, Oscarom nagrađenom filmu braće Coen, a svaka sezona prati različite likove i priče. Scenarist Noah Hawley kaže da je odabrao ispričati priču koja se "počinje odvijati na isti način kao film, ali onda se događa nešto sasvim drugačije i ispada da je oteta kućanica zapravo tigrica". Dot iz Minnesote je ta oteta kućanica, naizgled bezazlena, ali zapravo izrazito sposobna fajterica. Dotin simpatični, blentavi muž Wayne slaže se sa svime što Dot kaže, no njegova karizmatična superbogata majka Lorraine ne podnosi Dot i sumnjiči ju da nekako pokušava prisvojiti obiteljsko bogatstvo. Ispada da iza otmice stoji Dotin bivši muž Roy Tillman, šerif iz Sjeverne Dakote koji Dot smatra svojim privatnim vlasništvom. U seriji se sukobljavaju feminizam i macho mizoginija, trampovski MAGA kršćanski fundamentalizam kojeg utjelovljuje Tillman, brutalno nasilje koje se skriva iza kulisa “pristojne Minnesote”, a sve je prožeto ponekad surovim crnim humorom i satiričnim tonom. Sezona još traje, tako da sve preporuke za jedan kvalitetan bindž da ulovite finale koje se emitira ove srijede.

8. „Slow Horses“ (Apple TV)

Špijunska drama koja prati disfunkcionalni tim agenata MI5 na čelu s čangrizavim, ciničnim Jacksonom Lambom kojeg glumi fantastični Gary Oldman. Oni rade u prašnjavom uredu gdje MI5 šalje otpadnike, osramoćene i propale agente, koji više nikad ne bi smjeli obavljati odgovorne ili bitne poslove. No, naš tim nekako ipak svaki put uspije naletjeti na velike slučajeve. Tu su nezaboravna, urnebesna prepucavanja između likova (Lamb agentima: "Imam hemoroide koji su korisniji od vas"). Oldmanov lik naizgled je odustao od svega i ostavlja dojam potpune kurcobolje, međutim, kad zagusti, riskirao bi život za svoje agente, a serija briljira u balansiranju između britkog crnog humora i trenutaka napetosti i tenzija. Helen Lewis u Atlanticu piše da je serija alegorija propasti Britanije - propasti institucija kooptiranih od strane korumpiranih političara.

7. „Bodies“ (Netflix)

Znanstveno-fantastična krimi-mystery serija rađena po istoimenom grafičkom romanu Sija Spencera o četiri londonska detektiva iz četiri različita vremenska perioda (od 19.stoljeća, preko 1941. godine i sadašnjosti, do 2053. godine) koji pronalaze isto mrtvo tijelo. Četiri isprepletene priče i ere, od viktorijanskog Londona do distopijske budućnosti, odlično su izbalansirane, a svaka je snimana u posebnom žanru koji odgovara vremenskom periodu: povijesna kostimirana drama, noir, policijski triler, distopijski SF … Obrati i središnja misterija su fascinantni i sve se gleda se bez daha.

6. „Wolf“ (BBC)

Ako je jedna serija ove godine bila “guilty pleasure”, onda je to „Wolf“ - premda je rađena za prestižni BBC, radi se o camp šundu, trileru s gomilom suludih preokreta i vibrom filma iz B-produkcije. Toliko je zabavna da povremena nategnutost radnje, rupe u zapletu, upitna kvaliteta scenarija i izostanak umjetničkih ambicija i nisu toliko važni. U izoliranoj kući na engleskom selu, bogata obitelj Anchor-Ferrers žrtva je okrutnih igrica psihopata. Na početku mislimo da gledamo nešto u stilu Hanekeovih „Funny Games“ - sadistički horor o iživljavanju nad nevinim ljudima i invaziji psihopatskih manijaka na njihov dom … Ili ipak ne … Ili ipak da? Obrati su suludi i tjeraju na konstantno preispitivanje što to zapravo gledamo. 

5. „This World Can't Tear Me Down“ (Netflix)

Zerocalcare, pravim imenom Michele Rech, trenutno je najzanimljiviji strip autor na svijetu, a ovo mu je druga animirana serija za Netflix, moj favorit za najbolju seriju s neengleskog govornog područja prošle godine. U rodnoj Italiji Zerocalcare je megapopularan, pogotovo među svojom generacijom milenijalaca, koju educira i osvještava o temama poput policijske brutalnosti, borbe Kurda u Rožavi protiv ISIS-a … Piše karakterističnim stilom u kojemu kombinira osobne, individualne priče, opise malih svakodnevnih borbi i naizgled nevažnih, banalnih sitnica, s teškim temama poput mentalnih bolesti, gubitka voljene osobe, uspona nacizma i desnog ekstremizma, uz sveprisutne filozofske i popkulturne reference te ironični humor i satiru. „This World Can’t Tear Me Down“ prije svega je pitka i zabavna serija s gomilom urnebesnih komentara i momenata, ali istovremeno i politički angažirana, s ozbiljnom antifašističkom porukom. Radnja se vrti oko kontraprosvjeda protiv grupice nacista koji se bune zbog lokalnog centra za izbjeglice. 

