U kulturi koja voli slaviti heroje (a ne zločince), u kojoj su autoriteti božji izbor i čije je propitivanje ravno blasfemiji, dezerteri u društvenoj svijesti ostaju prezrene kukavice koje odbijaju izvršiti svoju dužnost, čak i onda kada ih na tu dužnost poziva Adolf Hitler. Više od 20 tisuća njemačkih vojnika Hitlerovi su vojni sudovi osudili na smrt dok su stotine dezertera koje su uspjele umaći nacističkom pravosuđu i doživjeti kraj rata, od njemačkog društva nagrađeni vječnim zaboravom i prezirom. Štoviše, oni koji su ih proganjali u doba nacizma, u međuvremenu su nerijetko postajali ugledni članovi novonastale demokracije pod protektoratom. Suočavanje s prošlošću nije bolno iskustvo na koje su pretplaćeni samo balkanski narodi.

U kulturi koja voli slaviti heroje (a ne zločince), u kojoj su autoriteti božji izbor i čije je propitivanje ravno blasfemiji, dezerteri u društvenoj svijesti ostaju prezrene kukavice koje odbijaju izvršiti svoju dužnost, čak i onda kada ih na tu dužnost poziva Adolf Hitler. Više od 20 tisuća njemačkih vojnika Hitlerovi su vojni sudovi osudili na smrt dok su stotine dezertera koje su uspjele umaći nacističkom pravosuđu nakon završetka Drugog svjetskog rata desetljećima šikanirani.

POZNATA NAM NOSTALGIJA ZA "JUNACIMA I HRABRIM RATNICIMA": U Berlinu „osvanuo“ Trg Adolfa Hitlera

VIKTOR IVANČIĆ: Ispovijest kukolja

BANALNOST ZLA: Rijetke fotografije božićne proslave Adolfa Hitlera na kojoj su svi uvjereni da je Isus plavooki bijelac

MANIPULACIJA MASAMA: Što je zajedničko Mussoliniju, Hitleru, Francu i Tuđmanu?

Malo poznate detalje o sudbinama tisuća Nijemaca koji su odbili služiti zločinačkom režimu Adolfa Hitlera u svojoj knjizi "Hitlerovi dezerteri" donosi švedski istraživač Lars G Petersson. Njegova knjiga upozorava kako suočavanje s prošlošću nije bolno iskustvo na koje su pretplaćeni samo balkanski narodi već otkriva univerzalnu tendenciju da se neugodnih iskustava iz kolektivne svijesti rješavamo nanoseći nove nepravde.

Tübingen, u jugozapadnoj Njemačkoj je, nakon desetljeća rasprave, tek 2008. godine dobio Trg nepoznatih dezertera (FOTO: sites-of-memory.de)

Zgrožen što je u Prvom svjetskom ratu ubijeno tek 48 dezertera, Adolf Hitler se u Mein Kampfu zakleo da će Treći Reich sramotni čin dezerterstva uništiti u korijenu drakonskim kaznama. Svoje je ideje sistematski provodio u djelo pa vojni arhivi Wehrmachta bilježe inflaciju ubojstava dezertera od preko 40 tisuća posto. Tisuće drugih umrle su u kampovima i kaznenim bataljunima. Oni koji su pak doživjeli kraj rata, od njemačkog društva koje se nominalno zgražalo nacističkim režimom, nagrađeni su vječnim zaboravom i prezirom.

Štoviše, oni koji su ih proganjali u doba nacizma, u međuvremenu su nerijetko postajali ugledni članovi novonastale demokracije pod protektoratom. Takav je slučaj bio i s Erichom Schwingeom koji je u doba nacističke Njemačke bio jedan od najutjecajnijih vojnih odvjetnika što su s birokratskim žarom provodili zakone i masovno osuđivali dezertere na smrt. No, za razliku od dezertera koji su mu uspjeli umaći i koji su se vratili svojim domovima u Njemačkoj gdje ih je zatekao prezir, Schwinge se bez problema uklopio u novu denacificiranu federalnu vladu gdje je u Bonnu sjedio kao pravni savjetnik. Štoviše upravo je ovaj Hitlerov ratni tužitelj napisao povijest ratnog prava.

Ako nisu streljani, dezerteri su i nakon rata osuđeni na vječni zaborav i prezir (FOTO: larsgpetersson.com)

Njegov partijski kolega i prijatelj hrvatskog naroda kancelar Helmut Kohl godinama se borio protiv pravne rehabilitacije dezertera iz redova Wehrmachta koji su tek 2002. godine najmanjom mogućom većinom glasova u parlamentu dekriminalizirani. Godinama nakon što su mnogi od njih već umrli, kao od nacističke njemačke osuđeni kriminalci, čiji je sud Njemačka priznavala desetljećima kako bi što efikasnije zaboravila svoju prošlost i ljude koji su ju na nju upozoravali.

Lupiga.Com