4. „Pantheon“, druga sezona (Amazon)

Ova serija je unatoč prilično rudimentarnoj animaciji (vizualno zaista nije upečatljiva), zahvaljujući fantastičnom scenariju (temeljenom na kratkim pričama odličnog pisca Kena Liuja), jedan od najkvalitetnijih znanstvenofantastičnih uradaka posljednjih godina. Intrigantna priča o svijesti, cyberspaceu, AI-ju, tehnološkom napretku, digitalnoj (be)smrtnosti, uz „Black Mirror“ možda i najfascinantnija analiza implikacija “uploadane svijesti”. Logorhythms, tehnološka korporacija, razvija tehnologiju "Uploadane inteligencije" ili "UI" - skeniranjem ljudskog mozga i prijenosom u digitalni cloud. Logorythms koristi različita neetična sredstva kako bi se postigao ovaj cilj. Tinejdžerica Maddie Kim prima misteriozne poruke od nekoga na internetu, za koga se ubrzo otkriva da je njezin preminuli otac, David, čija je svijest prebačena u Logorythmsov oblak … Tako serija počinje, a postupno upoznajemo brojne druge likove povezane s Logorhythmovim spletkama, a sve se razvija do prijetnje globalnog rata …

3. „The Bear“, druga sezona (Disney+)

Druga sezona serije koja je praktički izmislila žanr kuhinjske drame, o talentiranom kuharu Carmyju koji se bori za preživljavanje malog obiteljskog restorana sa sendvičima u Chicagu. U drugoj sezoni pratimo transformaciju restorana u nešto otmjenije mjesto. Dok se prva sezona uglavnom odvijala doslovce u kuhinji restorana, uz realističan i gotovo bolan prikaz nevjerojatnog stresa i tenzija prisutnih na tom radnom mjestu, druga sezona mnogo je manje klaustrofobična i širi priču, vodeći nas kroz ulice i vizure Chicaga, prateći život likova i izvan kuhinje, sve do Kopenhagena (gdje jedan od članova kuhinjskog tima odlazi na usavršavanje) i flashbackova na ključni obiteljski sukob na božićnoj večeri u nezaboravnoj šestoj epizodi. Scene u kuhinji još uvijek su kaotične, glasne i prepune stresa i anksioznosti, no tu je i mnoštvo tihih, dirljivih, kontemplativnih momenata koji drugu sezonu izdižu za koplje iznad odlične prve. 

2. „The Last of Us“ (HBO Max)

Već smo gledajući Arcane i Castlevaniu naučili da adaptacije video igrica ne moraju nužno biti treš, a već kad se doznalo da je kao scenarist serije „The Last of Us“, rađene po istoimenoj kultnoj igrici, angažiran Craig Mazin, tvorac suvremenog klasika „Černobil“, znali smo da će ovo biti ozbiljna stvar. Dvadeset godina nakon izbijanja infekcije koja je većinu ljudi pretvorila u zombije i uništenja civilizacije, Joel (Pedro Pascal) je angažiran da prokrijumčari 14-godišnju Ellie (Bella Ramsey), koja je nekako razvila otpornost na zarazu, iz karantene na drugu stranu zemlje, kroz ispražnjene gradove zarasle u džungle, kroz šume, planine i divljinu. Glavne frakcije među preživjelima su fašistička vojna hunta FEDRA i mreža otpora nazvana Fireflies. Joel je šutljiv, stoik, stijena od čovjeka, koji postupno razvija očinske osjećaje za duhovitu, vrckavu, znatiželjnu djevojčicu. Pedro i Bella (oboje ih znamo iz sjajnih uloga u „Game of Thronesu“) imaju nevjerojatnu kemiju i gušt je gledati njihova ćakulanja i prepucavanja. Atmosferična, emocionalna postapokaliptična priča ostala je vjerna igrici, ali i znatno nadograđuje i razvija elemente iz nje: to je posebno vidljivo u trećoj epizodi, u kojoj glume Nick Offerman i Murray Bartlett kao Bill i Frank, koji se pojavljuju samo kao minorni likovi u igrici, a u seriji je s nevjerojatnom dubinom i dirljivošću prikazana njihova ljubavna veza i preživljavanje. Worldbuilding kroz cijelu seriju je nevjerojatan, uz mnoštvo detalja koji prikazuju ruine civilizacije, a jednu od boljih epizoda režirala je sjajna bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić.

1. „Succession“, četvrta sezona (HBO Max)

Dijelom epska šekspirijanska drama, dijelom izdignuta obiteljska sapunica, dijelom brutalna crna komedija i satira. Prošle sezone braća i sestra Kendall, Roman i Shiv Roy su se udružili kako bi porazili svog narcisoidnog pater familiasa Logana, koji ih je zakulisnim spletkama još jednom nadmudrio: izdaje ih Shivin muž Tom, poltron i ljigavac koji maltretira ljude na nižim pozicijama, a onima na pozicijama iznad sebe se besramno ulizuje. Serija je fantastična u razotkrivanju ovakvih dinamika moći. U četvrtoj sezoni pratimo proces prodaje obiteljske megakompanije Waystar Royco tehnološkom vizionaru Lukasu Matssonu, još jednom sociopatu (glumi ga sjajni Alexander Skarsgård) i sukobe među utjecajnim igračima povezanim s prodajom. Ovo možda ne zvuči previše zanimljivo, no „Succession“ nikad nije bio toliko orijentiran na radnju koliko na dinamiku između likova, studije karaktera, nenadmašne dijaloge, satiriziranje megabogatih sociopata i društveni komentar. Ne pamtim seriju uz koju sam se ovoliko smijala, mada „Succession“ primarno uopće nije komedija, a još jedno nevjerojatno postignuće je to što je uspjela narcisoidne protagoniste prikazati ne kao karikature, nego s dubinom, uz dozu empatije, i momente koji razotkrivaju njihovu humanost … da bi nas potom iznova i iznova suočila s njihovom posvemašnjom brutalnošću.

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HBO/Netflix/Disney/Amazon

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.